Stranice

 

 Naslovna

  Baragnir Zag Nehar

  Sveta Magija

  Svete Knjige

 Biblioteka

 Arhiva

  Ogledalo

  Ars Magica

  Adepti

  Hinduizam

  Budizam

  Judaizam

  Hri�ćanstvo

  Islam

  Ostale religije

  Misterije

  Tajna dru�tva

  Istorija

Tekst 16

 

  Filosofija

  Astrologija

  Radiestezija

  Nauka

  Ekosfera

  Ars Medica

  Psihologija

  Umetnost

  Zanimljivosti

  Putopisi

  Zag Kia

  Zvezdarijum

 Kalendar

 Galerija

 Multimedia

 Psyradio FM

 Chat

 Linkovi

 Alexanthorn

 Kontakt

 

 

 

Thornal

Arhiva tekstova Svetog Kraljevstva Magije

 

 

Istorija

 

16

 

Tajanstveni narod Dogoni

Izvor:  TCN

Fotografije: Arhiva Thornal

21.07.2011

 

U ju�nom delu Malija, jedne od najsiroma�nijih zemalja zapadne Afrike, pleme Dogona �ivi svoj skromni zemljoradnički �ivot, u blizini velikog zavoja reke Niger, tamo gde ona, umesto da produ�i pravo na severoistok, prema Sahari, menja svoj tok i zaokreće za devedeset stepeni u pravcu jugoistoka, prema svojoj delti u Gvinejskom zalivu. Dogonima su najbli�i gradovi Timbuktu na severu i Ougadougou na jugu.

Na prvi pogled, Dogoni veoma nalikuju mnogim afričkim narodima koji �ive tradicionalnim, plemenskim načinom �ivota. Međutim, njihov unutra�nji �ivot nesumnjivo je jedinstven. Oni, pored jo� tri druga plemena, poseduju tajno znanje koje su, tokom mnogih vekova, uspeli da sačuvaju samo za sebe.

U sredi�tu njihovog učenja je ono �to bismo, najradije nazvali mitom o zvezdi - bar bismo u svakoj drugoj kosmologiji smatrali da je ovakvo znanje mitolo�ke prirode.

Međutim, Dogoni raspola�u detaljnim informacijama o zvezdi koja je potpuno nevidljiva golim okom - a nema govora o tome da su oni mogli imati pristupa teleskopima ili bibliotekama.

Jo� je zanimljivije da je taj narod, izgleda, zbao za ovu zvezdu davno pre nego �to su naučnici "civilizovanog" sveta otkrili da ona postoji.

 

PO TOLO

 

Dogoni ovu zvezdu nazivaju "Po Tolo". "Tolo" znači zvezda, a "Po" je ime najmanjeg semena za koje Dogoni znaju, semena svračice. Na ovaj način oni opisuju jednu od posebnih karakteristika ove zvezde - njenu siću�nost. Dogoni čak za nju tvrde da je "najmanja stvar koja postoji". Oni isto tako ka�u - �to je zaista čudno, jer nije uobičajeno za primitivna dru�tva da na ovakav način govore o zvezdama - da je ona "najte�a" zvezda: "I kada bi se sva zemaljska bića udru�ila, ne bi je mogla podići". Pored toga, oni sasvim sigurno znaju da je Po Tolo bela zvezda - beli patuljak.

Zapadni astronomi zvezdu Po Tolo nazivaju Sirijus B. Za razliku od nje, Sirijus A ('Dog Star') je veoma blistava zvezda, lako vidljiva golim okom i spada među deset najsjajnijih zvezda na nebu. Sirijus A je dvaput veći od na�eg Sunca, a njegova svetlost je dvadeset puta jača.

Da su Dogoni u davnoj pro�losti stvorili mit o Sirijusu A, to bi bilo sasvim razumljivo, misterija ne bi postojala. Ali, oni uporno tvrde da njihova zvezda nije Sirijus A, već njen nevidljivi pratilac.

Zapadni astronomi su, 1844. godine, prvi put posumnjali da ovaj nevidljivi pratilac postoji, onda kada su primetili izvesne manje nepravilnosti u kretanju Sirijusa A. Pomislili su da ga privlači gravitaciona sila neke mnogo manje, nevidljive zvezde u njenoj neposrednoj blizini. Posle detaljnog teleskopskog pretra�ivanja, 1862. godine, pronađena je prateća zvezda.

Posmatranje naučnika pokazalo je da je Sirijus B - beli patuljak. On je, drugim rečima, sve ono �to su Dogoni oduvek tvrdili: vema mala, veoma te�ka i bela zvezda. Astronomi su potvrdili da ima eliptičnu orbitu, sa Sirijusom A na jednoj tački elipse, i da jedan krug oko svoje dugačke orbite obiđe svakih pedeset godina - tačnije 50,04 godine, a brojka sa kojom raspola�u Dogoni je zapanjujuće precizna.

Zaista je neverovatno da jedan primitivni, necivilizovani narod kakav su Dogoni, mo�e imati predstavu o zvezdama koje slede orbitu oko drugih zvezda, ali uprkos tome, oni orbitu Sirijusa B predstavljaju kao jajast oblik, sa Sirijusom A kao krstićem koji se nalazi van centra.

 

OPSESIJA DOGONA ZVEZDOM

 

Za�to su Dogoni toliko opsednuti ovom, na izgled, beznačajnom zvezdom? Pa, u svakom slučaju ne iz naučnih pobuda, iako je ona bila, po njima, prva zvezda koju je Bog stvorio. Dogoni smatraju da je Sirijus B sto�er oko koga se okreće čitav svemir. Po njima, ova zvezda stvara svu materiju koja čini svemir, i sve du�e �ivih bića, i to preko komplikovane, isprepletene spirale, koju oni simbolizuju pletenjem svojih korpi.

Sve du�e, bez obzira na njihovo konačno odredi�te, najpre putuju sa Po Tola na "Emme Ya", treću zvezdu u Sirijusovom zvezdanom sistemu. Kao i Po Tolo, i ona je nevidljiva. Za razliku od Dogona, zapadni astronomi je jo� uvek nisu otkrili. Da li ona uop�te postoji? Mo�da to nikada nećemo saznati, ali ukoliko je astronomi uz pomoć naučnih metoda zaista otkriju, to će biti jo� jedan fascinantan dokaz koji govori u prilog tajnom znanju plemena Dogona. U svakom slučaju, činjenica je da su Dogoni znali za Sirijus B davno pre nego �to su ga astronomi prona�li, i to predstavlja ogromnu misteriju. Jednostavno, nije jasno kako su oni mogli saznati sve o nevidljivoj zvezdi, pa čak i to da njen orbitalni ciklus iznosi pedeset godina. Na ovo pitanje Dogoni odgovaraju da su im to znanje predali Nomosi, vodozemna bića koja su, pre mnogo godina poslata na Zemlju iz Sirijusovog zvezdanog sistema. Dogoni nazivaju Nomose različitim titulama: Učiteljima iz Vode, Kontrolorima i poučavateljima.

Zaista iznanađuje otkriće da Dogoni smatraju da njihovo blagostanje u potpunosti zavisi od dobre volje posetilaca iz svemira. Nomosi su se spustili na neodređenoj udaljenosti, severoistočno od dana�nje zone u kojoj �ive Dogoni. Da li je to Sahara ili Srednji istok? Gde god da je to bilo, po opisu Dogona, njihov svemirski brod spustio se na Zemlju uz veliku buku. Dok se spu�tao, zemlja pod njim je pucala, i izgledalo je da iz njega "�iklja krv", �to bi mogao biti opis raketnih izduvnih plamenova. U to doba, na nebu je bila vidljiva nova zvezda, �to bi mogao biti opis matičnog broda.

Kada se letelica spustila, četvorono�no stvorenje (biće ili ma�ina?) iza�lo je iz nje i odvuklo je u jednu udubinu. Zatim je udubina napunjena vodom sve dok brod nije plivao u njoj. Nomosi su se izgleda bolje snalazili u vodi nego na suvom - oni su, zapravo, vi�e ličili na ribe nego na ljude.

 

RELIGIOZNA MITOLOGIJA

 

Ono �to se kasnije desilo vi�e liči na religiozno mitsko pripovedanje, nego na istorijski izve�taj. Nomos je, po Dogonskoj priči, razdelio svoje telo među ljude da bi ih nahranio, pa se zbog toga jo� i ka�e svemir je pio od njegovog tela, odnosno Nomos je dao ljudima i da piju. On je sve svoje �ivotne principe dao ljudima. Nomos je bio raspet, digao se iz mrtvih i obećao je da će ponovo posetiti Zemlju, u drugačijem obliku. Bez obzira na to, on će i dalje vladati svetom u svom vodozemnom obliku, iz okeana. Ne čini li se da su neki elementi ove priče slični hri�ćanskom učenju? Smrt na krstu, uskrsnuće, obećanje da će se ponovo vratiti, sakramentalna �rtva hrane - sve to postoji u dogonskoj priči. Ne smemo zaboraviti ni to da se u ranom hri�ćanstvu riba koristila kao simbol Hrista.

Daleko, na severozapadu od dogonske zemlje, u Mesopotamiji, zapisan je susret koji je veoma sličan ovome. Naime, vavilonski sve�tenik Berosus, u trećem veku pre nove ere, napisao je istoriju Mesopotamije. Ova povest je nepotpuna i samo nekoliko njenih fragmenata do�ivelo je da bude uvr�ćeno u kasnije dokumente grčkih istoričara.

Berosus je ispričao kako su Oanesi, vodozemna vanzemaljska bića posetila Zemlju da bi ponudila svoju pomoć, ba� kao �to i Dogoni ka�u za Nomose. Po Berosusu, Oanesi su imali oblik ribe ukomponovan sa ljudskom obličjem, slo�en poludemonski oblik, na pola puta između čoveka i Boga. Uprkos njihovoj dobronamernosti, izgledali su izuzetno odbojno: Čitavo telo Oanesa ličilo je na ribu, a pod ribljom glavom nalazila se jo� jedna glava, a pod ribljim repom, imalo je noge, slične čovekovim. I glas i jezik bili su joj ljudski i artikulisani. Ovo biće je danju običavalo razgovarati sa ljudima, ali u to doba nije uzimalo nikakvu hranu. Ono im je dalo uvida u knji�evnost i nauke, i u sve vrste zanata. Naučilo ih je kako da grade kuće i hramove, kako da sastave zakone, i objanilo im je osnovne principe geometrije. Ukratko, naučilo ih je svemu �to ih je moglo profiniti i civilizovati. Kada zađe sunce, biće je imalo običaj da ponovo zaroni u vodu. Ostajalo je po celu noć u dubini okeana, zbog toga �to je bilo vodozemac.

 

JEDAN TE ISTI DOGAĐAJ

 

Sasvim je moguće da su Dogoni i Vavilonci prisustvovali jednom istom događaju. Sami Dogoni tvrde da nisu oduvek �iveli u Maliju, vać da su nekad prisustvovali spu�tanju vanzemaljaca u jednoj dalekoj zemlji na severoistoku. Ako je tako, čudno je da su samo oni očuvali deo mitologije koji uključuje Sirijus B. Egipćani, koji su svakako kontaktirali sa Vaviloncima, veoma su cenili Sirijus A, ali to je i sasvim razumljivo, s obzirom na to da su oni bili u mogućnosti da njegov polo�aj na nebu iskoriste za predviđanje poplava Nila.

Kako su Dogoni mogli doći do svog posebnog i jedinstvenog znanja o Sirijusovom zvezdanom sistemu? Karl Sagan, (slika levo) astronom sa Kornelovog univerziteta, čvrsto je verovao u postojanje vanzemaljskih oblika �ivota. S obzirom na ogroman broj planeta koje postoje u svemiru, statistička mogućnost da neke od njih imaju inteligentne i civilizovane oblike �ivota zaista je velika. Da li Sirijus B ima takvu planetu, kao �to tvrde Dogoni, mi jo� ne mo�emo saznati.

Sigurno je da Dogoni nisu mogli sami otkriti Sirijusov zvezdani sistem, i to bez teleskopa. Pitanje je, po mi�ljenju stručnjaka, od koje su civilizacije Dogoni primili svoje znanje - od vanzemaljske ili zemaljske.

Zapadni astronomi pretpostavili su, 1844. godine, da postoji Sirijus B, prona�li su ga 1862, a 1928. godine su utvrdili da je on beli patuljak. Sve informacije do kojih su do�li zapadni naučnici, Dogoni su već posedovali, i pre 1928, ali ih evropski antropolozi nisu zabele�ili sve do tridesetih i četrdesetih godina XX veka.

Dakle, moguće je, da je neki anonimni Evropljanin koji je posetio Mali, preneo Dogonima informacije o Sirijusu, koje je saznao iz popularne knjige Artura Edingtona, "Priroda fizičkog sveta" (Arthur Eddington - The Nature od the Physical World), objavljene 1928. Mo�emo da zamislimo Dogone kako potanko raspredaju o svom mitu, u koji spada i Sirijus, dobro informisanom francuskom kolonijalisti, po�to je Mali u to vreme bio francuska kolonija. Francuz nije mogao da odoli a da im ne ispriča neke stvari koje je pročitao u Edingtonovoj knjizi - o nevidljivom pratiocu zvezde, o orbitama i planetama... Dogoni su bili odu�evljeni i smesta su ove podatke uvrstili u svoj postojeći mit.

Međutim, u ovom "scenariju" postoji jedan ozbiljan problem. Dva francuska antropologa Griol i Diterlan, koji su prvi obznanili dogonsku priču, nisu sve informacije dobili odmah. Trebalo im je deset godina da ih izvuku od Dogona, jer se ova priča prenosi samo najvi�im dogonskim upućenicima, i svaki od njih saznaje samo jedan njen deo, nijedan od njih ne zna celu verziju. S obzirom na to da su Dogoni tridesetih godina tako bri�ljivo skrivali svoje tajne od antropologa, ne čini se verovatnim da bi oni dopustili da za njih sazna neki neznanac i to za jedno veče.

U svakom slučaju, nekom "usamljenom putniku" ne bi bilo nimalo lako da komunicira sa Dogonima 1928. godine. Oni su u to doba govorili dva manjinska jezika: Sango i Vazouba, te je stoga neverovatno da bi se s njima mogao voditi razgovor na visokom nivou o astronomiji i mitologiji.

Naučnik dr W. H. MekKri izneo je pretpostavku da bi dogonska ideja o postojanju nevidljivog pratioca Sirijusa A mogla biti posledica pustinjske fatamorgane. MekKri ističe da Sirijus A jednom godi�nje zalazi u skoro potpuno isto vreme i na istom mestu kao i Sunce. Tokom ovakvog zalaska, tvrdi on, mo�e se ispod same zvezde videti njena fatamorgana. Ova la�na zvezda izgledala bi te�a od prave zvezde, zbog toga �to se nalazi ispod nje, a bila bi i bleđa, pa zato i prividno manja.

Ali, Dogoni nikada nisu tvrdili da se Sirijus B mo�e videti samo jednom godi�nje - a to je podatak koji sigurno ne bi propustili u svom izve�taju. Fatamorgana Sirijusa A sigurno bi morala biti crvena, kakav je i on sam, a Dogoni su oduvek smatrali da je Sirijus B bela zvezda. Hipoteza koju daje MekKri ne obja�njava kako su Dogoni mogli tako precizno da opi�u eliptičnu orbitu ili pedesetogodi�nji orbitalni period nevidljive zvezde.

Racionalna obja�njenja o poreklu dogonskog neobičnog znanja, trenutno nema. Kako su Dogoni saznali za Sirijusov zvezdani sistem? Da li smo prinuđeni da uzmemo njihovu priču zdravo za gotovo? Da li je zaista do�lo do praistorijskih susreta između dogonskih predaka i posetilaca sa planete koja orbitira oko Sirijusa B? Ako je to istina, �ta je bio pravi razlog ove posete? Ako su Nomosi zaista doputovali na zemlju sa Sirijusa B, oni su morali imati tehnolo�ki razvijenu civilizaciju.

Kako god da su odvratno izgledali ovi ljudi-ribe iz svemira, oni su morali biti visoko civilizovani. Da li su se vratili do Sirijusa duboko razočarani narodom Dogona i samom Zemljom?

Da li su se nadali susretu koji bi doneo veću obostranu korist? Da li su podelili nekoliko saveta dogonskim precima i zatim do�li do zaključka da su zemaljska stvorenja na suvi�e niskom stepenu razvoja da bi zavređivali ponovnu posetu? Ili će se oni ipak vratiti - ti Učitelji iz vode. I, da li će biti dobrodo�li ako se vrate na Zemlju.

Dogonska priča otvara mnogo pitanja na koja za sada ne mo�e biti odgovora. Ali, kako sada stvari stoje, izgleda da postoji razlog za verovanje da su preci Dogona zaista učestvovali u praistorijskom bliskom susretu.

 

 

 

 

 

 

 

Vrh strane >>>

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
   

Sva prava rezervisana

Copyright � 2011 by Alexandar Thorn

Poslednje izmene: 29-01-2013 01:31