Thornal
Arhiva
tekstova Svetog
Kraljevstva Magije
Budizam
18
Budistički
hram u Beogradu
Izgradnja i posvećenje 1929. godine
14.08.2010
Zakupljene sobe po privatnim
kućama nisu bile adekvatne za odr�avanje slu�bi: bile su van naselja
Kalmika, skup je bio i zakup; bilo je to privremeno re�enje. Tada je bak�a
Borinov pokrenuo inicijativu za izgradnju pravog budističkog hrama i po tom
pitanju je odlazio u Ministarstvo vera kao i na razgovore kod patrijarha SPC
Dimitrija. Skica budućeg hrama iz 1929. Na osnovu raspolo�ive dokumentacije
nije bilo mogiće tačno utvrditi ko je projektovao hram.
Budući da je Građevinska
komisija svim darodavcima javno zahvila i to uz precizno navođenje
poklonjenih suma, mo�e se izvesti zaključak da je projekat rad ruskog
in�enjera Klapinina, jer se samo uz njegovo ime ne navodi �ta je on prilo�io
za izgradnju hrama.
Kao odani budisti Kalmici nikako nisu mogli bez svoje bogomolje. Rukovođeni
poduzetnim pukovnikom Abu�a Aleksejevim formirana je Građevinska komisija za
izgradnju hrama.
Veoma aktivan u radu
komisije bio je njen sekretar Dr. Eren�en Hara-Davan (na slici desno). Ubrzo
po svom osnivanju, komisija je pokrenula akciju prikupljana dobrovoljih
priloga. Kao �to se vidi iz izve�taja komisije, novčani prilozi stizali su
od Kalmika rasutih po čitavoj Evropi pa se 1.7.1929 pristupilo samoj
izgradnji hrama.
Apelu Kalmika za
pomoć prvi se odazvao industrijalac Milo� Jaćimović (1858-1940). Iz većeg
komplesa porodičnog zemlji�ta on je odvojio parcelu od oko 530 kv.m. te ga
besplatno ustupio kalmičkoj koloniji.
Podpomognut svojim sinom
Čedomirom (1896-1959), takođe je na poklon dao i 10.000 cigala, vi�e od
7.500 komada crepa, cement i druge građe.
Sledeći primer ovog dobrotvora i
drugi istaktnuti Srbi, privrednici i organizacije dado�e svoje priloge -
uglavnom u gotovini. Prilog je stigao i od članova kraljevske porodice.
Kao rezultat planiranja punog
nade, gorljivih napora i predanosti, hram je bio izgrađen. Svečano osvećenje
hrama, prvog i jedinog takve vrste u Evropi, obavljeno je 12. decembra 1929.
godine. Ceremoniju osvećenja novog hrama su obavili bak�a Namđal Nimbu�ev,
duhovni vođa Kalmika u izgnanstvu, koji je za tu svečanu priliku doputovao
iz Pariza i bak�a beogradski Umaljdinova, uz asistenciju dvojice sve�tenika.
Značaj koji je hram u Beogradu
imao za Kalmike lako se mo�e razumeti ako se ima u vidu činjenica da su:
"nepočinstva bolj�evika u oblasti Dona bila toliko surova i temeljita tako
da do 1925. godine nije bilo ni hramova ni budističkog sve�tenstva. Ustvari,
većina hramova je bila spaljena ili sravnjena sa zemljom jo� u periodu
1918-1920." Kalmici su se postepeno prilagođavali na novu sredinu, nov način
�ivota, kulturu, dok su u isto vreme - zahvaljujući svom duhovnom centru -
nastavili da odr�avaju sopstvenu tradiciju. Jezik nove sredine im nije
predstavljao te�koću jer su već vladali srodnim slovenskim jezikom - ruskim.
Prema njihovim rečima: "Kalmici �ive sa nadom u povratak u zavičaj. Mi
hoćemo da se vratimo, kada dođe taj čas, ne jedan po jedan i ne praznih
ruku, već organizovano, sa stečenim korisnim znanjima crpljenim u kulturnim
zemljama i od kulturnih naroda, gde mi provodimo godine svoga �ivota izvan
Otad�bine. Ta misao nas stalno brine. Najva�nija briga kalmičke emigracije
je pitanje �kolovanja i vaspitavanja na�e dece i omladine u zdravom
nacionalnom duhu. Na �alost, ova razumljiva i plemenita na�a te�nja usled
na�e krajnje sirotinje i dalje ostaje nere�ena. Svi napori na�e mesne
kolonija su upravljeni na to da se stvore prilike koje bi na�oj deci
osigurale normalan �kolski rad"
Deca beogradskih Kalmika su
pohađala rusku osnovnu �kolu ili srpsku �kolu koja je bila najbli�a njihovim
domovima. Procenjuje se da je oko 100 malih Kalmika zavr�ilo srpske osnovne
�kole u periodu 1920 -1944.
Smrtni
udarac za budizam donskih Kalmika nastupio je 1919. godine kada je umro
njihov duhovni poglavar Menke Borman�inov.
Duhovni vođa donskih Kalmika,
baka�a lama Menke Borman�inov je predvodio delegaciju u poseti carskom domu.
Tom prilikom je caru Nikolaju II na dar poklonjen model hrama izrađen u
srebru. Povod za tu posetu je bila 300. godi�njica stupanja kalmičkog
hanstva u sastav Rusije. Posle likvidacije kalmičkog hanstva krajem XVII
veka, "kalmička stepa" se pretvorila u jednu od
administrativno-teritorijalnih oblasti carske Rusije, pod vla�ću vojnog
gubernatora u Astrahanu. U skladu sa propisima donetim 1834. godine
budistička crkva je postala potpuno potčinjena carskoj administraciji.
Tada su Kalmici dobili svog zvaničnog duhovnog
poglavara, "Lamu kalmičkog naroda", koji je od carske uprave dobijao apana�u
u iznosu od 2500 rubalja. U su�tini, taj lama je bio samo činovnik
administracije koji je obavljao povereni mu posao. Jedino duhovni vođa
donskih
Kalmika (bak�a lama) nije bio potčinjen tom
lami-činovniku. Organičenje �irenja budizma se zatim nastavilo i novim
uredbama je konstantno smanjivan broj sve�tenika i hramova.
Tokom
narednih par godina broj sve�tenika bio sveden sa 5270 na 1650, a hramova sa
105 na 67. U periodu posle revolucije su nastupili jo� te�i dani po budizam
u Kalmikiji: zbog masovnog sudelovanja Kalmika u kontrarevolucionarnim
jedinicama a kasnije i postojanog ispoljavanja antibolj�evičkog
raspolo�enja, crveni su pusto�ili, spaljivali i menjali namenu hramovima.
Sve�tenici su bili proterivani iz zemlje ili primoravani da napuste svoj
poziv. Tako je kalmički hram u Beogradu postao jedino "�ivo" budističko
svetili�te.
U beogradskom hramu se čuvala
urna lame Arkada Čubanova (1840-1894) koji je zauzimao tron lame donskih
Kalmika tokom 21. godine (1873-1894). Ti zemni ostaci velikog lame su bili
smatrani za svetu relikviju. Urna se nalazila u beogradskom svetili�tu do
septembra 1944. godine kada je preneta u Nemačku, a kasnije u SAD gde se i
danas nalazi (hram Barun, Howell, New Jersey)
(Politika, 13.12.1929)
OSVEĆENJE BUDISTIČKOG HRAMA U BEOGRADU
Beograd
je dobio novi hram, hram posvećen istočnom bo�anstvu Budi. Podigla ga je
kolonija beogradskih Mongola, Kalmika, koje je sudbina dovela u na�u
zemlju sa tolikim izbeglicama iz beskrajne ruske zemlje. Dosad su se
beogradski Kalmici (ima ih ne�to vi�e od dvesta) molili svome premudrome
Budi u jednoj privatnoj kući. Sad imaju svoj hram. Podigli su ga u Maliom
Mokrom Lugu, na samoj periferiji.
U tome kraju Kalmici najvi�e i stanuju. Juče je izvr�eno osvećenje hrama.
Bila je na osvećenju cela kolonija Kalmika, a bili su predstavljeni
Kalmici naseljeni u Čehoslovačkoj i Francuskoj. Do�lo je i vi�e
predstavnika ruskih organizacija iz Beograda. Među njima atamani donskih i
terskih kozaka. I Malomokrolu�ani lepo sprijateljeni sa ovim mirnim
po�tenim ljudima �ute ko�e, uskih očiju i istaknutih jabučica nisu
propustili da im dođu na tako veliku svečanost.
Hram spolja i iznutra
Izgled
hrama zaista podseća na ovu najrasprostranjeniju religiju Dalekog Istoka.
Na vrhu hrama prema nebu se uzdi�e "očir", najveći budistički simbol -
simbol istine i znanja. Ni�e "očira", oko kupole vise nekolika zvonca,
namenjenih da pod vetrom proizvode melodične tonove koji uzdi�u du�u
čovečiju.
Nad vratima se �uti slika jednog zlatnog točka sa osam poluprečnika, koji
označavaju osam puteva spasenja od zemaljskih patnji. Pored točka su
naslikana dva jelena, �to znači da ljudi u toliko pre traba da prisustvuju
verskim propovedima kad to čine i same divlje �ivotinje.
Unutra�njost hrama treba zaista videti.
U oltaru, pod baldahinom, stavljena je u stakleni orman, koji ima oblik
presečene piramide, zagonetna statua Bude, koji sedi dr�eći jednom rukom
ča�u, a drugom se dotiče zemlje (jedno i drugo ima svoj duboki religiozni
smisao). Nad ormarom je statua jednog Budinog poslednika a u donjem
siraćetu ormana je predstavljen presto Bude.
Iza
ormana sa Budinom statuom visi na zidu vi�e sve�tenih slika, izrađenih u
svili, među kojima je najva�nija jedna na kojoj je predstavljen krug koji
ima za cilj da podseti na krug ljudskog �ivota, od rođenja do Nirvane.
Pred ormanom su dva niska stola puna religioznih predmeta: srebrnih ča�a
sa svetom vodom (�afranova voda), �itom (simbol izobilja), kolačima i
drugo. Kod nogu jednog stola na tanjiru je le�ala pečena ovča glava (glava
je simbol mudrosti i po�tovanja).
Iznad oltara, desno pored zida, na dva jo� ni�a stolića le�e sve�tene
knjige (na tibetskom jeziku), paunova pera zabodena u dva suda sa
�afranovom vodom i dva veća zvonca (simbol rasprostiranja Budinog učenja),
koji oba imaju za dr�alje "očire", te najveće budističke simbole.
U sredini
hrama, u otvoru visoke kupole, pod velikim baldahinom, visi jedno veliko
okruglo ogedalo, takođe veliki simbol (Učitelj Buda veli:" Kao �to vi sebe
vidite u ogledalu onakvi kakvi ste, beli ili crni, tako vas potpuno vidi i
Buda"). Na zidovima ima jo� dosta slika poslednika Bude. Među njima i
slika najvećeg svetskog osvajača Mongolca D�ingis-Hana. U hramu visi dosta
obojenih ukrasa. Obojena okna na hramu doprinose sa svoje strane stvaranju
atmosfere jednog hrama.
Osvećenje
Pred početek obreda osvećenja (u 12 i po časova)
hram su ispunili gosti i Kalmici (ovi su se na vratima opasivali oko
struka pojasevima i �alovima). Sve�tenici ("bak�e"), odeveni u �utu svilu,
i jedan mlađi (ne�to �to odgovara na�em đakonu), odeven u crvenu svilu -
seli su, prekrstiv�i noge, za ona dva stočića na kojima su paunova pera,
zvoncad i knjige, uz zid hrama. �apućući, iz samog grla i kroz nos, čitali
su oni monotono molitve, svi zajedno, praveći gestove rukama. S vremena na
vreme menjali su visinu tona, i često udarali u zvoncad. Ponekad je jedan
"bak�a" �kropio hram paunovim perom. Verni su dobili �ito koje su posle
jedne molitve prosuli po hramu. Hram je bio namirisan nečim �to se, kao
tamnjan, dimilo.
Obred je trajao pola časa.
Uz hram je sazidan i stan za sve�tenike. Jedno
odelenje slu�iće za kulturno-prosvetne potrebe. Nameravaju da otvore iduće
godine i �kolu, ako to odobri Ministarstvo prosvete. Duhovni vođ kolonije
je jedan vrlo kulturan Kalmik, g.dr. Erend�en Hara Davan.
Vrh strane >>> |