Stranice

 

 Naslovna

  Baragnir Zag Nehar

  Sveta Magija

  Svete Knjige

 Biblioteka

 Arhiva

  Zag Kia

  Zvezdarijum

 Kalendar

 Galerija

 Multimedia

 Psyradio FM

 Chat

 Linkovi

  Alexanthorn

  Dnevničke beleke

Bele�ka 62

 

 Razgovori s povodom

  Senke Glasnika

 Javna predavanja

 Autobiografske bele�ke

  Magijski Dnevnik

 Lice i naličje

  Kontakt

 

 

 

Nehargil

 

DNEVNIČKE BELE�KE

 

 

Bele�ka 62 - 24.04.2011

Umeće �ivota

Oslobođenje kroz magijsko delo

 

Priroda je tajanstveno ogledalo Čiste Istine. Otkriti tu Istinu, jedinu nepodmitljivu stvarnost koju zaklanjaju kratkovečni oblici, su�tina je misterijske nauke, nauke o misterijama Prirode, na koju se poziva Alhemija. Ta misterijska nauka je Sveta Magija koja se učila u inicijacijskim centrima starog sveta, od Sumera i Vavilona, preko Egipta i Arabije, Indije i Kine, do Grčke i Rima. Nikada Magija nije ostala bez vatrenih sledbenika, koji su, na veliku sreću, prenosili baklju znanja, a ta baiklja je, često posle zaobilaznih stranputica, stigla i do nas. Ne bez zaprepa�ćenja, savremeni čovek primećuje da se iza jednog namerno hermetičkog jezika otkriva ne samo duboka mudrost nego i osnovno znanje koje nije ni u kakvoj suprotnosti sa onim �to ga pru�a dana�nja nauka. Nasuprot običnome naučniku, istinski Alhemičar, podr�an velikim �arom i prodahnut čistom namerom, nastojao je da se u razumevanju Vi�ih Ravni i prozirnosti vlastite prirode udru�i sa stvaralačkim silama koje se kreću svetom.

Ta prozirnost, to razumevanje i udru�ivanje okončavaju se stanjem otvorenosti i raspolo�ivosti svesti, svojstvom Filosofskog Kamena ili Kamena dovr�enosti, zavr�nim dr�ačem svoda Hrama u simboličkom značenju te reči. Hram je, u stvari, sveto mesto, spoji�te nebeskih i zemaljskih sila. Čovek, budući da svojim telom predstavlja tačku u kojoj Duh stupa u materiju, kroz sklad vlastite prirode s Ritmom Kosmičkoga ivota postaje ivi Hram, i tako se neobrađeni kamen pretvara u ivi Kamen, poslednju etapu unutra�njeg ostvarenja.

Te�i tome da zdru�i� um svoj sa svojom du�om. Kloni se neznanja, kloni se varke, ali u telu svome, atoru osećaja, otkrij Večnoga Čoveka. Ovim rečima drevni učitelji svoje učenike savetovahu. Cilj Svete Magije be�e da pronađe put koji vodi tom otkriću. Budući da svaka stvar, prilagođavanjem, proishodi iz JEDNOGA, to JEDNO valja shvatiti kao Sveduh (Univerzalnu Inteligenciju), kao koren čovekove stvaralačke inteligencije.

Ako se u obzir uzme povratnost pojava kojima se odlikuje fizički svet, trebalo bi da čovek koji je postao svestan Zakona koji upravlja svim energetskim spletovima, postane čovek koji je stigao na čelo razvojnog ciklusa na Zemlji, i da se iz sveta različitosti ponovo uzdigne do Prvobitnog Jedinstva.

Pomoći materiji da evoluira, a pri tome se i sam smatrati sirovom materijom podlo�nom sazrevanju, podrazmnevalo je odgovornost koju je valjalo prihvatiti.

Alhemičarisu oduvek te�ili Zlatu, Zlatu savr�enstva, i tome da s njim budu u međudejstvu, osvetljavajući misteriju kratkovečnog, a ipak trajnog prola�enja čovekovog Zemljom. Sveta Magija, kroz Alhemiju skida koprenu s razloga čovekovog postojanja i sudbine. Alhemičar, onaj pravi, prihvatio se Velikog Dela, dela oslobođenja čoveka.

�iriti duh spoznaje, bio je to i ostao zadatak Oslobođenih Bića koja �ive među Ijudima ne razlikujući se od njih ničim osim unutra�njim zračenjem, koje mo�e opaziti svako ko se za to pripremi. Ova priprema vodi otkriću unutra�njeg puta, otkriću Filosofskog Kamena, ispunjenju Velikoga Dela i zavr�nici Kraljevskog Umeća. Aspirant mora da zaboravi svoj razumski um da bi se bolje pro�eo simbolikom punom �ive dinamičnosti, da bi u blagotvornoj ti�ini uma shvatio njenu tajnu poruku.

Dela u kojima je reč o nauci Kralja Tota, tri puta Najvećeg, dela su skrivenih poruka. Ipak, i taj jezik, premda kriptičan, mo�e se rzumeti pod uslovom da aspirant sebi ne dopusti da ga odvuče značenje koje se rečima obično daje. Taj jezik, kadikad kitnjast, kadikad glasovni, kadikad analogan, a uvek simboličan, odaje povezano značenje, mada tu povezanost tek treba znati protumačiti.
Ako se, recimo, postavi pitanje "tri neophodne kokcije da se skuva Kamen", onda "kokciju" treba prevesti sa "etapa", a "kuvanje" kao "sazrevanje", pa bi tako, tri etape vodile čoveka od stanja nesavr�enosti do konačnog ostvarenja, to jest od neobrađenog kamena do �ivoga Kamena. Koje su to etape?

Prva zahteva da se spoznaju Univerzalnog Zakona i da se aspirant potpuno pridr�ava tog Zakona. Druga vodi ovladavanju stvaralačkom dinamikom, koja upravlja Univerzalnim Zakonom i koja je njegov izraz. Treća etapa je ispunjenje. Za početak, ipak, treba jasno reći, da se od vrha do temelja �ivotne piramide, od izraza do odraza, od proređenog do zgusnutog, manifestuje Sopstvo, to jest osnovno načelo Jedinstva, aktivno ali nedejstvujuće, jedina Stvarnost kad se sve iscrpi.

ivot, zapravo, "Jeste" i nikad ne postaje. Iz njega proističe ivotna Sila,  indukujući stvaralačku dinamiku, mutaciono pulsiranje Zračeće Energije �to ga manifestuju sile Prirode, stvaralačke misli čovekove i su�tinske te�nje koje ih nadahnjuju. Ta dinamika čini klicu svake materije i Ritam svega �ivoga.

Instinktivne sile, sile mentalne i sile psihičke, izra�avaju je u ravni �ivotinjskog i Ijudskog. Čovek je, međutim, kadar da upravlja svojim stvaralačkim mislima i tako da se usredsredi. Preko fenomena rezonance, raspoređuju se energije koje stvaraju osnovu fiziokog sveta.

Učiniti da se kroz usklađenost ritma du�e maga s Ritmom Du�e sveta razvije ta klica, cilj je Velikoga Dela, a kruna njegova je treća etapa. Posredi je etapa ispunjenja, a ona zahteva povezivanje čovekove stvaralačke misli i njegove dinamike s dinamikom Prirode, koja, neprestalno, te�i skladnoj ravnote�i, manifestujući time evolutivnu spiralu koja od zgusnutoga vodi proređenome.
Tri etape, dakle, ali trostruke etape, jer valja ovladati svakom stranom u svakoj ravni. Oslobođenju kroz magijsko delo vodi trostruko osve�ćivanje u svakoj ravni. To je smisao Devete Kapije, velike Ijudske pustolovine u onostranom.

Zato se i smatra da je Broj Devet, Broj dovr�enosti nekog ostvarenja. Magovi, istinski tragaoci, svesni da je ono �to je gore jednako onome �to je dole, a ono �to je dole jednako onome �to je Igore, nisu to zanemarivali već i zato da bi na�li potvrdu svoje nauke, mogućnost preobra�aja bića čovekovog. Po�to je �ivotna Sila klica svekolikog rasta, a dinamička misao sredstvo kadro da usmeri �ivotnu dinamiku koju je u �i�u doveo mislilac, stvaralačka sila koju zrači ta misao mora da pod izvesnim uslovima mo�e proizvesti mutacionu ener-giju i dovesti do mutacije, to jest do bitnog preobra�aja.

Danas je bombardovanje nekog elementa u ciklotronu atomskim česticama uobičajen postupak fizičara, i njime se, pravo rečeno, posti�e isto. S jedne strane stoji radnja koja za osnovu ima usmereno cerebralno zračenje, i nju moderna nauka počinje ozbiljno da izučava. S druge strane stoji grubo bombardovanje koje se okončava preobra�ajem materije u Energiju i, u krajnjoj liniji, atomskom bombom. Prodiranje u neznanstva Zakona koji upravlja svim preobra�ajima, od kristalisanja minerala do mutacija kod biljaka, �ivotinja i Ijudi, omogućava probuđenom čoveku da preko Duha vlada materijom. Budući da je materija kadra da ispari u svetlost, a svetlost kadra da se kondenzuje u materiju, to se Čovek kao gospodar svoje dinamičke misli mo�e ume�ati u ovaj proces, te ga ubrzati ili usporiti.

Probuđeni čovek, a Mag je takav čovek, poznaje Zakon uzroka i posledice, odnosno Zakon Privlačnosti i razume njegovo kosmičko odvijanje. Budući da je u savr�enoj rezonanci s ritmom �ivota, mag je kadar da usmeri svoju stvaralačku misao u pravcu prirodnih zakona i time ispuni svoju sudbinu, koja mu nala�e da svesnu energiju stavi u slu�bu Evolucije. Kao sluga tog Zakona, on će nastojati da odvoji zgusnuto od proređenog i da potpomogne evolutivni ciklus, autonomnu krivulju koja svoju spiralu razvija od dubina beskonačno malog do nebesa beskonačno velikog. Između te dve beskonačnosti, čovek je pozvan da postane svestan toga da ono �to "Jeste" nikad ne postaje, a da ono �to "Nikad Nije" ne prestaje da postaje. Pozvan je da shvati da, postavljen između dva pola, svojim telom predstavlja tačku u kojoj Duh stupa u materiju.

Kraljevsko Umeće uzelo je pentagram za simbol ostva-enoga čoveka. Zar pentagram nije postignuto savr�enstvo? Zar on slikovno ne predstavlja moć i silu koja se �iri? Broj Pet je sasvim poseban Broj. Pentagram ilustruje tu posebnost. On zrači kao kakav magični pečat koji otkriva nepropadljivu Su�tinu ivota. �ivot je tajanstveni fenomen na koji čovek nema nikakvog svesnog uticaja, a ipak �ivot peva u svemu �to čovek dotakne, vidi, oseti ili opazi. Stoga �ivljenje ne iziskuje nauku, već Umeće, jer Umeće ivljenja obuhvata postojanje, koje kroz ritam �to ga izra�ava manifestuje Su�tdnu �ivota.

U ritmu Psihe rascvetava se lepota, a ritam je Broj koji peva. Krv kru�i u ritmu srca, u ritmu Kosmičke Harmonije raspoređuje se kretanje zvezda i planeta, a stroga orkestracija čini da se u prostoru kreću i svetlost i �ivotvorna energija.

U Harmoniji Zakona, to ritmičko kretanje sjedinjuje u istinsko srodstvo biljke sa �ivotinjama, �ivotinje s Ijudima i Ijude s Bogovima. Otkriti tajne prirode usklađene s Bo�anskim Zakonima znači otkriti 'Smisao Harmonije Sveta. Sva se velika Predanja sla�u u naznačivanju puta koji vodi ovom osve�ćivanju, a ono pak potpunom oslobođenju.

Nauka danas razmiče granice onoga �to ostaje nepoznato, ali, paradoksalno, odmah razotkriva sve veću slo�enost jednog sveta koji prkosi jedva iskazanim teorijama, slo�enost jednog talasnog prostora i vremena koje prevazilazi ma�tu.

Tako su istra�ivači, i to ne najmanji među njima, na kraju svojih ispitivanja dovedeni dotle da napuste pređa�nje isključivo logičke i racionalne osnove i upuste se u u�arene oblasti metafizike. Openhajmer ka�e: Na prividno najjednostavnija pitanja bićemo primorani da pru�imo odgovor koji na prvi pogled podseća na čudnovatu veronauku. Upitamo li, recimo, da li polo�aj elektrona u unutra�njosti atoma ostaje isti, moraćemo da odgovorimo ne. Upitarno li da li se taj polo�aj vremenom menja, moramo da odgovorimo ne. Upitamo li da li je elektron nepokretan, moramo da odgovorimo ne. A ako upitamo da li se kreće, ponovo moramo da odgovorimo ne. Mora biti da je i Buda, kad su ga pitali o stanjima čovekove ličnosti posle smrti, davao slične odgovore. Priznajte da oni nisu ba� u skladu s naučnom tradicijom onako kako mi volimo da je određujemo.

Sve veća slo�enost Univerzuma koji se �iri uznemirava. Umesto da pusti večitu Mudrost da se slobodno iskazuje, čovek naoru�an sve ubojitijim sredstvima upropa�ćuje vlastitu sredinu. Nesvestan imanentnosti harmonične logike u čuvstvenome svetu, on razara uspostavljenu ravnote�u i zapanjuje se pred posledicama čija je �rtva on sam.

Rađa se strepnja a s njom i metafizičko traganje koje postaje op�te. Kuda i prema čemu ide svet, pitaju se mnogi. Gde se, onda, nalazi sreća? Dok se jedni pitaju, drugi be�e u pseudomisticizam razularene seksualnosti i u psihodeličnost potpomognutu drogom.

Dolazi do pometnje i nereda. I sam jezik menja smisao reči injihovu vrednost. Vi�e ne razumemo jedni druge. Ne treba se iznenađivati �to je pona�anje Ijudskih bića nalik njihovoj pometnji. Da bi se izi�lo iz ćorsokaka, potrebno je otkriti put koji vodi osunčanim obalama Umeća ivljenja prilagođenog Novome Dobu čija zora već puca.

To Umeće �ivljenja tra�i od čoveka da u svakom minutu, svakom sekundu bude tumač onoga �to je Dobro, onoga �to je Lepo, i zahteva saradnju njegove osećajnosti, volje i intelekta. Te radnje čovek potčinjava harmoniji, koja se, prema poetici starih naroda, rađa iz muzičkih vibracija Apolonove lire, iste one koju je Tot poverio ovome Bogu.

Upravo preko Lepote, Magija i prenosi dar �ivljenja i �iri Rađost koju rađa stvarala�tvo, koju rađa Ispunjenje. Postavlja se sledeće pitanje: da li se mo�e otkriti veza koja, s onu stranu prividne suprotnosti, ujedinjuje patnju i radost? Da li se mo�e izgraditi most preko ponora za koji se čini da razdvaja ta dva pojma? Mo�e li čovek uhvaćen u mre�u sveta u kojem caruje dvojstvo prevazići zlokobnu neminovnost: patnje �to kao da je prikačena uz njegovu sudbinu, koja ga okiva prostorno-vremenskim granicama? Mo�e li se on pribli�iti Harmoniji �ivota i stvaralačkoj radosti koju ova nadahnjuje a da pri tome ne napusti ovaj svet?

Čovek postoji unutar prostorno-vremenskih granica. On pomoću kretanja meri vreme i pomoću vremena meri kretanje, a i jedno i drugo svojstvo su Prostora. Da li se mo�e baviti često prinudnim zanimanjima i postojati u Prostoru trpeći pritisak Vremena, a u isto vreme svaku svakida�nju odluku potčinjavati ritmu �ivota i njegovoj Harmoniji?

Da li se mo�e sagledati svakida�njica kao prostrano polje iskustva koje vodi prevazila�enju patnje, smatrati je polazi�tem koje vodi radosti ispunjenja, pri čemu bi patnja bila samo neizbe�na posledica Nepoznavanja stvari ivota.

Odgovor na ova su�tinska pitanja osvetliće, mo�da, misteriju kratkovečnog a ipak trajnog prola�enja čovekovog Zemljom. Budimo pa�ljivi i tihi, jer dok ćutanje deluje na nas svojom blagotvornom moći, dotle u njemu odjekuje kretanje �ivota. Svaka reč, preko �ivoga ritma koji je modulira kroz slogove, sledom slika i melodijom zvukova manifestuje svoju magiju. Ta magija dovodi do razumevanja kakvo ne mo�e da izmami nikakvo mentalno predstavljanje, i to razumevanje rastapa neznanje, jer u njemu, i njime ispunjava se čudo jedne jedine stvari, čudo oslobođenja, a to je most �tood varke vodi do Istine, od izmi�ljenog do stvarnog, od postojanja do vota.

Čudo jedne jedine stvari manifesfuje se u mutacionom pulsiranju Zračeće Energije i kroz to pulsiranje koje indukuje �ivot, to pulsiranje ispunjava prostore i od preknutog vodi neprekinutome. Kroz ovo čudo, svaka je stvar povezana sa svim stvarima. Njegovim posredstvom nestaje varljiva razdvojenost i pojavljuje se veza koja i najmanji atom sjedinjuje s ceIim Svemirom i svakog čoveka sa svim Ijudima.

Kroz mutaciono pulsiranje Zračeće Energije rastvaraju se i zamenjuju elementi opa�anja i �iri viđenje sveta, �to je inicijacija u stvari �ivota. Ta inicijacija di�e re�etke tamnice koju čine granice ustrojenog i uslovljenog cerebralnog sveta, i svakome obelodanjuje njegov razlog i meru, �to je odskočna daska za oslobođenje, koje i jeste cilj postojanja.

Postojanje shvaćeno kao polje iskustva projektovaće, u tajnoj odaji du�e, sliku koja će poprimiti vid Lepote, i taj vid Lepote će, preko Svetlosti inteligencije koju odra�ava, pročistiti patnju, a ona će tad, buduči shvaćena, biti i prihvaćena, i učiniti da se raplamsa Umećeivljenja, koje će biti veoma daleko od nauke postojanja kakvu sad primenjujemo.

Preko Umeća �ivljenja Novoga doba čovek će, po�to otkrije istinsku Slobodu, steći svoju pravu meru. Umećeivljenja pokrenuće sve njegove stvaralačke delatnosti koje nadahnjuje Dah �ivota i on će iza krutih formula otkriti ritam mutacionog pulsiranja Zračeće Energije, koje će udahnuti �ivot njegovoj magijskoj praksi i zavr�etku Velikog Dela.

 

 

 

Vrh strane >>>

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
   

Sva prava rezervisana

Copyright � 2011 by Alexandar Thorn

Poslednje izmene: 25-01-2013 01:29