Stranice

 

 Naslovna

  Baragnir Zag Nehar

  Sveta Magija

  Svete Knjige

 Biblioteka

 Arhiva

  Ogledalo

  Ars Magica

Tekst 15

 

  Adepti

  Hinduizam

  Budizam

  Judaizam

  Hrišćanstvo

  Islam

  Ostale religije

  Misterije

  Tajna društva

  Istorija

  Filosofija

  Astrologija

  Radiestezija

  Nauka

  Ekosfera

  Ars Medica

  Psihologija

  Umetnost

  Zanimljivosti

  Putopisi

  Zag Kia

  Zvezdarijum

 Kalendar

 Galerija

 Multimedia

 Psyradio FM

 Chat

 Linkovi

 Alexanthorn

 Kontakt

 

 

 

Thornal

Arhiva tekstova Svetog Kraljevstva Magije

 

 

Ars Magica

 

15

 

Sam sebi Svetlost

"Kurs o čudima" - knjiga koju je, po diktatu neodoljivog unutarnjeg glasa, zapisala Helena Kon Šakman. Šta treba da učinimo da bismo preobrazili sopstvenu svest?

Autor: Dr Petar Vasiljević

Izvor: Treće Oko, 1990.

26.07.2012

 

Prije nego što kažem nešto o Kursu o čudima bitno je da se sjetimo šta je rekao Kenet Uopnik, doktor psihologije i urednik cijelog teksta Kursa. Tokom svog izlaganja na jednodnevnom seminaru u gradu Medisonu (država Konektikat), 9.maja 1981, Uopnik je naglasio jednu vrlo važnu, možda najvažniju, stvar koju moramo imati na umu prije nego što krenemo stazom Kursa. On kaže: Ako ne razumijete projekciju, nećete razumjeti ni jednu jedinu riječ u Kursu, bilo u vezi sa funkcijom ega ( ego u terminologiji Kursa je totalnost psihe u Frojdovom smislu ili Persona + Sjenka u Jungovom smislu - prim. P.V.) ili kako će Sveti Duh ukloniti ono što je ego učinio.

 

Osloboditi se prošlosti

 

Dakle, šta je projekcija? Kad posmatramo svijet oko sebe, mi ga ne vidimo onakvim kakav je on stvarno. Između nas i svijeta ispriječila se naša prošlost, sva naša iskustva iz ovog i prošlih života, ta prošlost nam je stavila naočari kroz koje vidimo svijet. Te naočari se sastoje od naših misli, osjećanja, raspoloženja, mašte, praktično od svih sadržaja naše svijesti, iznad i ispod praga onoga što zovemo poljem svijesti. Prostije rečeno: svega onoga čega jesmo i nismo svjesni. Te nam naočari dijele svijet na dobro i zlo, na crno, i bijelo. Na osnovu informacija koje dobijamo preko njih mi prosuđujemo svijet, zauzimamo prema njemu stav i u skladu s tim se i ponašamo. Naočari nam prikazuju svijet kao neprijateljski, zao zastrašujući. Osjećamo se odvojeni od tog svijeta, bojimo ga se, nastojimo da se od njega odbranimo, a u toj odbrani i strahu često prelazimo i u napad. Naočari naše prošlosti prikazuju nam svijet kao što vidimo fotografije koje snimamo objektivom zvanim "riblje oko". Živimo u paklu borbe za opstanak, borbe svih protiv sviju, prepuni straha i osjećanja usamljenosti. Ne shvatamo da je sve to samo privid, fatamorgana koju nam je stvorio mehanizam projekcije, koji je kao na bioskopskom platnu samo odslikao rascjep koji postoji u nama između našeg Pravog Ja (Atmana, Taoa, Anate, Praznine, Ništavila, Hakike, Selfa, das Selbsta etc.) i lažnog ja (ega). Krivo ogledalo ega pretvorilo nas je u Don Kihote koji u vjetrenjačama vidi nepostojeće neprijatelje. A čitav taj proces projekcije posljedica je procesa potiskivanja ili negacije svih onih crta u vlastitoj ličnosti koje nam se ne dopadaju, koje ne mogu da se uklope u našu idealnu sliku o samom sebi, koje osuđujemo i negiraući im postojanje potiskujemo iz polja svijesti. Time im samo dajemo još više snage. Zato nesvjesni dio našeg ega nalazi pseudorješenje i pripisuje ih drugim osobama. Te nas osobe tada "napadaju", "ugrožavaju". Da bismo se "odbranili", sami prelazimo u napad i - tako se zatvara začarani krug. Naravno, ovo je proces koji se odvija i u drugim Ijudima. Projekcija u jednome hrani projekciju u drugome. Na sve strane vidimo neprijatelje, i lično, i u nacionalnim okvirima. A za sve je kriva naša prošlost, prošla iskustva koja su nam natakla te kobne naočari. Kao što sam rekao, te naočari su naše misli koje stoje između nas i realnosti kao stakleni zid i ne dozv-Ijavaju nama da realnost vidimo onakvom kakva je zaista.

 

Čuda leče

 

Svih 1188 strana Kursa o čudima polaze od riječi, od misli, služe se mislima koje iznose fakta da bi na taj način (a to je jedino moguće) eliminisale iz nas misli koje stvaraju fantazmagorični svijet oko nas. Prvo poglavlje prvog toma iznosi pedeset principa čuda. Tu čitamo: U čudima nema stepenovanja teškoća. Jedno čudo nije "teže" ili "veće" od drugog... Čuda kao takva nisu važna. Jedina stvar koja je važna jeste njihov izvor, koji je izvan domena procjenjivanja. Čuda se javljaju prirodno kao izrazi Ijubavi... Čuda su svačije pravo, ali je potrebno prethodno čišćenje. Čuda liječe zato što daju ono što nedostaje... Molitva je medijum čuda... Čuda su misli... Čuda su i počeci i završeci i tako ona mijenjaju vremenski red... Čuda ponovo raspoređuju percepciju i postavljaju sve nivoe u pravu perspektivu. To je liječenje zato što bolest dolazi od brkanja nivoa... Čuda predstavljaju slobodu od straha... Ona liječe zato što negiraju poistovjećenje sa tijelom i potvrđuju identifikaciju sa duhom, itd.

Na 622 strane I toma zvanog Tekst, na, da tako kažem spiralni način. Pisac vodi čitaoca sve dubIje u razumijevanje onoga što treba postići, a to je duboki preobražaj ličnosti. Sadržaj onoga što govori potpuno je u skladu sa svim učenjima ostalih značajnih religija svijeta na Istoku i na Zapadu. Ništa u Kursu ne može da se nađe što bi bilo u suprotnosti sa onim što govore zen budisti, sufiji, gnostici, jogiji, tantristi, taoisti itd. Pisac govori kako čuda smanjuju potrebu za vremenom, kako horizontalnu percepciju pretvaraju u vertikalnu, kako skraćuju vrijeme njegovim kolabiranjem, kako je važno prepoznati svoje prvobitno stanje. Ti odgovaraš na ono Što opažaš i kako opažaš tako ćeš se i ponašati - kaže pisac. Na drugom mjestu se nalazi vrlo važna misao: Čudo jako sliči tijelu u tome da su boje pomoćna sredstva da se postigne stanje u kome će oboje postati nepotrebni. Kada se postigne prvobitno stanje duha direktne komunikacije, ni tijelo ni čudo ne služe više nikakvoj svrsi. Listajući Tekst idemo sve dublje ka drugačijoj percepciji. Dobijamo osjećaj kao da nas neka nevidljiva, bratska ruka vodi kroz tunel, sigurno i s Ijubavlju, ka svjetlosti na izlazu. Promijeniti svoj um znači staviti ga na raspolaganje ISTINSKOM Autoritetu... Osjećaj odvojenosti od Boga jedini je nedostatak koji treba ispraviti... Na kraju krajeva, prostor je isto tako besmislen kao i vrijeme. Oboje su samo vjerovanja... Nema beznačajnih misli. Svo mišljenje proizvodi oblik na nekoj razini. Ponekad se pozove i na Bibliju. Npr: Opraštanje treba da zamijeni prazninu koju je stvorio strah. To je ono na šta se u Bibliji misli kad se kaže "Smrt ne postoji"... Došao sam da ispunim zakon time što ću ga ponovo protumačiti." Nailazimo i na pravo značenje Posljednjeg Suda, Apokalipse, stavljanja na krst, uskrsnuća itd, itd. Na jednom mjestu jasno naglašava, iako implicitno, razliku između Kursa i Biblije: Uložio sam sve sile da se koristim riječima koje je nemoguće iskriviti, ali je uvijek moguće izokrenuti značenje simbola ako to želite. DaIje nailazimo na objašnjenje razlke između percepcije i znanja, naglašavanje bitne činjenice da Bog nije tvorac straha. Ti jesi, zatim poglavlja o liječenju i cjelovitosti, darovima Božijeg Kraljevstva, lekcijama Ijubavi, prihvatanju uklanjanja osjećanja odvojenosti (Atonement), "Bog ili ego", "Nastavni program Svetog Duha", "Svijet bez osjećanja krivice", "Sveti trenutak", "Opraštanje iluzija", o postignuću mira, o viziji svjetosti, razumu i percepciji, spasenju i svetom odnosu, ratu protiv samog sebe, Božjoj pravdi, uklanjanju straha, buđenju, novom početku itd.

 

Treniranje uma

 

Drugi tom, Radna knjiga za učenike (478 str.) vrlo sistematično i jasno primjenjuje u praksi principe izložene u Tekstu. U uvodu Radne knjige se kaže: Teoretska osnova koju daje Tekst neophodna je kao okvir koji daje značenje vježbama u ovoj radnoj knjizi. Ali ipak tek izvođenje vježbi je ono što omogućuje postizanje cilja koji Kurs ima. Netrenirani um ne može ništa postići. Svrha ove radne knjige jeste da vježba tvoj um da misli na način kako je to u tekstu izloženo. I zaista, od prve do posljedne lekcije strpljivo i sistematski primijenjeni su principi iz Teksta. Npr, u prvoj lekciji nailazimo na misao Sve što vidim u ovoj sobi (na ovoj ulici, sa ovog prozora, na ovom mjestu) ne znači ništa.

Ova se misao potom precizira vrlo konkretno na sto, stolicu, ruku, stopalo, pisaljku, vrata, tijelo, lampu, sjenku itd. Druga lekcija kaže. Svemu što vidim u ovoj sobi (na ovoj ulici, sa ovog prozora, na ovpme mjestu) dao sam svo značenje koje to ima za mene. Treća lekcija navodi misao: Ne razumijem ništa od onoga što vidim u ovoj sobi (na ovoj ulici, sa ovog prozora, na ovome mjestu).

Uz ove osnovne misli, u svakoj lekciji se navode detaljna uputstva kako te misli primjeniti i čemu baš te i takve misli služe. Četvrta lekcija isti princip primjenjuje na same misli i kaže: Ove misli ne znače ništa. Slične su stvarima koje vidim u ovoj sobi (na ovoj ulici, sa ovog prozora, na ovom mjestu). Lekcije od 50. do 60. ponavljaju (po pet) prvih pedeset. Tako to ide sve do 220. lekcije, kada počinje II dio. Tu se u uvodu kaže: Sada riječi malo znače. Koristimo ih samo kao vodiče o kojima sada više ne zavisimo. Sada težimo samom direktnom iskustvu istine. Sad su lekcije tematski (po 10) podijeljene na ove teme: "Šta je opraštanje?", "Šta je spasenje?", "Šta je svijet?", "Šta je grijeh?", "Šta je tijelo?", "Šta je Hrist?", "Šta je Sveti Duh?", "Šta je Stvarni Svijet?", "Šta je Drugi Dolazak?", "Šta je Posljednji Sud?", "Šta je Stvaranje?", ,"Šta je Ego?", "Šta je Čudo?" i "Šta sam ja?". Posljednjih pet su "Završne lekcije", za koje pisac kaže: Naše posljednje lekcije treba što više osloboditi riječi. Koristimo ih samo na početku vježbanja, i to samo zbog toga da nas podsjete da treba da idemo dalje od njih. U "Epilogu" Autor nam kaže: Ovaj je kurs početak, a ne kraj. Tvoj Prijatelj ide sa tobom. Ti nisi sam. Niko ko ga pozove ne može ga zvati uzalud... i budi siguran u ovo: nikad te neću ostaviti bez utjehe.

 

Ko je Božji učitelj

 

Treći tom zove se Priručnik za učitelje. Znatno je manji od prva dva, iznosi svega 88 strana. Namijenjen je Božjim učiteljima: Božji učitelj je bilo ko ko odabere da to bude. Njegove kvalifikacije sastoje se samo od ovoga: nekako, negdje, napravio je namjeran izbor da svoje interese ne vidi odvojeno od interesa drugih Ijudi. Potom se navode karakteristike Božjih učitelja: vjera, poštenje, tolerancija, blagost, radost, odsustvo odbrane, velikodušnost, strpljenje, odanost i otvorenost uma. Potom dolaze kraća poglavlja o liječenju, kako se osloboditi presuđivanja, kakvo je pravo značenje žrtvovanja, kakav će biti kraj svijeta, da li će se svakome suditi na kraju, šta je pravda, šta je Božji mir, kakva je uloga riječi u liječenju, da li Bog ima posebno mjesto u liječenju, o reinkarnaciji, da li su poželjne "parapsihičke" moći, da li se Bog može direktno doseći, šta je smrt, šta je vaskrsenje, itd. Iza ovih poglavlja dolazi "Razjašnjavanje pojmova" - kratki rječnik u kojem se rasvjetljuju odnosi između uma i duha, ega i čuda, opraštanja i Božjeg lica, istinske percepcije i  Božanskog znanja, pojam Svetog Duha.

Uz ovaj bazični tekst "Kursa o čudima" od 1188 strana, Helena Šakman primila je i dva dodatna manja spisa od po dvadesetak strana koji su objavljeni pod naslovima: "Psihoterapija: svrha, proces i praksa" i "Pjesma molitve - molitva, opraštanje, liječenje". Na ovom drugom tekstu izričito je napisano da je to "proširenje principa Kursa o čudima".

Pokušao sam da čitaocu stvorim makar i minimalnu predstavu o Kursu o čudima, tom kapitalnpm tekstu našeg doba. Okviri novinskog članka su apsolutno nedovoljni za bilo kakav temeljniji govor o Kursu. Ipak, mogu biti, možda, dovoljni da skrenu pažnju.

 

Savladati otpor u sebi

 

Uz ovu osnovnu informaciju trebalo bi reći još ponešto. Kurs o čudima nije još jedna od knjiga koju ćemo pročitati, zadiviti se dubokim mislima i ostaviti je na policu. Da bismo shvatili o čemu se radi, treba da ga primijenimo, tj, da uradimo vježbe tačno prema uputstvima. Pri tome ćemo naići na jedan osnovni problem, a to je OTPOR, naša stvarna nespremnost, nevoljnost da se mijenjamo. Jedan dio naše ličnosti svjestan je toga da nam nije dobro, da smo u ratu sa samim sobom (u "normalnim" ili nenormalnim razmjerima), da smo u stanju strepnje, da nam ideje idu šumom a djela drumom, da jedno odlučujemo, i zaklinjemo se u to, a često sasvim suprotno radimo (što znači: ne radimo ništa i vodimo robotsku egzistenciju kao robovi svojih navika i društvenog konformizma). I taj deo naše ličnosti odlučuje da mijenja situaciju. Međutim, kad treba da se nešto stvarno učini, počinju problemi. Ili lekcije radimo sasvim formalno, ili počnemo pa nađemo dobar izgovor da prekinemo, ili bacimo knjigu, ili nam ona nestane, ili upadamo u krize radeći vježbe, ili odgađamo za "bolje dane" koji nikako da dođu itd. Sve ovo (i mnogo drugog) znači izraz otpora stvarnim promjenama. Toga otpora moramo biti svjesni. Što smo svjesniji, biće slabiji. To je, istovremeno, i najveća pohvala samom Kursu. Neefikasne stvari ne izazivaju otpor, ali i ne koriste. Kurs o čudima nije nešto neutralno, tj. još jedna od bezbroj dubokoumnih knjiga koje su nam samo povećale fond informacija, ali ne i pomogle da se preobrazimo, tj. dođemo na viši nivo svijesti. To je Riječ Apsoluta, zasnovana na činjenicama, jasna i izvan domena tumačenja, čiji je cilj da ukloni barijere i oslobodi put osjećanju i znanju da smo dio Cjeline i da nikada i nismo bili odvojeni od nje.

Na kraju bih još nešto napomenuo. Čitali smo i čuli o značajnim dostignućima spiritualnih giganata raznih vremena i civlizacija, od Hrista i Bude, Mojsija i Lao Cea, preko Muhameda do Ramane Maharšija i Radžniša. Divili smo im se i diviino im se i danas. Istovremeno smo se osećali tako beznačajnim u poređenju sa njima. Mislili smo da nikada nećemo moći da iskoračimo iz svoje skučene egzistencije, ograničene strepnjom, strahom i osjećanjem usamljenosti i ograničenosti. Sada imamo pred sobom sredstvo da se preobrazimo, da
postanemo ono što zaista i jesmo. A to je daleko veće i značajnije nego što mislimo. S druge strane, treba da nam je jasno, a to Kurs i sam naglašava, ovo nije jedini put za ostvarenje naših ogromnih potencijala. Postoje i mnogi drugi koji vode istom cilju. Zato je neophodno da se ispitamo da li je to put za nas. Ako jeste, krenimo njim.

 

Biti u sadašnjosti

 

O Kursu o čudima rečeno je do sada mnogo pohvalnog. Predaleko bi nas odvelo da to sve citiram. Ipak ću navesti nekoliko misli Tara Singa kao zaključak:

Nijedna sveta knjiga ovakve vrste nikada se do sada nije pojavila. Ona je na engleskom jeziku - na najrazvijenijem engleskom koji ćete bilo gdje sresti. Pod ovim podrazumijevam da je taj engleski precizan, tačan. Svaka riječ je definisana. Kurs nije dvosmislen i ne upotrebljava ni jednu jedinu riječ koja nije činjenica. Prema tome, Kurs ne propovijeda, on samo prezentira činjenicu.

Kurs o čudima direktno komunicira sa čovjekom. On se bavi temama s kojima se moramo suočiti u nama samima. A to je ono što je čovječanstvo stalno izbjegavalo vijekovima. Uvijek možemo čitati o tuđim životima. Ali nam sada ne treba da Mojsije dođe i da ponovo razdvoji more.

Zato što se Kurs bavi našim temama, a ne prošlošću, moramo ukloniti prošlost. Ova jasnoća, ovo Apsolutno Znanje Boga, može se samo onda primiti ako smo u sadašnjosti. Kad smo u sadašnjosti, tada smo istiniti prema sebi i možemo primiti ono što je Apsolutno. Tada smo slobodni od sveg našeg znanja zato što onda prošlost ne može da uđe u nas. A kada prošlost ne može ući, onđa si ti sam svjetlost samom sebi.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vrh strane >>>

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
   

Sva prava rezervisana

Copyright © 2012 by Alexandar Thorn

Poslednje izmene: 30-01-2013 02:50