Stranice

 

 Naslovna

  Baragnir Zag Nehar

  Sveta Magija

  Svete Knjige

 Biblioteka

 Arhiva

  Ogledalo

  Ars Magica

  Adepti

  Hinduizam

  Budizam

  Judaizam

  Hrišćanstvo

  Islam

  Ostale religije

  Misterije

  Tajna društva

  Istorija

  Filosofija

  Astrologija

  Radiestezija

  Nauka

  Ekosfera

  Ars Medica

Tekst 89

 

  Psihologija

  Umetnost

  Zanimljivosti

  Putopisi

  Zag Kia

  Zvezdarijum

 Kalendar

 Galerija

 Multimedia

 Psyradio FM

 Chat

 Linkovi

 Alexanthorn

 Kontakt

 

 

 

Thornal

Arhiva tekstova Svetog Kraljevstva Magije

 

 

Ars Medica

 

89

 

Epifiza ili pinealna žlezda

Izvor: vesnamihajlovicblog.wordpress.com/

16.12.2012

 

Zbog lošeg i nepravilnog načina života, nepravilnog unošenja hrane naša Epifiza vremenom postaje kalcifikovana. Usled njene zaprljanosti mi ni ne slutimo da nije sve ok, da se tu nesto loše događa, da tu nešto ne štima… Za sada je jedini način da je aktiviramo u pravom smislu te reči, gledanjem u Sunce, u sigurnim satima, a to je sat vremena po izlasku ili sat vremena pred zalazak Sunca. Počinje se sa 10 sekundi u sigurnim satima i povecćava svaki naredni dan po 10 sekundi, jer je tada najniži indeks zračenja. Prvi dan se gleda 10 sekundi, drugi dan se gleda 20 sekundi, treći dan se gleda 30 sekundi i tako se svakog dana povećava za 10 sekundi do navršenih 45 minuta. Aktivirajte se Suncem. Pod takvim gledanjem u Sunce nestaju sve bolesti, pa čak i one najteže. Kada vam Svetlost, odnosno Fotoni prolaze kroz oči, ono što je potrebno i zdravo ide direktno u krv i tada svi receptori koji su bili zatrovani raznim naslagama otrova iz hrane, raznom hemijom se oslobadjaju i Epifiza počinje funkcionisati kako treba, onako kako je naš stvoritelj i predvideo da funkcioniše u savršenstvu.Tada se iz Epifize danju luči Serotonin a noću Melatonin.

 

1. MEDITACIJA MENJA STRUKTURU MOZGA

 

Naučnici su uspeli da izmere kako meditacija pozitivno utiče na osećanja i pamćenje.Odavno je poznato da se meditacijom može smanjiti stres, a povećati osećaj spokojstva i uravnoteženosti. Naučnici sa američkog Univerziteta u Masačustsu otišli su korak dalje, jer tvrde da je njihovo istraživanje prvo koje je uspelo da dokaže da meditacija menja strukturu mozga. Upoređujući snimke mozga dobijene magnetnom rezonancom kod ispitanika koji su učestvovali u osmonedeljnom programu meditacije i ispitanika koji nisu meditirali, uočili su znatne razlike. Ispitanici koji su meditirali u proseku 27 minuta dnevno, izjavili su da osećaju znatno poboljšanje u poređenju sa onima koji nisu meditirali, a naučnici su to mogli i da izmere. Kod ispitanika koji su meditirali snimci su pokazali veću gustinu u delovima mozga povezanim s pamćenjem, samosvešću i saosećanjem, kao i manju gustinu u delu mozga povezanim sa stresom. Do takvih promena nije došlo kod ispitanika koji nisu učestvovali u programu meditacije. Naučnici kažu da bi ovo saznanje moglo da olakša lečenje raznih psihičkih poremećaja i bolesti, uključujući posttraumatski stresni poremećaj. Naučnici, kaskaju li kaskaju… Pre dvadeset i nešto godina kada sam na nekim mestima rekla da se struktura mozga može menjati svi su me bledo gledali kao nenormalnu. Još tada sam čula od Gabriele iz Viczburga, koja je ‘kanal’ i prenosi Hristove objave, da se mozak i moždanje ćelije mogu oporaviti, ozdraviti i preprogramirati. Znam da smo radili molitve odnosno sugestijom i vizualizacijom smo dovodili božansku svetlost na naše sive ćelije kako bi se probudile, osvetlile…

 

MISTERIJA EPIFIZE – NOVA VIZIJA

 

"Jedan od komadića koji se uklapaju u slagalicu prisećanja ili samospoznaje o kojoj sam pisao u prethodnom postu, a koji za sobom povlači i ostale komadiće je zasigurno priča o epifizi (poznatijoj pod nazivom pinealna žlijezda), te njezinoj istinskoj ulozi u duhovnom razvoju pojedinca i njegovom povezivanju sa višim razinama svijesti.

Epifiza je malena endokrina žlijezda veličine zrna graška, smještena između hemisfera mozga. Naziv pinealna žlijezda dolazi od engleske riječi “pine cone” (borov češer) jer oblikom podsjeća na češer.

Uloga epifize je sve donedavno bila nepoznata, štoviše, smatrali su ju evolucijskim nusproduktom, degenarativnim ostatkom ranijeg, većeg organa. To je žlijezda čija je funkcija otkrivena posljednja u nizu (što nije slučajno, kao što ćemo vidjeti). Fiziološka funkcija epifize, koja je fotoosjetljiva, usko je povezana sa prisutnošću ili odsutnošću dnevne Sunčeve svjetlosti. Sunčeva svjetlost utječe na cirkadijarne ritmove (cirkadijaran na latinskom znači kružno-dnevni, a podrazumijeva 24-satne cikluse promjena fizioloških i kemijskih procesa u ljudskom organizmu, poput promjene temperature tijela, moždane aktivnosti te akcije hormona i metabolizma). Sunce, prema tome, djeljuje kao vanjski sat po kojem se usklađuje naš unutarnji sat. Unutarnji sat, odnosno unutarnji stvoritelj ritma zove se SCN (suprachiasmatic nuclei) – suprakijazmatička jezgra, a nalazi se u hipotalamusu. Dakle, suprakijazmatička jezgra usklađuje različite fizičke promjene tijela sa promjenama svjetlosti u toku dana i noći. U odsutnosti dnevnog svjetla, epifiza pretvara aminokiselinu triptofan u hormon serotonin koji se pretvara u drugi hormon melatonin. Lučenje melatonina nas čini pospanima, što nas uvodi u zdrav i dubok san. Njegova proizvodnja je najintenzivnija u razdoblju od dva do četiri sata ujutro dok smo u najdubljim fazama REM sna. Istraživanja povezana s melatoninom pokazala su da je riječ o jednom doista “čudotvornom” hormonu koji ima višestruke blagotvorne učinke na ljudski organizam. On štiti stanice od oštećenja uzrokovanog djelovanjem slobodnih radikala, djeluje kao antidepresiv, pomaže u liječenju bolesti kao što su Alzheimerova bolest i rak! Melatonin također štiti od radijacije s obzirom na to da čisti tijelo od slobodnih radikala, a pretpostavlja se da su slobodni radikali odgovorni za 70% oštećenja izazvanog radijacijom, posebno hidroksil radikal, koji napada DNK, proteine i stanične membrane. Melatonin također jača imunološki sustav. Povrh svega toga, istraživanja su pokazala da melatonin zaustavlja starenje tako što neutralizira utjecaj oksidacije i odgađa neurodegenerativne procese! Upravo je to razlog zbog kojeg se osjećamo tako odmornima i osvježenima nakon kvalitetnog sna. Proizvodnja melatonina je najintenzivnija kod male djece dok ne uđu u pubertetsku dob, kada se ona naglo smanjuje. S godinama, melatonin se sve slabije i slabije luči. Razlog sve slabijem lučenju melatonina kroz godine leži u smanjenju veličine epifize. Kod djece, zdrava i aktivna epifiza ima veličinu prosječnog grozda, dok je kod odraslih zakržljala i veličine je zrna graška. Promjena veličine epifize nastupa uslijed njezine kalcifikacije. Kalcifikacija je proces prilikom kojeg se soli kalcija nagomilavaju u mekim tkivima i stvrdnjavaju ih. Uzrok kalcifikacije može biti nedostatak K vitamina ili slaba apsorpcija kalcija zbog neproporcionalnog omjera kalcija i vitamina D. Najčešći i najrašireniji uzroci kalcifikacije epifize su tradicionalna prehrana i prekomjerna koncentracija fluora u organizmu. Meso, mliječni proizvodi, rafinirano brašno i šećer u tijelu izazivaju povećanu kiselost koja povoljno djeluje na stvrdnjavanje epifize. Zanimljivo je i indikativno da sve do 1990. godine nije provedeno nikakvo istraživanje (barem ne ono poznato široj javnosti) koje bi utvrdilo utjecaj fluora na epifizu. Prvo takvo temeljito istraživanje provela je dr. Jennifer Luke iz sveučilišta u Surreyu, u Engleskoj, koje je pokazalo da je epifiza primarna meta akumulacije fluora u tijelu. Nakon tih nalaza, dr.Luke je provela eksperimente na životinjama kako bi utvrdila da li nagomilavanje fluora može utjecati na funkcioniranje žlijezde – osobito žlijezdine uloge u regulaciji melatonina. Luke je utvrdila da su životinje tretirane fluorom imale nižu razinu cirkulirajućih melatonina. Ovo smanjenje razine cirkulirajućih melatonina praćeno je – što se moglo i očekivati – ranijim početkom puberteta u fluorom tretiranih ženki životinja. Najnovije informacije o ulozi epifize kod ljudi sugeriraju da bilo koji agent koji utječe na funkciju epifize može utjecati na ljudsko zdravlje na različite načine, uključujući i učinke na seksualno sazrijevanje, metabolizam kalcija, paratireoidne funkcije, postmenopauzalnu osteoporozu, rak, i razvoj psihijatrijskih bolesti. Jedan od komadića koji se uklapaju u slagalicu prisećanja ili samospoznaje o kojoj sam pisao u prethodnom postu, a koji za sobom povlači i ostale komadiće je zasigurno priča o epifizi (poznatijoj pod nazivom pinealna žlijezda), te njezinoj istinskoj ulozi u duhovnom razvoju pojedinca i njegovom povezivanju sa višim razinama svijesti.

Uloga epifize je sve donedavno bila nepoznata, štoviše, smatrali su ju evolucijskim nusproduktom, degenarativnim ostatkom ranijeg, većeg organa. To je žlijezda čija je funkcija otkrivena posljednja u nizu (što nije slučajno, kao što ćemo vidjeti).

Fiziološka funkcija epifize, koja je fotoosjetljiva, usko je povezana sa prisutnošću ili odsutnošću dnevne Sunčeve svjetlosti. Sunčeva svjetlost utječe na cirkadijarne ritmove (cirkadijaran na latinskom znači kružno-dnevni, a podrazumijeva 24-satne cikluse promjena fizioloških i kemijskih procesa u ljudskom organizmu, poput promjene temperature tijela, moždane aktivnosti te akcije hormona i metabolizma). Sunce, prema tome, djeljuje kao vanjski sat po kojem se usklađuje naš unutarnji sat. Unutarnji sat, odnosno unutarnji stvoritelj ritma zove se SCN (suprachiasmatic nuclei) – suprakijazmatička jezgra, a nalazi se u hipotalamusu. Dakle, suprakijazmatička jezgra usklađuje različite fizičke promjene tijela sa promjenama svjetlosti u toku dana i noći. U odsutnosti dnevnog svjetla, epifiza pretvara aminokiselinu triptofan u hormon serotonin koji se pretvara u drugi hormon melatonin. Lučenje melatonina nas čini pospanima, što nas uvodi u zdrav i dubok san. Njegova proizvodnja je najintenzivnija u razdoblju od dva do četiri sata ujutro dok smo u najdubljim fazama REM sna. Istraživanja povezana s melatoninom pokazala su da je riječ o jednom doista “čudotvornom” hormonu koji ima višestruke blagotvorne učinke na ljudski organizam. On štiti stanice od oštećenja uzrokovanog djelovanjem slobodnih radikala, djeluje kao antidepresiv, pomaže u liječenju bolesti kao što su Alzheimerova bolest i rak! Melatonin također štiti od radijacije s obzirom na to da čisti tijelo od slobodnih radikala, a pretpostavlja se da su slobodni radikali odgovorni za 70% oštećenja izazvanog radijacijom, posebno hidroksil radikal, koji napada DNK, proteine i stanične membrane. Melatonin također jača imunološki sustav. Povrh svega toga, istraživanja su pokazala da melatonin zaustavlja starenje tako što neutralizira utjecaj oksidacije i odgađa neurodegenerativne procese! Upravo je to razlog zbog kojeg se osjećamo tako odmornima i osvježenima nakon kvalitetnog sna. Proizvodnja melatonina je najintenzivnija kod male djece dok ne uđu u pubertetsku dob, kada se ona naglo smanjuje. S godinama, melatonin se sve slabije i slabije luči. Razlog sve slabijem lučenju melatonina kroz godine leži u smanjenju veličine epifize. Kod djece, zdrava i aktivna epifiza ima veličinu prosječnog grozda, dok je kod odraslih zakržljala i veličine je zrna graška. Promjena veličine epifize nastupa uslijed njezine kalcifikacije. Kalcifikacija je proces prilikom kojeg se soli kalcija nagomilavaju u mekim tkivima i stvrdnjavaju ih. Uzrok kalcifikacije može biti nedostatak K vitamina ili slaba apsorpcija kalcija zbog neproporcionalnog omjera kalcija i vitamina D. Najčešći i najrašireniji uzroci kalcifikacije epifize su tradicionalna prehrana i prekomjerna koncentracija fluora u organizmu. Meso, mliječni proizvodi, rafinirano brašno i šećer u tijelu izazivaju povećanu kiselost koja povoljno djeluje na stvrdnjavanje epifize. Zanimljivo je i indikativno da sve do 1990. godine nije provedeno nikakvo istraživanje (barem ne ono poznato široj javnosti) koje bi utvrdilo utjecaj fluora na epifizu. Prvo takvo temeljito istraživanje provela je dr. Jennifer Luke iz sveučilišta u Surreyu, u Engleskoj, koje je pokazalo da je epifiza primarna meta akumulacije fluora u tijelu. Nakon tih nalaza, dr.Luke je provela eksperimente na životinjama kako bi utvrdila da li nagomilavanje fluora može utjecati na funkcioniranje žlijezde – osobito žlijezdine uloge u regulaciji melatonina. Luke je utvrdila da su životinje tretirane fluorom imale nižu razinu cirkulirajućih melatonina. Ovo smanjenje razine cirkulirajućih melatonina praćeno je – što se moglo i očekivati – ranijim početkom puberteta u fluorom tretiranih ženki životinja. Najnovije informacije o ulozi epifize kod ljudi sugeriraju da bilo koji agent koji utječe na funkciju epifize može utjecati na ljudsko zdravlje na različite načine, uključujući i učinke na seksualno sazrijevanje, metabolizam kalcija, paratireoidne funkcije, postmenopauzalnu osteoporozu, rak, i razvoj psihijatrijskih bolesti. - Fluor je neizostavni sastojak svih pasti za zube i nalazi se u vodovodnim sustavima većine svjetskih gradova. Treba li stoga čuditi što se kalcifikacija epifize smatra “tipičnom” pojavom kod odraslih ljudi? Kada se epifiza kalcificira, sposobnost lučenja melatonina i serotonina u krv je značajno oslabljena, što posljedično dovodi do starenja i slabljenja imunološkog sustava. Sada postaje mnogo jasnije zašto se epifiza nije ranije proučavala i zašto nastojanja u tom pravcu još uvijek u velikoj mjeri nisu realizirana. Postoji nekoliko načina da se proces kacifikacije obrne. Jedan od najučinkovitijih je gledanje u Sunce, s obzirom na apsorpciju vitamina D, zbog čijeg nedostatka do kalcifikacije i dolazi. Od ostalih korisnih koraka, treba spomenuti potpunu eliminaciju fluora iz organizma, korištenjem pasti za zube koje ne sadrže fluor te promjenom prehrane i prelaskom, primjerice, na sirovu vegansku prehranu koja se sastoji isključivo od darova prirode, voća, povrća, klica, sjemenki i orašastih plodova, te eliminacijom začina i toksina koji čine sastavni dio klasične prehrane. Sve ovo dosad spomenuto postaje mnogo smislenije i zanimljivije ukoliko se usredotočimo na funkciju epifize koja nadilazi njezino čisto fiziološku ulogu. Kroz stoljeća, filozofi, mudraci i duhovni učitelji su ju povezivali s trećim okom, okom čija percepcija nije zamagljena ili ograničena fizičkim osjetilima. Francuski filozof René Descartes (1596-1650) u svojim je djelima naglašavao važnost epifize, nazivajući ju “sjedištem duše” i “dijelom tijela u kojem duša izravno obavlja svoje funkcije”.

Zanimljivo je što je Descartes upotrijebio upravo izraz “sjedište duše” da bi opisao epifizu. Naime, postoji uska veza između pojave duše u tijelu prema učenju raznih duhovnih tradicija i oblikovanja epifize. Utvrđeno je da se epifiza počinje stvarati u fetusu 49 dana nakon začeća. Prema učenju tibetanskih budista zapisanom u “Tibetanskoj knjizi mrtvih”, upravo je toliko vremena potrebno da duša nakon smrti i izlaska iz jednog tijela provede u bestjelesnom stanju prije nego što uđe u drugo tijelo. Helena Petrovna Blavatsky, osnivačica teozofskog pokreta, u svojoj je opsežnoj i iscrpnoj knjizi “Tajna doktrina” iz 1888. godine opisala ulogu ove žlijezde u evolucijskom kontekstu: “treće oko prestalo je djelovati… jer čovjek je duboko zaglibio u kaljuži materije.” “Treće oko, postupno okamenjeno uskoro je iščezlo… oko se povuklo duboko u glavu i sada je skriveno ispod kose…” “…zahvaljujući postupnom iščeznuću duhovnosti i potonuću u materijalno, pretvorilo se u zakržljali organ.” “Treće oko je mrtvo… ali iza sebe je ostavilo svjedoka vlastitom postojanju… epifizu”. Čini se da termin “treće oko” nije tek poetska forma ili preneseno značenje kada se govori o epifizi. Posljednjih godina pojavila su se istraživanja koja sugeriraju da je epifiza po strukturi vrlo slična ljudskom oku. Duž mrežnice oka nalaze se fotoreceptorske stanice, nazvane štapićima i čunjićima koji pomažu u osjetu svjetla i raspoznavanju boja. Štapići se uglavnom aktiviraju kod slabijeg svjetla u sumraku i noću te osiguravaju crnobijeli vid dok čunjići osiguravaju vid danju i opažanje boja. U epifizi su također pronađene stanice koje izgledaju poput štapića i čunjića. U Wikipediji se tome u prilog može pronaći sljedeća tvrdnja: “Pinealociti u mnogih kralježnjaka snažno nalikuju fotoreceptorskim stanicama oka. Neki evolucijski biolozi vjeruju da stanice pinealne žlijezde kod kralježnjaka imaju zajedničkog evolucijskog pretka sa stanicama mrežnice oka.” To bi moglo biti jedno od potencijalnih objašnjenja kako smo u stanju vidjeti stvari i onda kad su nam oči zatvorene. Zapravo, vizualizacija se u pravilu uvijek događa kada zatvorimo oči. Ista je stvar i sa snovima, koji nam u većini slučajeva djeluju vrlo stvarnima. Dr. Rick Strassman tvrdi da prilikom iskustava bliskima smrti (Near death experience) i sanjanja, epifiza izlučuje halucinogenu kemikaliju poznatu kao DMT, odnosno dimetiltriptamin, koja proizvodi unutarnje slike ili vizije koje nastaju neovisno o izvanjskim vizualnim podražajima. (preporučam vam da pogledate dokumentarac koji se bavi Strassmanovim eksperimentima s DMT-om, pod nazivom The Spirit Molecule)

DMT je po strukturi vrlo sličan melatoninu. Biološki prethodnik objema ovim molekulama je serotonin, ključni neuroprijenosnik važan u prijenosu impulsa između živčanih stanica. Kada je u ravnoteži, serotonin daje osjećaj zadovoljstva i mentalne opuštenosti, a njegov nedostatak uzrokuje depresiju i agresiju. Osim što se pojavljuje prirodno u našem tijelu, DMT je također prisutan u biljkama, te je kao takav aktivni sastojak napitka Ayahuasce kojeg amazonski šamani stoljećima koriste kako bi inducirali izvantjelesna iskustva. Stoga ni ne čudi što Ayahuascu zovu ‘šumskom televizijom’. Kada je potpuno aktivna, epifiza čovjeku daje sposobnosti koje se obično svrstavaju u domenu znanstvene fantastike, poput telepatije, povećanog polja osjetilne percepcije, promjene izgleda i gustoće tijela, teleportacije te prelaska u druge dimenzije. U svom predavanju pod nazivom “Enigma 2012.” (“The 2012 Enigma” koje možete pogledati ovdje), David Wilcock tvrdi da je epifiza portal koji nam omogućava prelazak iz domene prostor-vremena u domenu vrijeme-prostora. Prostor-vrijeme je domena u kojoj se krećemo kroz tri dimenzije prostora, ali je vrijeme fiksno i teče poput rijeke. Vrijeme-prostor je s druge strane domena u kojoj vrijeme sada postaje trodimenzionalno i kroz koje se možemo kretati, dok je prostor jednodimenzionalan. Tako da je udaljenost koju prolazimo tamo jednaka putovanju kroz vrijeme u našem shvaćanju. To je, drugim riječima, područje “vječnog SADA” kojemu obično pristupamo dok sanjamo ili prilikom izvantjelesnog iskustva. Ako pogledamo glavne značajke iskustava osoba pod utjecajem DMT-a, shvatit ćemo da je to upravo ono što se događa. Izvantjelesno iskustvo uzrokovano lučenjem DMT-a podrazumijeva osjećaj korjenite promjene u percepciji “protoka” vremena, gubitak vremenske ‘linearnosti’, posjećivanje paranormalnih područja, te susrete s duhovnim bićima i ostalim mističnim ili transdimenzionalnim modalitetima. Još jedno bitno obilježje koje te osobe redovito spominju je spoznaja i povezanost sa jednom zajedničkom inteligencijom koja je prisutna u pozadini cjelokupnog stvaranja.

Zanimljiva je također i povezanost između zemljinog magnetskog polja, aktivnosti Sunca, epifize i DMT-a. Naime, utvrđeno je da elektromagnetska polja utječu na epifizu te da je i sama epifiza u stanju stvoriti magnetsko polje. Razlog tome je što su oko i unutar same epifize pronađene nakupine kristala magnetita, koji je prirodni magnet. Magnetit je crni feromagnetički željezov oksid koji je također prisutan u mozgu ptica, pčela, riba i leptira, a pomaže im u njihovom osjećaju orijentacije i omogućava im da osjete polaritet i nagib zemljinog magnetskog polja. Magnetit kod ptica i delfina djeluje poput unutarnjeg kompasa pomoću kojeg znaju kamo trebaju letjeti/plivati. Magnetit je također odgovoran i za sposobnost životinja da predosjete potrese ili tsunamije. Solarni vjetrovi, primjerice, koji energijom pune magnetsko polje Zemlje stimuliraju epifizu. Vrlo je zanimljivo da svakih jedanaest godina dolazi do promjene sunčevih magnetskih polova, što vodi do povećane sunčeve aktivnosti. Vrhunac te aktivnosti trebao bi se dogoditi negdje krajem 2012. godine, što se lijepo poklapa sa krajem majanskog kalendara, za koji mnogi smatraju da će značiti i “kraj svijeta”. Fascinantno je kako su ljudi uglavnom skloni predviđati samo negativne i kataklizmičke događaje. Osobno, vjerujem da će doći kraj svijeta kakvog poznajemo, te da će 21.12.2012. označiti početnu fazu jedne nove ere, baš kao što majanski svećenik Don Alejandro Cirilo Perez Oxlaj naglašava. Ono što bi se moglo dogoditi je da se, uslijed jačih solarnih oluja i promjene u magnetskom polju Zemlje, epifiza aktivira u mjeri koja je dovoljna da počne lučiti DMT. Zamislite scenarij u kojem cjelokupna svjetska populacija doživljava izvantjelesno duhovno iskustvo uzrokovano oslobađanjem prirodnog DMT-a iz epifize. To bi doista bio događaj koji bi na globalnoj razini korjenito promijenio svijest i nakon kojeg se svijet više ne bi mogao vratiti na staro. Bio bi to početak novog doba u pravom smislu te riječi. Osim što služi kao most ka drugim stvarnostima, veličina, izgled i aktivnost epifize utječu na stupanj u kojem je čovjek u stanju napajati svoje tijelo, tvoreći atome i životnu energiju, neposredno od Svjetla ili prane. Izvorna uloga epifize i hipofize je da budu receptori prane (kozmičke energije) i svjetlosti i njihovi pretvarači u iskoristivu energiju za održavanje fizičkog tijela. Kod ljudi koji ne konzumiraju hranu, primjerice, istraživanja su pokazala da je njihova epifiza dvostruko veća od epifize prosječnog čovjeka. Znanstvenici koji su u periodu od 130 dana promatrali Hiru Ratana Maneka, otkrili su da je veličina njegove epifize 8x11mm dok kod ostalih ljudi ona iznosi 6×6 mm. Što je epifiza aktivnija, to je manje potrebno napajanje tijela iz drugih izvora. Ono što je doista interesantno je da sam na vlastitom primjeru osjetio potvrdu ove tvrdnje. Naime, u zadnjih tjedan-dva, vjerojatno zbog gledanja u Sunce, osjećam sve manju potrebu za hranom. Štoviše, prošlog tjedna mi se dogodilo da 27 sati u komadu nisam ništa jeo, i to ne zato jer sam to planirao ili se pridržavao nekog režima, nego jednostavno zato što cijelo to vrijeme ni u jednom trenutku nisam osjetio glad. Moram priznati da mi je, što više razmišljam o tome, ideja o življenju od svjetlosti postala vrlo interesantna i primamljiva. Fascinantno je i potpuno oslobađajuće znati da nisi ovisan o hrani kako bi preživio, nego da je ono što ti daje život ona ista kozmička energija i inteligencija koja napaja i na okupu drži sve stvoreno. Zapravo, sam taj prelazak mi se čini kao prirodan slijed nakon više od dvije godine na sirovoj hrani, baš kao što mi se i prelazak sa vegetarijanske na sirovu u tom trenutku činio kao nešto sasvim prirodno. Osim toga, postoje ljudi koji tako žive već dugi niz godina, od kojih su među poznatijima (realtivno govoreći) Jasmuheen, australka koja od 1993. godine živi na prani, solarni jogi Hira Ratan Manek i slovenska etnomuzikologinja i iscjeliteljica zvukom, Mira Omerzel – Mirit, koja je nedavno gostovala “Na rubu znanosti” kod Mišaka, a koja je na prani od 1994. Dolje možete pogledati intervju s Jasmuheen, čišto da steknete dojam o kakvoj se osobi radi. Žena zrači energijom, toplinom i radošću koja je zarazna. Promatrana u ovom kontekstu, krivo prevedena i često neshvaćena biblijska izreka: “Oko je svjetiljka tijelu. Ako ti je dakle oko bistro, cijelo će tvoje tijelo biti u svjetlu.” – Matej, 6:22, poprima sasvim drugo značenje. U već spomenutom predavanju, “Enigma 2012″, David Wilcock skreće pozornost na prisutnost borovog češera u prikazima i simbolima drevnih civilizacija. Tako, primjerice, u Egiptu, Ozirisov štap sa dvije zmije koje gledaju prema borovom češeru simbolizira podizanje kundalini energije duž kralježnice do epifize.
U drevnom Babilonu, bog Tammuz prikazan je kako drži češer u ruci.
Zatim, Dioniz, grčki bog vina, i njegova rimska verzija, Bakho, drže štapove na vrhu kojih se nalazi borov češer.

No, možda najneočekivanije mjesto na kojem bi čovjek očekivao simbol borovog češera je svakako Vatikan, koji čuva gigantsku statuu borovog češera sa čije obje strane stoje dva pauna, koja podsjećaju na egipatske Ibis ptice. U podnožju stražnjeg dijela statue nalazi se otvoreni sarkofag, koji u kraljevskoj komori Velike piramide simbolizira kraj smrti. S prednje strane, u podnožju, leži statua lava na čijem su postolju ugravirani egipatski hijeroglifi. Cijelo to područje u kojem su smještene spomenute statue zove se “Dvor borovog češera”. Nije li to u najmanju ruku čudno? K tome, i sam Papa nosi štap koji u sebi ima borov češer, gdje je jasno da Papa simbolizira vezu između neba i zemlje. To dovoljno govori o dubokom ezoterijskom znanju koje crkvena elita čuva ispod krhke i tanašne fasade službenog kršćanstva. Detaljnije istraživanje cijele ove priče o epifizi kao trećem oku te simbolike i povezanosti Egipta i kršćanstva dovelo me do sasvim novih i neočekivanih otkrića koja produbljuju sve dosad napisano i dižu to na jednu novu razinu. Materijal koji sam otkrio osobno mi je toliko zapanjujuć i opsežan da sam ga odlučio pretočiti u seriju postova..."

 

 

 

 

Vrh strane >>>

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
   

Sva prava rezervisana

Copyright © 2012 by Alexandar Thorn

Poslednje izmene: 31-01-2013 00:28