Naslovna
Baragnir Zag Nehar
Sveta Magija
Svete Knjige
Biblioteka
Arhiva
Ogledalo
Ars Magica
Adepti
Hinduizam
Budizam
Judaizam
Hrišćanstvo
Islam
Ostale religije
Misterije
Tajna društva
Istorija
Tekst 8
Filosofija
Astrologija
Radiestezija
Nauka
Ekosfera
Ars Medica
Psihologija
Umetnost
Zanimljivosti
Putopisi
Zag Kia
Zvezdarijum
Kalendar
Galerija
Multimedia
Psyradio
FM
Chat
Linkovi
Alexanthorn
Kontakt

|

Thornal
Arhiva
tekstova Svetog
Kraljevstva Magije
Istorija
8
Bogovi Severa
Autor: Ratomir Bursać
Izvor: Mistika 2010
25.01.2011
Za razumevanje nordijske
mitologije neophodan je pojačani napor za stvaranje bar približne slike o životu
ljudi u negostoljubivim severnim krajevima pre mnogo vekova. Malobrojna razjedinjena
plemena, na čelu sa plemenskim starešinama ili kraljevima, bavila su se lovom i
zemljoradnjom, neprestano se boreći s hladnoćom i tamom noći koja je u nekim
delovima trajala i po šest meseci. Granica izmedu života i smrti bila je mala i
često prelažena. U takvom surovom okruženju nastali su i najomraženiji ratnici u
evropi 9. i 10. veka - vikinzi. Skoro je sigurno da je ratnička istorija ovog
naroda imala veliki udeo u konačnom oblikovanju mitologije, što je vidljivo iz
predanja da je Odin, vrhovni bog i otac svih bogova, istovremeno i bog rata.
Ako se prihvati činjenica da je nordijska mitologija
nastala iz bespoštedne borbe severnih naroda sa snegom, ledom i uzburkanim
morem, kao i neprestanim okršajima na kopnu i moru, shvatićemo zašto su njihove
priče mračne i hladne, neretko nasilne i gotovo uvek prožete strahom od srdžbe
prevrtljivih i nepredvidjivih bogova.
Kada je hrišćanstvo stiglo do Severa razvoj nordijske mitologije je naglo
prekinut a mitovi u koje se nekad verovalo, isčezli su iz pamćenja. Vikinzi su,
međutim, kolonizovali Island, gde je hrišćanstvo imalo manji uticaj pa se tamo
očuvala paganska vera.
Na Islandu su prvi put zabeleženi predhrišćanski nordijski mitovi. U starijim
Poetskim Edama iz desetog veka i mlađim Proznim Edama iz kasnijeg perioda nalaze
se podrobni opisi kosmogonije, mitologije i tradicije nordiskih naroda.
Ede se mogu podeliti na dve grupe - mitološku, u kojoj su glavne ličnosti
božanstva i koje su glavni izvor za poznavanje nordijske mitologije, i herojsku
u kojoj su zabeležene priče o mitskim herojima. Priće o herojima sačuvane su i u
nordijskoj Volsungs sagi i tevtonskoj Pesmi o Nibelunzima, koje su napisane
između ll00. i l300. godine.
NASTANAK SVETA
U početku behu dva prvobitna elementa - led na mestu nazvanom Niflheim i vatra
unutar sveta Muspelheima. Ovi elementi su bili razdvojeni Ginungagapom ili
"Zjapećom prazninom". Kad se iskra iz Muspelheima spojila s ledenom kapi iz
Niflheima u "Zjapećoj praznini" stvoren je prvi ljudski oblik. Zvao se Imir. Iz
znoja ispod njegovih ruku i stopala narasli su prvi čovek i prva žena koji behu
preci rase Divova. Imira je hranila prvobitna krava,
Audumla. Hranila se ližući ledenu santu, tako praveći prvog boga Burija. Njegov
sin Bor i žena mu Bestla su roditelji Odina, Vilija i Vea. Njih trojica su ubili
Imira, pa su se skoro svi divovi osim Bergelmira i njegove žene utopili u
njegovoj krvi. Tako je kasnije obnovljena rasa neprijatelja bogova.
Odin, Vili i Ve su položili Imirovo telo u centar "Zjapeće praznine" i od njega
stvorili zemlju. Njegovu krv su upotrebili za vode, meso za kopna, kosti su
pretvorene u stene, zubi u kamenje, a kosa u drveće. Imirove obrve su zidine
koje okružuju sredinu tog prostora - Midgard. Njegova lobanja čini nebesa;
pridržavaju je četiri patuljka - Istok, Zapad, Sever i Jug. Oblaci su Imirov
Mozak.
Prvi Ijudi su bili Ask i Embla (Jasen i Brest), isklesani iz dva stabla. Odin im
je podario život, Vili razum i mogućnost kretanja, a Ve oblik, govor i
čula.
Prema odinističkim verovanjima, svetovi leže među granama jasena Igdrasila. Ovo
stablo ima tri korena a svaki od njih se hrani na drugom izvoru. Jedan od njih
se proteže do Asgarda gde leži sveti izvor Urda. Kraj tog izvora se nalaze tri
sestre Urd (Proščost) Verdandi (Sadašnost) i Skuld (Budućnost) koje čuvaju tajne
Svemira i stvaraju nadolazeće životne staze.
Drugi koren završava na mestu gde je bila "Zjapeća praznina". Tamo je izvor u
kome div Mimir čuva mudrost i razumevanje. Jedino živo biće koje je popilo
gutljaj vode sa izvora, bio je Odin, koji je zauzvrat dao
svoje oko.
Treći koren jasena je u hladnom Niflheimu, gde je izvor Hvergelmir. Zmija
Nidhog, okružena nebrojenim manjim zmijama, glođe taj koren.
U granama jasena postoji devet svetova: dva prvobitna sveta, leda i vatre.
Zemlja čovečanstva je Midgard. Divovi žive u Jotumheimu, Tamni Elfovi ili
Patuljci žive u Svartalheimu, a Sveti Elfovi u Ljosalfheimu.
Dve grupe bogova - Vanir i Aesir naseljavaju Vanaheim, odnosno Asgard. Do
Asgarda se dolazi preko trobojnog plamenog mosta, koji čuva Heimdal.
Duše umrlih od prirodnih bolesti odlaze u Hel. Duše hrabrih ratnika poginulih u
bitkama odlaze u Valhalu, jednu od Odinovih dvorana, gde se svakodnevno
pripremaju za konačnu bitku - Ragnarok.
Valhala je zuzetno velika: ima 540 vrata, toliko velikih da kroz svaka može da
prode 800 ratnika. Izgrađena je od sjajnih štitova i strela. Svake večeri se u
Valhali održava zabava, na kojoj ratnici poginuli u bitkama jedu meso vepra
Saehrimnira.
PODELA BOGOVA
Prikaz
Odina iz XIII veka
Na početku su nordijski bogovi bili podeljeni u dve grupe Aesiri Vaniri.
Aesirisu bili bogovi ratnici koje je predvodio Odin. Vaniri su bili
starija rasa bogova koji su donosili mladost, zdravlje, plodnost i sreću,
a bili su i majstori magije.
Kada je proročica i čarobnica Gulvajg posetila Aesire, nije im pričala niočemu
drugom osim o svojoj Ijubavi prema zlatu. Aesiri su je sa odvatnošću slušali i
pokušali da je ubiju tako što su je gurnuli u vatru. Iako je zgorela do pepela
Gulvajg se obnovila. Tri puta je spaljena i uvek se vraćala u život.
Kada su čuli za to Vaniri su se razljutili i krenuliu rat. Razmirice su
izglađene posle dugotrajnih sukoba i bogovi su sklopili mir. Radi učvršćivanja
mira razmenili su taoce: Vaniri su poslali Njorda i njegovu decu Freju i Frejra
u Asgard, a Aesiri su u Vanahajm poslali Honira i Mimira. Vremenom su Vaniri
asimilovani i od tada svi bogovi žive u Asgardu.
Mit o sukobu Aesira i Vanira je zapravo priča o germanskim osvajanjima evropskog
severa, sukobima sa zemljoradničkim stanovmštvom, i
dugotrajnom procesu uzajamnog prilagođavanja, tokom koga su doseljenici
asimilovali starije stanovništvo, vekovima čuvajući elemente kulture koju su
usvojili.
Iz svega su nastali mitovi o bogovima. Vrhovni bog nordijskog Panteona je Odin,
bog rata, mudrosti, poezije, proricanja i čarobnjaštva, ali i bog mrtvih. Odin
živi u Asgardu, u palati Valaskjalf. Dok sedi na prestolu, posmatra šta se
događa u svih devet svetova nordijskog univerzuma. U tome mu pomažu dva gavrana
Hunin i Munin koji svakog dana obleću svetove i pričaju šta su videli. Odin se
uobičajeno prikazuje kao mudar starac duge bele brade ili kao ratni zapovednik
sa zlatnim šlemom na glavi, kopljem u desnoj i štitom u levoj ruci.
Kao bog vetra Odin jaše na svom osmonogom konju
Sleipniru. Poput mnogih bogova, ima moć da preuzme oblik koji želi i poseti
zemlju da bi video kako se Ijudi ponašaju i kako će postupati s njim oko ne
znaju ko je. Odinovi sinovi su Tor, Balder, Vithar, Bragi, Bali, Tir i Holder.
Odinova žena je Friga. Pored braka, ona štiti materinstvo, ali je istovremeno i
boginja Ijubavi i plodnosti. Pod njenim nadzorom je čitava priroda. Fula, njena
sestra ili njena sluškinja, bila je jedna od šesnaest boginja koje su je služile
i oličavale razna svojstva.
Odinov
sin, bog Tor
Smatra se da Friga zna sudbinu svake osobe, ali je nikada ne otkriva.
Zahvaljujući toj sposobnosti Friga je znala da će njen sin Balder biti ubijen.
Pokušala je da to spreči tako što je zatražila zakletvu od svih biljaka,
stvorenja, elemenata i metala da mu neće nauditi. Svi su položili zakletvu osim
imele koja je smatrala da je premlada i premala da bi mu mogla nauditi. Tako se
verovalo da je Balder imun na sve pa bi drugi bogovi iz zabave bacali stvari na
njega, sve dok zli bog Loki nije nagovorio slepog boga Hoda da baci koplje
npravljeno od imele. Smrtno pogođen Balder je odveden u Hel, a Friga je molila
Helu da joj kaže šta da učini kako bi sina vratila iz mrtvih. Hela joj je
odgovorila da će ga vratiti u život ako svako živo biće zaplače za Balderom. Sva
živa bića su žalila, osim starice Tok, koja je u stvari prerušeni zli bog Loki.
Zbog toga Balder i dalje čeka u Helu sa svojom suprugom i vratiće se tek posle
Ragnaroka kako bi pomogao u vladanju svetom.
Najpoznatiji Odinov sin je Tor, bog groma, plodnih brakova, domaćeg ognjišta i
vatre. Kao i njegov otac, uživao je u čestim posetama zemlji. Bio je prijatelj
smrtnika, a neprijatelj divova. Imao je nadljudsku snagu i isti takav apetit.
Njegova crvena brada, simbol munje, plamtela je na vetru dok je hrlio u bitku na
kočijama koje su vukle koze. Torovo čarobno oružje je čekić, Mjolnir, koji se
uvek, kao bumerang, vraća. Pored toga koristi i sekiru, gvozdene rukavice i
pojas koji mu daje snagu.
Oličenje vatre kao rušiiačke sile i zla bio je Loki.
Fizički lep, ali zle prirode. Njegova izrazita crta je lukavstvo. lako zao i
nečastan, Loki je hrabar ratnik. Povezan je sa vatrom i magijom i sposoban je da
se pojavljuje u mnogo razičitih oblika. Džin po rođenju, Loki je postao član
Aesira zahvaljujući krvnom pobratimstvu sa Odinom. lako je prihvaćen u krug
Aesira, Loki je mrzeo bogove, i želeo je da ih uništi i da sruši vasionu.
Počinio je mnoga ubistva. Bogovi su ga za kaznu prikovali za stenu i iznad njega
okačili zmiju iz čijih čeljusti u se slivao otrov na glavu. Njegova žena, Sigin,
došla je da mu pomogne i podmetnula je sud u koji je sakupljala otrov. Svaki put
kad bi se okrenula da isprazni sud, otrov je padao Lokiju na lice. On se tako
previjao od bolova, da to izazivalo zemljotrese.

Zli bog Loki
Loki je sa div-ženom Angrbodom imao troje dece: vuka Fenrira, zmiju Srenjeg
sveta i Hel, boginju mrtvih. Sa ženom Sigin imao je dva sina, koji su se zvali
Nari i Vali.
Najmlađe dete zlog Lokija je Hel, boginja mrtvih. Kada se rodila bogovi su je
oduzeli od majke i zatvorili u efelhajm, vlažno, mračno i močvarno mesto
podeljeno na devet nivoa, u kome su boravili mrtvi. Obično je opisuju kao užasnu
vešticu, pola živu pola mrtvu, pola crnu pola plavu. Hranila se ljudskim mozgom
i koštanom srži. Postelja joj je bila Briga, sud iz koga je jela Glad, nož
Gladovanje, a stalni pratioci Odlaganje i Sporost.
U početku su svi pokojnici boravili u Helhajmu, ali je to kasnije ograničeno na
žene, decu i muškarce umrle od starosti ili bolesti, dok su duše ratnika palih
na bojnom polju odlazile u Valhalu. Helhajm je bio opasan ogromnom rekom Gjol,
koju je bilo nemoguće preći. Mrtve duše je preko reke prevozio džin Farbauti,
Lokijev otac.
Na ulazu u ovu oblast stajao je ogromni pas Garm, koji odgovara Kerberu iz grčke
mitologije. Drugi čuvar je bio džin Hraesvelg, koji sedi na ivici sveta i
posmatra čitavu oblast. Organizacija nordijskog sveta mrtvih, lako veoma podseća
na Had iz grčke mitologije, sačuvala je odlike starijih sistema verovanja -
njime vlada boginja, a štite ga polubožanstva koja imaju znatno viši status nego
u klasičnoj varijanti Hada.
Najstarije dete Lokija i žene diva Angrbode bio je Fenrir, monstrum u obliku
vuka. Bogovi su se uplašili proročanstva da će jednog dana Fenrir i njegova
porodica biti odgovorni za razaranje sveta, pa su zbog toga uhvatili Fenrira i
zatvorili ga u pećinu. Dok je još bio štene nije bilo razloga za strah, ali kad
je odrastao, bogovi su odlučili da ga učine bezopasnim. Niko nije imao hrabrosti
da se suoči sa ogromnim vukom, pa su rešili da ga prevare: rekli su mu da je
slab i da neće moći da se oslobodi okova koje bi mu stavili. Fenrir je prihvatio
izazov i prihvatio je da ga okuju. Neočekivano, uspeo je da raskine lance, sve
dok patuljci nisu napravili čarobni lanac "od zvuka mačjih šapa, postolja
planine, ženske brade i ptičjeg ispljuvka". Ovaj lanac je Fenrira držao vezanog
sve do poslednjeg dana bogova, Ragnaroka.
ODLUČUJUĆA BITKA
Hnšćanski mit o Armagedonu, poslednjem boju u kome će se sukobiti sile dobra i
zla, ima korene u nordijskoj mitologiji i mitu o Ragnaroku. Svojstveno severnim
narodima, ovu bitku neće najaviti truba već zvuk roga.
Posle tri zime - Zime Vetrova, Zime Vukova i Zime Mačeva - petlovi Fjalar i
Gulinkambi će zakukurikati i objaviti početak Ragnaroka, poslednje bitke gde će
sami bogovi umreti, boreći se protiv zla. Svi svetovi, bogovi, smrtnici i
džinovi biće uniiteni.
Sumrak je počeo spoznajom bogova da su dozvolili zlu da raste u Lokiju. lako su
ga privezali lancima, znali su da je prekasno. Kraj je blizu. Vuk Fenrir je
uspeo da proguta Sunce i Mesec, dok je morska zmija Jormungand zagrejala more do
kiptanja, razvejavajući kužne oblake po zemlji i nebu. Na ravnici Vigrid skupile
su se sile zla Fenrir i Jormungand, zajedno s Lokijem i Hrimom, koji je
predvodio mrazne divove - a protiv njih su stupali bogovi i ejnheriji, potpuno
svesni svog predstojećeg poraza. Tada uzdrhta kosmički jasen Igdrasil, dok je
užas obuzimao svet. U opštem sukobu pali su Odin, Tor, Tir, vuk Fenrir i morska
zmija, kao i bezbrojni drugi borci, da bi na kraju Loki, u obličju crnog
ognjenog diva Surta, prekrio zemlju plamenovima, a nebo pretvorio u prah i
pepeo. Posle Ragnaroka, zemlja će izroniti iz mora, zelena i predivna. Vidar i
Vali će živeti u Ida ravnici gde se nalazio Asgard. Baldr i Hodr će doći iz Hela
a Magni i Modi, Torovi sinovi, imaće Mjolnir.
Bogovi će se ponovo uzdići. Kći boginje Sunca će zauzeti majčino mesto. Ovakva
vrovanja predpostavljaju nov početak, zbog ciklične prirode svih procesa.
***
Talas stvaranja neopaganskih organizacija nije mogao da zaobiđe ni verovanje u
Odina, Tora i druge bogove sa severa Evrope, pa je 1972. godine na Islandu i dve
godine kasnije u SAD osnovano društvo Astartu. Članovi ovog društva
predstavljali su se kao vernici koji ispovedaju staru religiju predaka.
Pripadnost nije ograničena samo na severnjake, već na svakog ko u staroj
religiji nalazi istinu. Ne čudi što je parlament Islanda priznao Astartu kao
zvaničnu religiju već 1973. godine, da bi to do sada učinile i Danska, Norveška,
Švedska i Španija. lako u SAD postoji mnogo grupa Astartu, vlada odbija da im da
status religiozne grupe. Možda se razlog krije u tome što se savremeni odinizam
često povezuje sa neonacističkim i rasistićkim grupama koje imaju iste simbole i
ističu prevlast belaca.
Vrh strane >>> |

|