Naslovna
Baragnir Zag Nehar
Sveta Magija
Svete Knjige
Biblioteka
Arhiva
Zag Kia
Zvezdarijum
Kalendar
Galerija
Multimedia
Psyradio FM
Chat
Linkovi
Alexanthorn
Dnevničke
bele�ke
Bele�ka 24
Razgovori s
povodom
Senke Glasnika
Javna
predavanja
Autobiografske bele�ke
Magijski Dnevnik
Lice
i naličje
Kontakt
|
Nehargil
DNEVNIČKE BELE�KE
Bele�ka 24 -
05.09.2010
Kako �ive �ivotinje u Srbiji
Veći
stepen nasilja, namerno zlostavljanje i okrutnost prema �ivotinjama sve su
prisutniji u velikim gradovima, dok je u selima vi�e zastupljeno zanemarivanje.
Odnos ljudi prema �ivotinjama
je katastrofalno lo�, skoro isto
kao i
prema jedinim �ivotinjama koje pričaju - ljudima.
Postoje, naravno, i ljudi koji svojim ljubimcima pristupaju
s toliko pa�nje da ih čak smatraju članovima domaćinstva, te se prema njima
tako i ophode, kao prema ostalim članovima porodice.
Ova vrsta pa�nje i odgovornosti ipak nije tako
ra�irena među vlasnicima pasa. Mladunci se sve če�će izbacuju iz kuće ukoliko se ne nađe niko ko bi ih usvojio. Kućni ljubimci
izbacuju se i zato �to neko od članova porodice - najče�će glava - izgubio
strpljenje jer su pas ili mačka napravili neku �tetu. Postoji
nebrojeno razloga koje navode kao
razlog zbog kojih se ljudi li�avaju svojih ljubimaca,
od nedostatka novca za izdr�avanje do protesta kom�ija, a samo jedan je
osnovni: ne vole �ivotinje.
U Beogradu ima između pet
i �est hiljada napu�tenih pasa. To je stanje stvari od pre godinu dana. Reč
je napu�tenim �ivotinjama, među kojima je mnogo napu�tenih rasnih pasa. Ima
i sterilisanih, ali je stalni priliv novih. Svakodnevno se nalaze kartonske
kutije sa kučićima i mačićima kod kontejnera. Nedavno sam i
sam video mladu �enku psa koje su moje kom�ije iz susedne zgrade čuvali u
svom stanu, a izbacili su je napolje kad je dobila prvo teranje.
Lo�e je slaba reč: napu�tene
�ivotinje su gladne, tuku ih, gađaju kamenjem, ubijaju,
kasape, rade �ta god im padne na pamet.
Javnosti su poznati najdrastičniji slučajevi nasilja prema �ivotinjama: psa
Mile, kojoj su odsečene �ape, psa Garija, koga je vlasnik pre dve godine
bacio sa mosta u Moravu, slučaj nemačkog ovčara koga je vlasnik u Le�tanima
pre tri godine vukao vezanog za automobil sve dok pas nije uginuo.
Poslednjih dana avgusta pronađena su četiri psa i dve mačke koji su
otrovani, najverovatnije kreozanom. Mnogo je stravičnih
prizora gnusnog i�ivljavanja. Takav odnos prema �ivotinjama
karakterističan za sve sredine u kojima ugro�ene kategorije, od
hendikepiranih do manjinskih zajednica, �ive lo�e.
Tamo gde nema para, psi i mačke ne samo da su na
poslednjem mestu, nego se na njima jo� i sav bes iskaljuje.
U Srbiji ne postoji samo
problem odnosa prema napu�tenim psima i mačkama, već prema �ivotinjama
uop�te. Odnos ljudi prema �ivotinjama je isti kao i
prema ljudima: katastrofalan. To su povezane stvari. Ima divnih ljudi, koji
su za primer, ali generalno odnos je vrlo, vrlo lo�.
Ako neko mo�e u svom dvori�tu da dr�i �ivotinju koja pati, a ne vidi
da pati, to znači da se na taj isti način odnosi prema svojim bli�njima,
prema svojoj deci i ostalim članovima porodice.
Neprimećivanje patnje ili namerno nano�enje patnje je tragično. A �to je
najgore, u na�em dru�tvu nema sankcionisanja i nesavesnog dr�anja �ivotinja
i nasilja prema �ivotinjama. Vrlo retko ljudi
odgovaraju zbog nasilja nad �ivotinjama i vrlo blago se ka�njavaju. Grubost
je posledica nedostatka empatije, odnosno saosećanja prema svim �ivim bićima
kod na�ih ljudi. Stepen empatije prema drugim �ivim
bićima nije uvek direktno u vezi sa stepenom siroma�tva nekog dru�tva ili
dr�ave. Primer su, recimo ju�noameričke
zemlje u kojima i pored toga �to
je tamo trećina stanovnika siroma�na,
i to krajnje siroma�na, nivo svesti i odnosa
tih ljudi prema �ivotinjama i prema �ivotnoj sredini je na
takvom nivou koji je ne samo vi�i u odnosu na Srbiju,
nego im mogu pozavideti i mnoge, takozvane, evropske
demokratije.
Odnos prema �ivotinjama
se razlikuje u gradu i na selu. Generalno,
veći stepen nasilja, namerno zlostavljanje i okrutnost prema �ivotinjama
prisutni su u velikim gradovima, dok je u manjim mestima prisutnije
zanemarivanje �ivotinja, u smislu lo�ih uslova sme�taja, ishrane, nege i
lečenja. Na selu se vi�e pa�nje obraća na �ivotinje
koje se gaje u komercijalne svrhe, nego na na pse i mačke, kojima se, na
primer, vrlo retko priu�ti lečenje, za razliku od, recimo, svinja ili
goveda. Međutim, ni to �to su u nekim slučajevima od
koristi u domaćinstvima nije spaslo �ivotinje od okrutnosti.
U izvesnom procentu ima
i ekstremnih slučajeva, da su �ivotinje, recimo,
zaostale u rastu jer �ive u u�asnim uslovima, u đubretu koje se talo�i
godinama. Postoji slučaj gde su vlasnici svinje dr�ali u rupi nalik
septičkoj jami. Dvoje ljudi, brat i sestra, �ezdesetak godina stari,
fakultetski obrazovani, dr�e goveda koja su bukvalno kost i ko�a. �tala u
kojoj se nalaze je od tvrdog materijala, ali to je ostalo jo� od njihovih
roditelja, a goveda se nalaze na metar i po od đubreta koje nije či�ćeno
godinama.
Goveda i svinje
se inače dr�e u vrlo nehigijenskim uslovima u malim
domaćinstvima sa malim brojem �ivotinja: �tale su nehigijenske, goveda su
okrenuta glavom ka zidu, bez dovoljno dnevnog svetla, udi�u isparenja
sopstvene mokraće. Vrlo je diskutabilan kvalitet
mleka i svega �to se dobija od �ivotinje koja �ivi u takvim uslovima. Kod
svinja i �ivine najveći problem je masovni uzgoj na velikim farmama. Svinje
su tamo uklje�tene bez dovoljno dnevnog svetla, �ivina je potpuno bez
dnevnog svetla, �ive u svojim izlučevinama i postoji mogućnost preno�enja
bolesti, kako sa �ivotinja na �ivotinje, tako i na ljude. Veliki broj
epidemija koje su se kod nas pojavile imaju veze sa farmama za masovni
uzgoj.
�ivot pasa na selu je
zaista, kako to narod ka�e, pasji.
Neki psi su pu�teni u dvori�tu, ima ljudi koji ih lepo čuvaju, ali
ima seoskih domaćinstva gde su psi postali divlje �ivotinje kojima sami
vlasnici ne mogu da priđu. To je posledica dve stvari: jedni nemaju ni
vremena, ni �elje da brinu o njima, a drugi se dr�e kod nas prisutne misli
da je batina vaspitni metod i za decu i za �ivotinje. Mnogo ljudi dr�i pse
na lancu i to su tako kratko vezani da ne mogu ni da legnu, i to je
najstravičnije �to se mo�e videti. Oni su u prljav�tini, đubretu, često
nemaju odgovarajući zaklon od vremenskih prilika, a često
je to samo oboreno bure.
I na selu i u gradu ima ljudi koji su sa�aljivi
prema �ivotinjama i onda počnu da ih skupljaju, naprave neku vrstu azila, a
da nemaju dovoljno uslova ni za hranu ni za lečenje. I to je vrsta zanemiravanja �ivotinja, jer
čovek treba da zna o koliko �ivotinja mo�e da brine.
Oko 60 odsto kućnih ljubimaca �ivi pristojno,
a ostali �ive lo�e. Za slučajeve keru�e Mile, kao i
mačke kojoj su otkinute noge postoji sumnja da bi
to moglo u velikom stepenu biti
povezano sa lovačkim udru�enjima.
U nekim sredinama lovačka udru�enja ka�u
svojim članovima da neće morati da plate članarinu ako donesu određen broj
nogu pasa i mačaka. A to je zato �to lovci pse i mačke smatraju �tetočinama
u lovi�tu. Lovačka udru�enja predstavljaju veliki problem jer ubijaju
�ivotinje preko dozvoljenih kvota, a često se de�ava da su njihove mete za�tićene vrste.
Lovci su uobrazili da oni treba da reguli�u brojnost vrsta koje treba
da postoje. I time remete prirodnu ravnote�u. �ta se de�ava? Pobiju veliki
broj lisica i �akala, kojima su glavni plen glodari. Onda glodari naprave
veliku �tetu u poljoprivredi, poljoprivrednici zbog glodara koriste mnogo
veću količinu otrova, koji na kraju zavr�e u na�im tanjirima. Taj otrov,
takođe, nekontrolisano rasipaju, pa on potruje i
veliki broj srna, fazana i drugih �ivotinja.
Sve u svemu, uobičajena predstava o �ivotinjama kao ni�im
bićima, dovodi do ovakvog odnosa prema njima. Nesumnjivo jeste da je čovek
uzvi�enije biće �ivotinje, ali otuđenost čoveka od poimanja �ivota je u
kulminirajućem usponu. A to neminovno vodi u degeneraciju svesti, koja
stvara izvitoperen i sublimiran odnos prema drugim bićima, uključujući čak i
prema drugom čoveku.
Nasuprot
vladajućim predstavama, �ivotinje
imaju svest i samosvest, mogu da misle, mogu da pate i budu srećne, ba� kao
i ljudi.
Predstava o �ivotinjama je otprilike sledeća:
one ne pate onoliko koliko pate ljudi, one ne misle, ne brinu se, nemaju
predstavu o budućnosti i svojoj smrtnosti, mogu da uspostave vezu sa nekim,
ali ne mogu da vole, mo�da čak nisu ni svesne sebe. Nauka, međutim, dokazuje
da te predstave nisu tačne.
Da ljudi nisu jedine �ivotinje koje govore
dokazuje primer majmuna Kanzija iz Skloni�ta za velike majmune. Kanzi zna
384 reči, verovatno i na desetine vi�e. Da bi komunicirao, on koristi tri
tablice na kojima su stotine simbola u boji koji predstavljaju sve reči
kojima su ga naučili njegovi čuvari i koje je sam pokupio. On mo�e da
oblikuje svoje misli i rečenice, pa i da ih vezuje, tako �to pokazuje
prstom. Tablice ne uključuju samo jednostavne imenice i glagole kao �to su
„lopta" i „bombone" ili „trčati" i „golicati", već i reči kao �to su „od"
ili „kasnije", a ubacuje i gramatičke elemente koje koristi da iska�e pravo
vreme. Kanzi je „progovorio" zahvaljujući novom pristupu Skloni�ta: ono ga
je odgajalo od rođenja sa govornim i simboličkim jezikom kao nečim �to ga
okru�uje čitavog dana. Uz takvu uronjenost u jezik, majmuni uče da bolje i
br�e komuniciraju.
Da li druge vrste poseduju svest? Većina
naučnika se sla�e da svest o okolini verovatno kontroli�e neka vrsta
kognitivnog reostata, gde svest najsjajnije blista kod ljudi i drugih
�ivotinja na vi�em stupnju razvoja, a bledi do odsjaja i tame kod �ivotinja
na ni�em stupnju razvoja. Bilo bi perverzno osporiti svest sisarima.
Ptice i drugi kičmenjaci su gotovo sigurno takođe svesni. Kada su u pitanju
�koljke i pauci, stvari nisu vi�e tako sigurne s naučne
strane, ali nauka Svete Magije ka�e da svako biće poseduje svest i moć
osećaja.
Među �ivotinjama koje su svesne svog postojanja
intelekt takođe pada na skali, a na to se često gleda kao na funkciju
veličine mozga. Ljudski mozak je veliki - ima oko 1.400 grama. Mozak delfina
dosti�e do 1.700 grama, a mozak kita ubice ima 5.600 grama. Mozak etrurske
rovčice ima samo 0,1 gram, pa ipak, u odnosu na njeno siću�no telo, mozak
joj je veći od ljudskog.
Iako veličina mozga ima neke veze sa
inteligencijom, va�nija je njegova struktura. Vi�i procesi razmi�ljanja
odvijaju se u mo�danoj kori, delu mozga koji je najvi�e evoluirao i koji
nedostaje mnogim �ivotinjama. �to je taj deo mozga veći i kompleksniji kod
sisara, to je �ivotinja inteligentnija. Na primer, ljudi su vrlo ve�ti sa
alatima, dok su majmuni �eprtlje. Međutim, ako kreativnost stanuje u
mo�danoj kori, za�to korvide, klasa ptica u koje spadaju vrane i čavke,
bolje koriste alat od gotovo svih vrsta osim čoveka? Vrane su, na primer,
dokazale da mogu da saviju �icu i naprave kuku tako da mogu da dođu do
ko�are sa hranom na dnu plastične cevi. Zoolog sa Kembrid�a Kristofer Berd
je otkrio da gak, član familije vrana, mo�e da dođe do zaključka da treba da
baci kamenje u bokal delimično ispunjen vodom i da na taj način podigne nivo
vode u dovoljnoj meri da mo�e da pije iz njega. �tavi�e, gakovi su prvo
birali najveće kamenje, očigledno shvatajući da se tako nivo vode br�e
podi�e.
To �to ptice koje nemaju mo�danu koru mogu da
izvode takve stvari dovodi se u vezu sa delom mozga koji dele sa sisarima:
bazalnim ganglijama, primitivnijim strukturama koje se bave učenjem. Bazalne
ganglije kod sisara sastoje se iz vi�e struktura, dok su kod ptica one
svedene na jednu. Zajednički tim sa MIT-a i Hebrejskog univerziteta
Jerusalima otkrio je da specijalizovane ćelije u svakom delu bazalnih
ganglija kod sisara rade podjednako specijalizovan posao, a da u mozgovima
ptica one obavljaju sve poslove odjednom. Rezultat je isti - informacija je
obrađena - ali ptice to rade mnogo efikasnije.
U slučaju korvida i drugih �ivotinja, ono �to
mo�e povećati njihovu inteligenciju jeste struktura njihovih dru�tava, a ne
mozga. �ivotinje se posebno u lovu pona�aju najpametnije.
Primer su lavovi: jedna �ivotinja se postavi u
zasedu, a druga navodi plen u tom pravcu. Jo� impresivnija je hijena.
Jedna hijena sama mo�e da ulovi bivola, ali potrebno je nekoliko njih
da obore zebru. Zato planiraju veličinu čopora unapred, a onda idu u lov na
određeni plen. Postoji jedan eksperiment o saradnji
među hijenama: parovi hijena
so stavljani u bokseve
sa čije gornje platforme su visila dva konopca. Ako bi �ivotinje vukle
konopce zajedno, i to samo zajedno,
platforma bi se prevrnula i dobile bi hranu. Prvi par
hijena koji je u�ao u boks, ukapirao
je �ta treba
da radi za manje od dva minuta.
Suptilnije kognitivne sposobnosti je te�e
mapirati. Jedna od najva�nijih ve�tina koju deca moraju da nauče je ne�to
�to se zove teorija uma: ideja da nije sve znanje univerzalno znanje. Beba
koja posmatra kako bebisiterka krije igračku negde u sobi pretpostaviće da
svako ko uđe u sobu nakon nje takođe zna gde je igračka. Sve negde dok ne
napune tri godine, deca ne shvataju da ukoliko ona znaju ne�to, ne znači da
svi moraju da znaju isto to. Teorija uma je centralna za komunikaciju i
samosvest. Psi urođeno znaju �ta znači pokazivanje prstom: da neko ima neku
informaciju koju hoće da podeli i da se njegova pa�nja usmerava tako da i on
mo�e to da sazna. Ovo izgleda jednostavno, ali samo zato �to se ljudi rađaju
sa ovom sposobno�ću i imaju prste kojima mogu da poka�u stvari.
Majmuni nisu stvoreni za pokazivanje prstom. Međutim, mo�da samo nemaju
prilike da to ve�baju. Kanzija, koji je odrastao u zatočeni�tvu, ljudi su
često nosili u rukama i to mu je ostavilo slobodne ruke za komunikaciju. Pre
nego �to je Kanzi napunio devet meseci, već je pokazivao prstom na stvari.
Pokazivanje prstom nije jedini indikator
pametne vrste koja shvata teoriju uma. Plave čavke skladi�te hranu za
kasnije i veoma paze da li u okolini ima drugih �ivotinja koje gledaju gde
im je skloni�te. Ako neko posmatra čavku, ona će sačekati da druga �ivotinja
ode, a onda će pomeriti hranu. Ne samo da razumeju da druga �ivotinja ima
razum, već i manipuli�u njenim mislima.
Standard koji pokazuje uočavanje distinkcije
između sebe i drugih je test sa ogledalom: da li �ivotinja mo�e da primeti
svoj odraz i prepozna ga kao takav. Slonovi, majmuni i delfini se nalaze
među malobrojnim �ivotinjama koje mogu da prođu test sa ogledalom. Sve tri
vrste se pona�aju na odgovarajući način kada pogledaju u ogledalo nakon �to
im se malo farbe nanese na čelo. Majmuni i slonovi poku�avaju da dodirnu
mrlju prstom ili surlom, a ne da dodirnu odraz. Delfini poku�avaju da
pronađu �to bolji polo�aj kako bi uočili mrlju. Ako stavite narukvicu
orangutanu i postavite ga pred ogledalo, on neće gledati samo u narkvicu,
već će je podići do lica i protresti je.
Sa ili bez sposobnosti razumevanja ogledala,
neke �ivotinje takođe mogu da razumeju apstraktne pojmove, pogotovo ideje
sličnosti i razlike. Mala deca razumeju da je slika na kojoj su dve jabuke
različita od slike sa kru�kom i jabukom. Za njih je te�e da nauče sledeći
korak - a to je da tačno pove�u sliku sa dve jabuke sa slikom sa dve banane
umesto sa slikom na kojoj su narand�a i �ljiva.
To se zove odnosi unutar odnosa i to je
osnova inteligencije.
Sprovedeno je
jedno istra�ivanje koje je dokazalo da su neke �ivotinje
započele razvoj ovakve osnove. Tokom ovog istra�ivanja, pavijani i golubovi
shvatili su ove odnose unutar odnosa, tačno identifikujući odgovarajuće
parove uz pomoć d�ojstika kada su slike stavljene na ekran.
Da li �ivotinje mogu da osećaju? Utvrđeno je da
slonovi �ale za svojim mrtvima, zadr�avajući se nad mrtvim telom člana svog
krda i iskazujući neko osećanje koje liči na tugu. Oni pokazuju slično
interesovanje - čak ne�to �to podseća na po�tovanje - kada naiđu na kosti
slona, pa�ljivo ih ispitujući i poklanjajući posebnu pa�nju lobanji i
kljovama. Majmuni se takođe danima zadr�avaju u blizini uginulog majmuna iz
svoje grupe.
Isti biolo�ki činilac koji određuje prisustvo
svesti kod �ivotinja treba da rukovodi ljudskim razumevanjem načina na koji
te vrste do�ivljavaju svoj �ivot. Običan majmun u na�em svetu je mo�da
učenjak u njegovom sopstvenom svetu, a prost �ivot bilo koje �ivotinje je
mo�da izvor dubokog zadovoljstva same �ivotinje. Kanzijev rečnik je pun reči
kao �to su „rezanci", „�ećer", „slatki�„ ili „noć", ali među njima su takođe
i „dobro", „srećan", „biti" i „sutra".
I �ta jo� da ka�em? Zaista, pre bih pomogao bilo kojoj
unesrećenoj �ivotinji nego čoveku.
Vrh strane >>> |
|