Naslovna
Baragnir Zag Nehar
Sveta Magija
Svete Knjige
Biblioteka
Arhiva
Zag Kia
Zvezdarijum
Kalendar
Galerija
Multimedia
Psyradio FM
Chat
Linkovi
Alexanthorn
Dnevničke
bele�ke
Bele�ka 20
Razgovori s
povodom
Senke Glasnika
Javna
predavanja
Autobiografske bele�ke
Magijski Dnevnik
Lice
i naličje
Kontakt
|
Nehargil
DNEVNIČKE BELE�KE
Bele�ka 20 -
23.08.2010
U selima se lagano gasi svetlo
Gradovi su prenatrpani, u selima kuće
napu�tene
Svako četvrto selo pred
nestajanjem
Ostala samo
pusta groblja
Međa je povučena. Srpsko selo se sada nalazi između
nestanka i opstanka! Kao letnji udar groma prostrujalo je istra�ivanje da je
svako četvrto selo u Srbiji u fazi nestajanja. Konkretno, od ukupno 4.800 sela za oko dve i po decenije sa mape Srbije
nestaće 1.200, a za deceniju i po oko 700 sela.
Podaci su pora�avajući.
Srpsko
selo karakteri�e materijalna beda ostarelih ljudi koji su ostali u njima.
U 86 odsto sela smanjuje se broj stanovnika, a samo u 12 odsto bele�i
se rast. Tamo, takođe, �ivi oko 260.000 ”momaka” koji su se
pribli�ili pedesetoj godini �ivota, a nisu zasnovali svoje porodice.
Umesto nekada�njih velikih i lepih svadbi, danas se u selu mogu videti,
mahom, stari ljudi koji su ujedno i njihovi poslednji stanovnici. Kad oni umru,
sela će ostati pusta, a jedine parcele koje će nastaviti da se �ire biće groblja.
U 60 odsto sela, zbog lo�e ekonomske situacije, broj
stanovnika smanjuje se selidbama. Sve to dovodi do druge krajnosti,
industrijske i urbane prenaseljenosti, �to je novi veliki problem dru�tva. �ivot
u gradu je skup, nesta�ica stanova je velika, fabrike su prepune vi�ka radnika,
a u na�im selima su njive tih istih ljudi neobrađene, a kuće prazne.
Rezultati istra�ivanja pokazuju da 37,8 odsto
seoskih domaćinstava u Srbiji nije u stanju da zadovolji ni osnovne ljudske
potrebe. A, s druge strane, očekuje se da selo obezbedi dovoljno hrane za sebe i
za gradsko stanovni�tvo, i da pritom ta hrana bude jeftina. U Srbiji ima oko
700.000 poljoprivrednih domaćinstava, a 70 odsto su mali proizvođači koji hranu
proizvode uglavnom za sebe. Neki od njih tra�e subvencije da bi razvijali svoj
biznis, ali mnogi tra�e socijalna davanja.
Na selu je blizu polovina staračkih domaćinstava, a
95 odsto poljoprivrednika su sitni proizvođači koji mogu opstati samo ukoliko se
udru�e u zadrugu. Sve oči, međutim, uprte su u dr�avu. Prema nekim
računicama, problem sela i njegovog opstanka mogao bi da se re�i samo ako bi
najmanje 40 odsto bud�etskih sredstava i�lo za njegov razvoj. A uče�će agrarnog
u ukupnom bud�etu pro�le godine palo je na svega 2,2
odsto.
Veliki broj seoskih imanja je na prodaju, ali niko neće da ih
kupi. U nekim selima u srednjem Banatu imanja se
mogu kupiti za 2.000 do 5.000 evra. Tragom te računice, pojedina manja
vojvođanska sela mogu se pazariti za oko 100.000 evra. Vredi li
poređenje vrednosti: jedno celo selo kao dvosoban stan u Beogradu.
Primera je
toliko da bi bilo suludo opisivati ih. Ali neka se mogu spomenuti.
Kao i na mnogim drugim srpskim planinama i zabitima, stotine sela i zaselaka na
Goliji napu�teno je i zaraslo u korov. Na gotovo svakoj golijskoj kući slika je ista:
zarđao katanac, čađavi rogovi vire ispod tesanih dasaka kojima su nekada bile
pokrivene. Pored �tala trnje, kamenje i koprive do pojasa. Ti�ina pritisla
Goliju. Ni svrake, ni goluba, ni psećeg lave�a u daljini... Opustela planina.
Stariji umrli, a mlađi oti�li put Novog Pazara, Ivanjice i Kraljeva.
Sumorne slike
praznih kuća u Kilije�nici i Čaprićke kolibe, ugnje�dene
na �umovitoj kosi kraj izlokanog seoskog puta. U njima se
nekada pravio najbolji golijski sir, sada nigde dima, nigde �ive du�e. Slično je
i u Koritniku, Busničkoj Rijeci, Jankovom Kamenu. U Brusniku
�ivi samo jedan čovek, samac i mučenik,
koji strepi da ga noću zveri ne rastrgnu.
Polako, sve pusto ostade, sve će �uma da zauzme. Biće na Goliji borovine, ali
ljudi neće. Na celoj planini jo� samo desetak staraca.
Nigde nema većeg i boljeg kompleksa �uma. Golija je
bogatstvo kakvog nema nigde u Srbiji. Na�alost, dr�ava to ne ume da
iskoristi. Čak ni �umokradica vi�e nema
da se pojavljuju.
U selu Ka�alj na planini Rogozna bilo je nekada stotinak
kuća i "mnogo naroda", u �koli se tiskalo i po stotinu
đaka, a ovda�nji seljaci, vrsni domaćini, prvoklasnim krompirom, najboljim u
Srbiji, snebdevali su Novi Pazar, Kraljevo i Kosovsku Mitrovicu.
Danas u Ka�lju �ive jo� samo dva stanovnika: bračni
par Dobrinka i Đorđe Milosavljević. Dobrinka je gluva i bolesna, a Đorće je već
godinama - slep. Mada su uveliko uzeli devetu decenijnu �ivota, ovo dvoje
onemoćalih staraca te�kim mukama bori se da pre�ivi na leti lepoj, a zimi
surovoj Rogozni. Imaju dve krave,
koje baba Dobrinka nekako muze, i hrane
se mlekom i mlečnim proizvodima, Deda Đorđe strepi za
babino zdravlje, jer ako ona
popusti, �ta će on sam i slep na
pustoj planini, koji bi, da je imao ko da ga odvede
lekaru, mo�da i imao nekih �ansi da bar malo vidi.
Ovo je samo jedna od mnogih tu�nih slika sa
Rogozne, planine koja je za tri poslednje decenije do�ivela ekonomski genocid,
sve �to je moglo oti�lo je u svet, ostali su samo malobrojni starci,
a na posletku i oni poumira�e. Na desetine sela izbrisano je sa spiska
�ivih, jer u njima vi�e nema nijednog stanovnika.
Propadanju Rogozne, bogate prirodnim resursima i
rezervama ruda obojenih metala, najvi�e je doprinela dr�ava koja za pet decenija
nije uspela da izgradi put do Rajetića na vrhu planine.
Ko i da se vrati na Rogoznu kad se od 1945.
ovde gotovo ni�ta nije promenilo nabolje.
Selo je raj za magijske praktikante. Mir, ti�ina, čistota...
Nema te sile niti entiteta koji se ne bi pojavio u zazivanju. Veliko Delo
magijskog rada jedino je u ovakvim podnebljima moguće sprovesti. Ali čak ni
novopečeni instant internet magovi ne haju za ovakvim bogatstvom. Lak�e je biti
mag u udobnoj fotelji pred monitorom na kakvom "četu" ili "forumu" gde im se
dive na pameti njima slični. A sve to nedvojbeno na onu staru liči: "kad slepac
slepca vodi, zajedno u jamu padnu".
Treba li jo� ne�to reći?
Vrh strane >>> |
|