Naslovna
Baragnir Zag Nehar
Sveta Magija
Svete Knjige
Biblioteka
Arhiva
Zag Kia
Zvezdarijum
Kalendar
Galerija
Multimedia
Psyradio FM
Chat
Linkovi
Alexanthorn
Dnevničke
bele�ke
Bele�ka
64
Razgovori s
povodom
Senke Glasnika
Javna
predavanja
Autobiografske bele�ke
Magijski Dnevnik
Lice
i naličje
Kontakt
|
Nehargil
DNEVNIČKE BELE�KE
Bele�ka 64 -
11.05.2011
Mozak kao
pretra�ivač
Razmi�ljanje o mentalnom procesu pamćenja i sa�imanju informacija
Čitam statističke podatke
istra�ivanja koja ka�u da trećina Britanaca mlađih od 30 godina ne ume da vam
ka�e ni svoj kućni telefon, ako ne pogleda u mobilni. U Sjedinjenim Dr�avama
beznačajno mali procenat ljudi zna napamet vi�e od pet telefonskih brojeva. Sve
to je posledica istog sindroma: ljudi vi�e ne poku�avaju da ih pamte, jer su
okru�eni spravicama koje to čine umesto njih. Sve potrebni brojevi su u mobilnim
telefonima, a ako neki i znamo napamet i poku�amo da ga sami ukucamo (računajući
da nam gotovo isti broj pritisaka na dugme treba da bismo na�li �eljeno ime u
elektronskom imeniku) spravica će da uskoči "upomoć� i zavr�i broj umesto nas. A
onda sledi zaključak?!!! Sve ostalo imamo u kompjuteru, elektronskom dnevniku,
"ajpodu�, "ajpedu�, "GPS-u�, "netbuku�, "e-rideru�... Za�to bismo bilo �ta
ubacivali u mozak, kad vi�e uop�te ne moramo da pamtimo. Kad god nam bilo kakav
podatak zatreba, mo�emo da ga "izguglamo� - odnosno (prema definiciji iz
rečnika) potra�imo na "Guglu� ili bilo kom drugom internet-tragaču.
U�as! Da li to znači da treba da zaboravimo na najva�niju ljudsku mentalnu
funkciju - pamćenje? Izgleda da je taj trend već počeo. Ali, da se vratim ovom
američkom istra�ivanju: dve trećine učenika ne zna kada je bio Građanski rat,
čuveni rat između Severa i Juga koji je dao oblik njihovoj dr�avi. Petina njih
nema ni najbla�u ideju o tome ko su bili neprijatelji u Drugom svetskom ratu.
Ali, to vi�e nije zbog njihovog nemara i neznanja, već neke vrste perverzne
efikasnosti: za�to decu "smarati� sa pamćenjem datuma i događaja, kada je
dovoljno da ukucaju pitanje u kompjuterski program i dobiju instant-odgovor. �ta
će im tablica mno�enja, kad u gotovo svakom elektronskom uređaju koji nosimo u
d�epu ili oko vrata imamo kalkulator. Isto tako, da se odmaknemo od �kole, vi�e
nema nikakvog razloga da upoznajemo grad u kojem �ivimo, kada mo�emo �eljenu
adresu da ukucamo u GPS koji će nas na nju dovesti.
Trend je nesumnjiv. Pitanje je, međutim, kakve će biti posledice takvog
kolektivnog gubitka memorije. Hiljadama godina ljudi su celokupno znanje svog
roda poveravali mozgu. Mitovi i legende, sve do Ilijade i Odiseje, stigli su do
nas samo zahvaljujući tradiciji pripovedanja. Tek posle je nastalo pismo, ali ni
njegovim kori�ćenjem nije prestala upotreba mozga. Najveći umovi iz istorije
čovečanstva bili su, zamislite, po pravilu poznati i po količini podataka koje
su dr�ali u glavi. Veliki ljudi kao Ciceron, Pitagora, Đordano Bruno,
Leonardo... Mi sada mo�emo da "dislociramo� memoriju u kompjutere i telefone,
kao �to Zapad "dislocira� fabrike u zemlje sa jeftinom radnom snagom. Ali, �ta
to znači za um? Dok je, na primer, um starinskog čoveka svaki put kada treba da
donese i najmanju (i najveću) odluku imao na raspolaganju, takoreći pri ruci,
gomilu podataka koja je mogla da mu pomogne, um modernog čoveka bi, valjda,
trebalo da uključi sve svoje spravice i počne da tra�i... �ta? Tačno, ne bi znao
ni �ta da tra�i. Odluku bi doneo na osnovu onoga �to ima u glavi. A ima li �ta u
glavi?
Američki publicista D�o�ua Foer u nedavno objavljenoj knjizi to stanje
(ne)upotrebljavanja mozga kod modernog čoveka poredi sa olimpijskim sportistom
čiji se trening sastoji od le�anja na sofi, pu�enja, ispijanja piva i gledanja
televizije. Podvrgavamo se, ka�e on, sistematskom uni�tavanju najosnovnijih
umnih sposobnosti. Poveravamo sve integrisanim elektronskim kolima, bez brige o
tome kakve će to posledice imati po nas.
Danas je vreme opsesije fizičkim izgledom. "In" je odlazak u teretanu, na
fitnes, d�oging, "jogu", a onda slede masa�a, kozmetičari, pedikiri, manikiri,
frizeri... jedino atrofija mozga, modernog čoveka ostavlja potpuno ravnodu�nim.
Ko jo� čita knjige? Internet je zakon. �ta ima da razmi�ljam? Ukucam pitanje i
"izguglam" odgovor. Ovo je sva naučna i obrazovna filosofija novih generacija. I
kad sam kod obrazovanja, da i to ilustrujem jednim primerom. Bejah nedavno u
poseti kod nekih prijatelja koji imaju klinca u trećem osnovne �kole. Ba� tada
je radio "domaći", čitanje neke priče koju treba da prepriča sutradan u �koli.
Ni�ta posebno, ali ostah zaprepa�ćen načinom čitanja. Dečak je sricao slogove!
Kraće reči je uspevao da pročita cele, a one du�e delio na slogove. Ne uzdr�ah
se i upitah je li on to jo� uvek ne zna tečno da čita? Usledilo je jo� veće
zaprepa�ćenje na odgovor koji dobih: "Da, a i dobar je kakav je bio. A i
učiteljica ka�e da dobro napreduju. Pa sva deca tako čitaju." U trećem osnovne -
izgovorih sa čuđenjem. "�ta se čudi�, nije to vi�e kao kad smo mi i�li u �kolu"
- sledio je odgovor, i jo� gori nastavak: "K'o da mu
danas i treba ne�to posebno da zna. Evo ima na "Youtube" prepričane sve priče,
knjige i sve drugo, samo pusti i slu�a, ne mora da
čita uop�te."
Nisam �eleo da dam bilo kakav komentar. Zaista je
suvi�no. Jer pomislih, mo�da je ovo i dobro �to je tako. Opet će civilizacija
doći na nivo srednjevekovne nepismenosti i neobrazovanosti. Znanje će ostati
rezervisano samo za nas posvećenike. I ne moramo ga skrivati u parabole, simbole
i obavijati misterijama. Ovde spoznah i odgovor na pitanje, koje mi neki
postavi�e, da li ću objavljivati javno Magijske Ključeve i tajne rituale? Sasvim
sigurno, jer �ta god napisao to će razmeti samo posvećeni. Ostali puk to niti će
znati da pročita, niti će znati, i ako pročita, �ta je pročitao.
Vrh strane >>> |
|