Naslovna
Baragnir Zag Nehar
Sveta Magija
Svete Knjige
Biblioteka
Arhiva
Ogledalo
Ars Magica
Adepti
Hinduizam
Budizam
Judaizam
Hri�ćanstvo
Islam
Ostale religije
Misterije
Tajna dru�tva
Istorija
Tekst 16
Filosofija
Astrologija
Radiestezija
Nauka
Ekosfera
Ars Medica
Psihologija
Umetnost
Zanimljivosti
Putopisi
Zag Kia
Zvezdarijum
Kalendar
Galerija
Multimedia
Psyradio
FM
Chat
Linkovi
Alexanthorn
Kontakt
|
Thornal
Arhiva
tekstova Svetog
Kraljevstva Magije
Istorija
16
Tajanstveni
narod Dogoni
Izvor:
TCN
Fotografije: Arhiva Thornal
21.07.2011
U ju�nom delu Malija,
jedne od najsiroma�nijih zemalja zapadne Afrike, pleme Dogona �ivi svoj skromni
zemljoradnički �ivot, u blizini velikog zavoja reke Niger, tamo gde ona, umesto
da produ�i pravo na severoistok, prema Sahari, menja svoj tok i zaokreće za
devedeset stepeni u pravcu jugoistoka, prema svojoj delti u Gvinejskom zalivu.
Dogonima su najbli�i gradovi Timbuktu na severu i Ougadougou na jugu.
Na prvi pogled, Dogoni veoma nalikuju mnogim afričkim narodima koji �ive
tradicionalnim, plemenskim načinom �ivota. Međutim, njihov unutra�nji �ivot
nesumnjivo je jedinstven. Oni, pored jo� tri druga plemena, poseduju tajno
znanje koje su, tokom mnogih vekova, uspeli da sačuvaju samo za sebe.
U sredi�tu njihovog učenja
je ono �to bismo, najradije nazvali mitom o zvezdi - bar bismo u svakoj drugoj
kosmologiji smatrali da je ovakvo znanje mitolo�ke prirode.
Međutim, Dogoni raspola�u detaljnim informacijama o zvezdi koja je potpuno
nevidljiva golim okom - a nema govora o tome da su oni mogli imati pristupa
teleskopima ili bibliotekama.
Jo� je zanimljivije da je taj narod, izgleda, zbao za ovu zvezdu davno pre nego
�to su naučnici "civilizovanog"
sveta otkrili da ona postoji.
PO TOLO
Dogoni ovu zvezdu nazivaju
"Po Tolo". "Tolo"
znači zvezda, a "Po" je ime
najmanjeg semena za koje Dogoni znaju, semena svračice. Na ovaj način oni
opisuju jednu od posebnih karakteristika ove zvezde - njenu siću�nost. Dogoni
čak za nju tvrde da je "najmanja stvar koja postoji".
Oni isto tako ka�u - �to je zaista čudno, jer nije uobičajeno za primitivna
dru�tva da na ovakav način govore o zvezdama - da je ona "najte�a"
zvezda: "I kada bi se sva zemaljska bića udru�ila, ne bi
je mogla podići". Pored toga, oni sasvim sigurno znaju da
je Po Tolo bela zvezda - beli patuljak.
Zapadni astronomi zvezdu Po Tolo nazivaju Sirijus B. Za razliku od nje, Sirijus
A ('Dog Star') je veoma blistava zvezda, lako vidljiva golim okom i spada među
deset najsjajnijih zvezda na nebu. Sirijus A je dvaput veći od na�eg Sunca, a
njegova svetlost je dvadeset puta jača.
Da su Dogoni u davnoj pro�losti stvorili mit o Sirijusu A, to bi bilo sasvim
razumljivo, misterija ne bi postojala. Ali, oni uporno tvrde da njihova zvezda
nije Sirijus A, već njen nevidljivi pratilac.
Zapadni astronomi su, 1844.
godine, prvi put posumnjali da ovaj nevidljivi pratilac postoji, onda kada su
primetili izvesne manje nepravilnosti u kretanju Sirijusa A. Pomislili su da ga
privlači gravitaciona sila neke mnogo manje, nevidljive zvezde u njenoj
neposrednoj blizini. Posle detaljnog teleskopskog pretra�ivanja, 1862. godine,
pronađena je prateća zvezda.
Posmatranje naučnika pokazalo je da je Sirijus B - beli patuljak. On je, drugim
rečima, sve ono �to su Dogoni oduvek tvrdili: vema mala, veoma te�ka i bela
zvezda. Astronomi su potvrdili da ima eliptičnu orbitu, sa Sirijusom A na jednoj
tački elipse, i da jedan krug oko svoje dugačke orbite obiđe svakih pedeset
godina - tačnije 50,04 godine, a brojka sa kojom raspola�u Dogoni je zapanjujuće
precizna.
Zaista je neverovatno da jedan primitivni, necivilizovani narod kakav su Dogoni,
mo�e imati predstavu o zvezdama koje slede orbitu oko drugih zvezda, ali uprkos
tome, oni orbitu Sirijusa B predstavljaju kao jajast oblik, sa Sirijusom A kao
krstićem koji se nalazi van centra.
OPSESIJA DOGONA ZVEZDOM
Za�to su Dogoni toliko
opsednuti ovom, na izgled, beznačajnom zvezdom? Pa, u svakom slučaju ne iz
naučnih pobuda, iako je ona bila, po njima, prva zvezda koju je Bog stvorio.
Dogoni smatraju da je Sirijus B sto�er oko koga se okreće čitav svemir. Po
njima, ova zvezda stvara svu materiju koja čini svemir, i sve du�e �ivih bića, i
to preko komplikovane, isprepletene spirale, koju oni simbolizuju pletenjem
svojih korpi.
Sve du�e, bez obzira na njihovo
konačno odredi�te, najpre putuju sa Po Tola na "Emme Ya",
treću zvezdu u Sirijusovom zvezdanom sistemu. Kao i Po Tolo, i ona je
nevidljiva. Za razliku od Dogona, zapadni astronomi je
jo� uvek nisu otkrili. Da li ona uop�te postoji? Mo�da to nikada nećemo saznati,
ali ukoliko je astronomi uz pomoć naučnih metoda zaista otkriju, to će biti jo�
jedan fascinantan dokaz koji govori u prilog tajnom znanju plemena Dogona. U
svakom slučaju, činjenica je da su Dogoni znali za Sirijus B davno pre nego �to
su ga astronomi prona�li, i to predstavlja ogromnu misteriju. Jednostavno, nije
jasno kako su oni mogli saznati sve o nevidljivoj zvezdi, pa čak i to da njen
orbitalni ciklus iznosi pedeset godina. Na ovo pitanje Dogoni odgovaraju da su
im to znanje predali Nomosi, vodozemna bića koja su, pre mnogo godina poslata na
Zemlju iz Sirijusovog zvezdanog sistema. Dogoni nazivaju Nomose različitim
titulama: Učiteljima iz Vode, Kontrolorima i poučavateljima.
Zaista iznanađuje otkriće da Dogoni smatraju da njihovo blagostanje u potpunosti
zavisi od dobre volje posetilaca iz svemira. Nomosi su se
spustili na neodređenoj udaljenosti, severoistočno od dana�nje zone u kojoj �ive
Dogoni. Da li je to Sahara ili Srednji istok? Gde god da je to bilo, po opisu
Dogona, njihov svemirski brod spustio se na Zemlju uz veliku buku. Dok se
spu�tao, zemlja pod njim je pucala, i izgledalo je da iz njega "�iklja
krv", �to bi mogao biti opis raketnih izduvnih plamenova.
U to doba, na nebu je bila vidljiva nova zvezda, �to bi mogao biti opis matičnog
broda.
Kada se letelica spustila, četvorono�no stvorenje (biće
ili ma�ina?) iza�lo je iz nje i odvuklo je u jednu udubinu. Zatim je udubina
napunjena vodom sve dok brod nije plivao u njoj. Nomosi su se izgleda bolje
snalazili u vodi nego na suvom - oni su, zapravo, vi�e ličili na ribe nego na
ljude.
RELIGIOZNA MITOLOGIJA
Ono �to se kasnije desilo vi�e
liči na religiozno mitsko pripovedanje, nego na istorijski izve�taj. Nomos je,
po Dogonskoj priči, razdelio svoje telo među ljude da bi
ih nahranio, pa se zbog toga jo� i ka�e svemir je
pio od njegovog tela,
odnosno Nomos je dao ljudima i da piju. On je sve svoje �ivotne principe dao
ljudima. Nomos je bio raspet, digao se iz mrtvih i obećao je da će ponovo
posetiti Zemlju, u drugačijem obliku. Bez obzira na to, on će i dalje vladati
svetom u svom vodozemnom obliku, iz okeana. Ne čini
li se da su neki elementi ove priče
slični hri�ćanskom učenju?
Smrt na krstu, uskrsnuće, obećanje da će se ponovo vratiti, sakramentalna �rtva
hrane - sve to postoji u dogonskoj priči. Ne smemo zaboraviti ni to da se u
ranom hri�ćanstvu riba koristila kao simbol Hrista.
Daleko, na severozapadu od dogonske zemlje, u Mesopotamiji, zapisan je susret
koji je veoma sličan ovome. Naime, vavilonski sve�tenik Berosus, u trećem veku
pre nove ere, napisao je istoriju Mesopotamije. Ova povest je nepotpuna i samo
nekoliko njenih fragmenata do�ivelo je da bude uvr�ćeno u kasnije dokumente
grčkih istoričara.
Berosus je ispričao
kako su Oanesi, vodozemna vanzemaljska bića posetila Zemlju da bi ponudila svoju
pomoć, ba� kao �to i Dogoni ka�u za Nomose. Po Berosusu, Oanesi su imali oblik ribe ukomponovan sa ljudskom obličjem, slo�en
poludemonski oblik, na pola puta između čoveka i Boga.
Uprkos njihovoj dobronamernosti, izgledali su izuzetno odbojno: Čitavo telo Oanesa ličilo je na
ribu, a pod ribljom glavom nalazila se jo� jedna
glava, a pod ribljim repom, imalo
je noge, slične čovekovim. I glas i jezik bili su joj ljudski i artikulisani.
Ovo biće je danju običavalo razgovarati sa ljudima, ali u to doba nije
uzimalo nikakvu hranu. Ono im je dalo uvida u knji�evnost i nauke, i u sve vrste
zanata. Naučilo ih je kako da grade kuće i hramove, kako da sastave zakone, i
objanilo im je osnovne principe geometrije. Ukratko,
naučilo ih je svemu �to ih je moglo profiniti i civilizovati. Kada zađe sunce,
biće je imalo običaj da ponovo zaroni u vodu. Ostajalo je po celu noć u dubini
okeana, zbog toga �to je bilo vodozemac.
JEDAN TE ISTI DOGAĐAJ
Sasvim je moguće da su
Dogoni i Vavilonci prisustvovali jednom istom događaju. Sami Dogoni
tvrde da nisu oduvek �iveli u Maliju, vać da su nekad prisustvovali spu�tanju
vanzemaljaca u jednoj dalekoj zemlji na severoistoku. Ako je tako, čudno je da
su samo oni očuvali deo mitologije koji uključuje Sirijus B. Egipćani, koji su
svakako kontaktirali sa Vaviloncima, veoma su cenili Sirijus A, ali to je i
sasvim razumljivo, s obzirom na to da su oni bili u mogućnosti da njegov polo�aj
na nebu iskoriste za predviđanje poplava Nila.
Kako su Dogoni mogli doći
do svog posebnog i jedinstvenog znanja o Sirijusovom zvezdanom sistemu? Karl
Sagan, (slika levo) astronom sa Kornelovog univerziteta, čvrsto je verovao u
postojanje vanzemaljskih oblika �ivota. S obzirom na ogroman broj planeta koje
postoje u svemiru, statistička mogućnost da neke od njih imaju inteligentne i
civilizovane oblike �ivota zaista je velika. Da li Sirijus B ima takvu planetu,
kao �to tvrde Dogoni, mi jo� ne mo�emo saznati.
Sigurno je da Dogoni nisu mogli sami otkriti Sirijusov zvezdani sistem, i to bez
teleskopa. Pitanje je, po mi�ljenju stručnjaka, od koje su civilizacije Dogoni
primili svoje znanje - od vanzemaljske ili zemaljske.
Zapadni astronomi pretpostavili su, 1844. godine, da postoji Sirijus B, prona�li
su ga 1862, a 1928. godine su utvrdili da je on beli patuljak. Sve informacije
do kojih su do�li zapadni naučnici, Dogoni su već posedovali, i pre 1928, ali ih
evropski antropolozi nisu zabele�ili sve do tridesetih i četrdesetih godina XX
veka.
Dakle, moguće je, da je
neki anonimni Evropljanin koji je posetio Mali, preneo Dogonima informacije o
Sirijusu, koje je saznao iz popularne knjige Artura Edingtona, "Priroda
fizičkog sveta" (Arthur Eddington - The Nature od the
Physical World), objavljene 1928. Mo�emo da zamislimo Dogone kako potanko
raspredaju o svom mitu, u koji spada i Sirijus, dobro informisanom francuskom
kolonijalisti, po�to je Mali u to vreme bio francuska kolonija. Francuz nije
mogao da odoli a da im ne ispriča neke stvari koje je pročitao u Edingtonovoj
knjizi - o nevidljivom pratiocu zvezde, o orbitama i planetama... Dogoni su bili
odu�evljeni i smesta su ove podatke uvrstili u svoj postojeći mit.
Međutim, u ovom "scenariju"
postoji jedan ozbiljan problem. Dva francuska antropologa Griol i Diterlan, koji
su prvi obznanili dogonsku priču, nisu sve informacije dobili odmah. Trebalo im
je deset godina da ih izvuku od Dogona, jer se ova priča prenosi samo najvi�im
dogonskim upućenicima, i svaki od njih saznaje samo jedan njen deo, nijedan od
njih ne zna celu verziju. S obzirom na to da su Dogoni tridesetih godina tako
bri�ljivo skrivali svoje tajne od antropologa, ne čini se verovatnim da bi oni
dopustili da za njih sazna neki neznanac i to za jedno veče.
U svakom slučaju, nekom
"usamljenom putniku" ne bi bilo
nimalo lako da komunicira sa Dogonima 1928. godine. Oni su u to doba govorili
dva manjinska jezika: Sango i Vazouba, te je stoga neverovatno da bi se s njima
mogao voditi razgovor na visokom nivou o astronomiji i mitologiji.
Naučnik dr W. H. MekKri izneo je
pretpostavku da bi dogonska ideja o postojanju nevidljivog pratioca Sirijusa A
mogla biti posledica pustinjske fatamorgane. MekKri ističe da Sirijus A jednom
godi�nje zalazi u skoro potpuno isto vreme i na istom mestu kao i Sunce. Tokom
ovakvog zalaska, tvrdi on, mo�e se ispod same zvezde videti njena fatamorgana.
Ova la�na zvezda izgledala bi te�a od prave zvezde, zbog toga �to se nalazi
ispod nje, a bila bi i bleđa, pa zato i prividno manja.
Ali, Dogoni nikada nisu tvrdili
da se Sirijus B mo�e videti samo jednom godi�nje - a to je podatak koji sigurno
ne bi propustili u svom izve�taju. Fatamorgana Sirijusa A sigurno bi morala biti
crvena, kakav je i on sam, a Dogoni su oduvek smatrali da je Sirijus B bela
zvezda. Hipoteza koju daje MekKri ne obja�njava kako su Dogoni mogli tako
precizno da opi�u eliptičnu orbitu ili pedesetogodi�nji orbitalni period
nevidljive zvezde.
Racionalna obja�njenja o poreklu dogonskog neobičnog znanja, trenutno nema. Kako
su Dogoni saznali za Sirijusov zvezdani sistem? Da li smo prinuđeni da uzmemo
njihovu priču zdravo za gotovo? Da li je zaista do�lo do praistorijskih susreta
između dogonskih predaka i posetilaca sa planete koja orbitira oko Sirijusa B?
Ako je to istina, �ta je bio pravi razlog ove posete? Ako su Nomosi zaista
doputovali na zemlju sa Sirijusa B, oni su morali imati tehnolo�ki razvijenu
civilizaciju.
Kako god da su odvratno izgledali ovi ljudi-ribe iz svemira, oni su morali biti
visoko civilizovani. Da li su se vratili do Sirijusa duboko razočarani narodom
Dogona i samom Zemljom?
Da li su se nadali susretu koji bi doneo veću obostranu korist? Da li su
podelili nekoliko saveta dogonskim precima i zatim do�li do zaključka da su
zemaljska stvorenja na suvi�e niskom stepenu razvoja da bi zavređivali ponovnu
posetu? Ili će se oni ipak vratiti - ti Učitelji iz vode. I, da li će biti
dobrodo�li ako se vrate na Zemlju.
Dogonska priča otvara mnogo pitanja na koja za sada ne mo�e biti odgovora. Ali,
kako sada stvari stoje, izgleda da postoji razlog za verovanje da su preci
Dogona zaista učestvovali u praistorijskom bliskom susretu.
Vrh strane >>> |
|