Stranice

 

 Naslovna

  Baragnir Zag Nehar

  Sveta Magija

  Svete Knjige

 Biblioteka

 Arhiva

  Ogledalo

  Ars Magica

  Adepti

  Hinduizam

  Budizam

Tekst 18

 

  Judaizam

  Hri�ćanstvo

  Islam

  Ostale religije

  Misterije

  Tajna dru�tva

  Istorija

  Filosofija

  Astrologija

  Radiestezija

  Nauka

  Ekosfera

  Ars Medica

  Psihologija

  Umetnost

  Zanimljivosti

  Putopisi

  Zag Kia

  Zvezdarijum

 Kalendar

 Galerija

 Multimedia

 Psyradio FM

 Chat

 Linkovi

 Alexanthorn

 Kontakt

 

 

 

Thornal

Arhiva tekstova Svetog Kraljevstva Magije

 

 

Budizam

 

18

 

Budistički hram u Beogradu

Izgradnja i posvećenje 1929. godine

14.08.2010

 

Zakupljene sobe po privatnim kućama nisu bile adekvatne za odr�avanje slu�bi: bile su van naselja Kalmika, skup je bio i zakup; bilo je to privremeno re�enje. Tada je bak�a Borinov pokrenuo inicijativu za izgradnju pravog budističkog hrama i po tom pitanju je odlazio u Ministarstvo vera kao i na razgovore kod patrijarha SPC Dimitrija. Skica budućeg hrama iz 1929. Na osnovu raspolo�ive dokumentacije nije bilo mogiće tačno utvrditi ko je projektovao hram.

Budući da je Građevinska komisija svim darodavcima javno zahvila i to uz precizno navođenje poklonjenih suma, mo�e se izvesti zaključak da je projekat rad ruskog in�enjera Klapinina, jer se samo uz njegovo ime ne navodi �ta je on prilo�io za izgradnju hrama.

Kao odani budisti Kalmici nikako nisu mogli bez svoje bogomolje. Rukovođeni poduzetnim pukovnikom Abu�a Aleksejevim formirana je Građevinska komisija za izgradnju hrama.

Veoma aktivan u radu komisije bio je njen sekretar Dr. Eren�en Hara-Davan (na slici desno). Ubrzo po svom osnivanju, komisija je pokrenula akciju prikupljana dobrovoljih priloga. Kao �to se vidi iz izve�taja komisije, novčani prilozi stizali su od Kalmika rasutih po čitavoj Evropi pa se 1.7.1929 pristupilo samoj izgradnji hrama.

Apelu Kalmika za pomoć prvi se odazvao industrijalac Milo� Jaćimović (1858-1940). Iz većeg komplesa porodičnog zemlji�ta on je odvojio parcelu od oko 530 kv.m. te ga besplatno ustupio kalmičkoj koloniji.

Podpomognut svojim sinom Čedomirom (1896-1959), takođe je na poklon dao i 10.000 cigala, vi�e od 7.500 komada crepa, cement i druge građe.

Sledeći primer ovog dobrotvora i drugi istaktnuti Srbi, privrednici i organizacije dado�e svoje priloge - uglavnom u gotovini. Prilog je stigao i od članova kraljevske porodice.

Kao rezultat planiranja punog nade, gorljivih napora i predanosti, hram je bio izgrađen. Svečano osvećenje hrama, prvog i jedinog takve vrste u Evropi, obavljeno je 12. decembra 1929. godine. Ceremoniju osvećenja novog hrama su obavili bak�a Namđal Nimbu�ev, duhovni vođa Kalmika u izgnanstvu, koji je za tu svečanu priliku doputovao iz Pariza i bak�a beogradski Umaljdinova, uz asistenciju dvojice sve�tenika.

Značaj koji je hram u Beogradu imao za Kalmike lako se mo�e razumeti ako se ima u vidu činjenica da su: "nepočinstva bolj�evika u oblasti Dona bila toliko surova i temeljita tako da do 1925. godine nije bilo ni hramova ni budističkog sve�tenstva. Ustvari, većina hramova je bila spaljena ili sravnjena sa zemljom jo� u periodu 1918-1920." Kalmici su se postepeno prilagođavali na novu sredinu, nov način �ivota, kulturu, dok su u isto vreme - zahvaljujući svom duhovnom centru - nastavili da odr�avaju sopstvenu tradiciju. Jezik nove sredine im nije predstavljao te�koću jer su već vladali srodnim slovenskim jezikom - ruskim. Prema njihovim rečima: "Kalmici �ive sa nadom u povratak u zavičaj. Mi hoćemo da se vratimo, kada dođe taj čas, ne jedan po jedan i ne praznih ruku, već organizovano, sa stečenim korisnim znanjima crpljenim u kulturnim zemljama i od kulturnih naroda, gde mi provodimo godine svoga �ivota izvan Otad�bine. Ta misao nas stalno brine. Najva�nija briga kalmičke emigracije je pitanje �kolovanja i vaspitavanja na�e dece i omladine u zdravom nacionalnom duhu. Na �alost, ova razumljiva i plemenita na�a te�nja usled na�e krajnje sirotinje i dalje ostaje nere�ena. Svi napori na�e mesne kolonija su upravljeni na to da se stvore prilike koje bi na�oj deci osigurale normalan �kolski rad"

Deca beogradskih Kalmika su pohađala rusku osnovnu �kolu ili srpsku �kolu koja je bila najbli�a njihovim domovima. Procenjuje se da je oko 100 malih Kalmika zavr�ilo srpske osnovne �kole u periodu 1920 -1944.

Smrtni udarac za budizam donskih Kalmika nastupio je 1919. godine kada je umro njihov duhovni poglavar Menke Borman�inov.

Duhovni vođa donskih Kalmika, baka�a lama Menke Borman�inov je predvodio delegaciju u poseti carskom domu. Tom prilikom je caru Nikolaju II na dar poklonjen model hrama izrađen u srebru. Povod za tu posetu je bila 300. godi�njica stupanja kalmičkog hanstva u sastav Rusije. Posle likvidacije kalmičkog hanstva krajem XVII veka, "kalmička stepa" se pretvorila u jednu od administrativno-teritorijalnih oblasti carske Rusije, pod vla�ću vojnog gubernatora u Astrahanu. U skladu sa propisima donetim 1834. godine budistička crkva je postala potpuno potčinjena carskoj administraciji.

Tada su Kalmici dobili svog zvaničnog duhovnog poglavara, "Lamu kalmičkog naroda", koji je od carske uprave dobijao apana�u u iznosu od 2500 rubalja. U su�tini, taj lama je bio samo činovnik administracije koji je obavljao povereni mu posao. Jedino duhovni vođa donskih Kalmika (bak�a lama) nije bio potčinjen tom lami-činovniku. Organičenje �irenja budizma se zatim nastavilo i novim uredbama je konstantno smanjivan broj sve�tenika i hramova. Tokom narednih par godina broj sve�tenika bio sveden sa 5270 na 1650, a hramova sa 105 na 67. U periodu posle revolucije su nastupili jo� te�i dani po budizam u Kalmikiji: zbog masovnog sudelovanja Kalmika u kontrarevolucionarnim jedinicama a kasnije i postojanog ispoljavanja antibolj�evičkog raspolo�enja, crveni su pusto�ili, spaljivali i menjali namenu hramovima. Sve�tenici su bili proterivani iz zemlje ili primoravani da napuste svoj poziv. Tako je kalmički hram u Beogradu postao jedino "�ivo" budističko svetili�te.

U beogradskom hramu se čuvala urna lame Arkada Čubanova (1840-1894) koji je zauzimao tron lame donskih Kalmika tokom 21. godine (1873-1894). Ti zemni ostaci velikog lame su bili smatrani za svetu relikviju. Urna se nalazila u beogradskom svetili�tu do septembra 1944. godine kada je preneta u Nemačku, a kasnije u SAD gde se i danas nalazi (hram Barun, Howell, New Jersey)

 

(Politika, 13.12.1929)

OSVEĆENJE  BUDISTIČKOG HRAMA U BEOGRADU

 

Beograd je dobio novi hram, hram posvećen istočnom bo�anstvu Budi. Podigla ga je kolonija beogradskih Mongola, Kalmika, koje je sudbina dovela u na�u zemlju sa tolikim izbeglicama iz beskrajne ruske zemlje.  Dosad su se beogradski Kalmici (ima ih ne�to vi�e od dvesta) molili svome premudrome Budi u jednoj privatnoj kući.  Sad imaju svoj hram. Podigli su ga u Maliom Mokrom Lugu, na samoj periferiji.
U tome kraju Kalmici najvi�e i stanuju. Juče je izvr�eno osvećenje hrama. Bila je na osvećenju cela kolonija Kalmika, a bili su predstavljeni Kalmici naseljeni u Čehoslovačkoj i Francuskoj. Do�lo je i vi�e predstavnika ruskih organizacija iz Beograda. Među njima atamani donskih i terskih kozaka. I Malomokrolu�ani lepo sprijateljeni sa ovim  mirnim po�tenim ljudima �ute ko�e, uskih očiju i istaknutih jabučica nisu propustili da im dođu na tako veliku svečanost.

Hram spolja i iznutra

Izgled hrama zaista podseća na ovu najrasprostranjeniju religiju Dalekog Istoka. Na vrhu hrama prema nebu se uzdi�e "očir", najveći budistički simbol - simbol istine i znanja. Ni�e "očira", oko kupole vise nekolika zvonca, namenjenih da pod vetrom proizvode melodične tonove koji uzdi�u du�u čovečiju.
Nad vratima se �uti slika jednog zlatnog točka sa osam poluprečnika, koji označavaju osam puteva spasenja od zemaljskih patnji. Pored točka su naslikana dva jelena, �to znači da ljudi u toliko pre traba da prisustvuju verskim propovedima kad to čine i same divlje �ivotinje.
Unutra�njost hrama treba zaista videti.
U oltaru, pod baldahinom, stavljena je u stakleni orman, koji ima oblik presečene piramide, zagonetna statua Bude, koji sedi dr�eći jednom rukom ča�u, a drugom se dotiče zemlje (jedno i drugo ima svoj duboki religiozni smisao). Nad ormarom je statua jednog Budinog poslednika a u donjem siraćetu ormana je predstavljen presto Bude.

Iza ormana sa Budinom statuom visi na zidu vi�e sve�tenih slika, izrađenih u svili, među kojima je najva�nija jedna na kojoj je predstavljen krug koji ima za cilj da podseti na krug ljudskog �ivota, od rođenja do Nirvane.
Pred ormanom su dva niska stola puna religioznih predmeta: srebrnih ča�a sa svetom vodom (�afranova voda), �itom (simbol izobilja), kolačima i drugo. Kod nogu jednog stola na tanjiru je le�ala pečena ovča glava (glava je simbol mudrosti i po�tovanja).
Iznad oltara, desno pored zida, na dva jo� ni�a stolića le�e sve�tene knjige (na tibetskom jeziku), paunova pera zabodena u dva suda sa �afranovom vodom i dva veća zvonca (simbol rasprostiranja Budinog učenja), koji oba imaju za dr�alje "očire", te  najveće budističke simbole.

U sredini hrama, u otvoru visoke kupole, pod velikim baldahinom, visi jedno veliko okruglo ogedalo, takođe veliki simbol (Učitelj Buda veli:" Kao �to vi sebe vidite u ogledalu onakvi kakvi ste, beli ili crni, tako vas potpuno vidi i Buda"). Na zidovima ima jo� dosta slika poslednika Bude. Među njima i slika najvećeg svetskog osvajača Mongolca D�ingis-Hana. U hramu visi dosta obojenih ukrasa. Obojena okna na hramu doprinose sa svoje strane stvaranju atmosfere jednog hrama.

Osvećenje 

Pred početek obreda osvećenja (u 12 i po časova) hram su ispunili gosti i Kalmici (ovi su se na vratima opasivali oko struka pojasevima i �alovima). Sve�tenici ("bak�e"), odeveni u �utu svilu, i jedan mlađi (ne�to �to odgovara na�em đakonu), odeven u crvenu svilu - seli su, prekrstiv�i noge, za ona dva stočića na kojima su paunova pera, zvoncad i knjige, uz zid hrama. �apućući, iz samog grla i kroz nos, čitali su oni monotono molitve, svi zajedno, praveći gestove rukama. S vremena na vreme menjali su visinu tona, i često udarali u zvoncad. Ponekad je jedan "bak�a" �kropio hram paunovim perom. Verni su dobili �ito koje su posle jedne molitve prosuli po hramu. Hram je bio namirisan nečim �to se, kao tamnjan, dimilo.
Obred je trajao pola časa.

Uz hram je sazidan i stan za sve�tenike. Jedno odelenje slu�iće za kulturno-prosvetne potrebe. Nameravaju da otvore iduće godine i �kolu, ako to odobri Ministarstvo prosvete. Duhovni vođ kolonije je jedan vrlo kulturan Kalmik, g.dr. Erend�en Hara Davan.

 

 

 

 

 

 

Vrh strane >>>

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
   

Sva prava rezervisana

Copyright � 2010 by Alexandar Thorn

Poslednje izmene: 27-01-2013 06:37