Naslovna
Baragnir Zag Nehar
Sveta Magija
Svete Knjige
Biblioteka
Arhiva
Ogledalo
Ars Magica
Adepti
Hinduizam
Budizam
Judaizam
Hri�ćanstvo
Islam
Ostale religije
Misterije
Tekst 19
Tajna dru�tva
Istorija
Filosofija
Astrologija
Radiestezija
Nauka
Ekosfera
Ars Medica
Psihologija
Umetnost
Zanimljivosti
Putopisi
Zag Kia
Zvezdarijum
Kalendar
Galerija
Multimedia
Psyradio
FM
Chat
Linkovi
Alexanthorn
Kontakt
|
Thornal
Arhiva
tekstova Svetog
Kraljevstva Magije
Misterije
19
Tajna morskih
sirena
Izvor: TCN
21.04.2011
U neverovatnoj galeriji
mitolo�kih bića antike, koja su minulih vekova rasplamsavala ma�tu avanturista,
istra�ivača i naučnika, svoje su mesto imale i ljubavnice plavih dubina - morske
sirene.
Priča o sirenama vi�e je nego zanimljiva i započećemo je jednim nesumnjivo
senzaconalnim otkrićem, koje je među naučnicima Amerike dugo vremena čuvano kao
prvorazredna tajna. Sve osobe koje su imale bilo kakve veze s tim otkrićem,
pro�le su, navodno, poseban tretman, kroz koji prolaze samo retki pojedinci
upućeni u najva�nije tajne �to se u Sjedinjenim Dr�avama smatraju - vrednim
nacionalne sigurnosti. Pa ipak, nekoliko godina nakon otkrića, američki naučnik
Richard Carr, ekspert za morsku biologiju, odlučio je da progovori.
Na jednoj pe�canoj pla�i na Floridi otrkiveno je mrtvo telo neobičnog morskog
bića - pola riba, pola čovek! Kreatura koju bismo mogli nazvati 'čovekolika
riba' ili 'riboliki čovek', upućuje nas u drevne pomorske legende po kojima je
čovek iza�ao iz morskih dubina i s vremenom se nastanio na kopnu!
Dr. Richard Carr je novinarima pokazao i senzacionalnu fotografiju koja bi, na
prvi pogled, mogla i da bude proizvod uspe�ne fotomonta�e, ali stručnjaci koji
su je analizirali, začudo, nisu uspeli ni potvrditi, a ni demantovati njenu
autentičnost.
- Sada kada smo do�li do ovog otkrića - rekao je dr. Carr - sasvim je realno
poverovati i u priče o zavodljivim morskim ljubavnicama, sirenama, koje su
svojom pesmom i neodoljivim izgledom privlačile pa�nju drevnih pomoraca.
MNOGOBROJNA SVEDOČANSTVA
Verovanje u morske sirene i nepoznata morska bića nadprirodnih moći, postoje u
mnogim kulturama sveta.Jo� su stari Sumeri, a kasnije i njihovi naslednici
Babilonci, obo�avali morsko bo�anstvo po imenu Enki (Oannes ili Ea), koje je na
jednoj kamenoj fresci sačuvanoj do dana�njih dana, prikazano u obličju - pola
čovek, pola riba. Oni su doboko verovali da je Ea podučio čoveka umetnosti i
nauci i stoga su mu svakog leta prinosili darove.
Oni su doboko verovali da je Ea
podučio čoveka umetnosti i nauci i stoga su mu svakog leta prinosili darove.
Grčki pisac Lukijan iz Samosate u delu 'O boginji Siriji', tvrdi da je u
Fenikiji vidio crte� semitske boginje Meseca, koja je predstavljena kao sirena:
do pasa je bila riba, a od pasa �ena! I Biblija pominje riborepo bo�anstvo u
koje su verovali Filistejci, a koje se zvalo Dagon, a rimski pisac Plinije
Stariji (23 - 79) ostavio je iza sebe ovu bele�ku:
'U mogućnosti sam da pomenem mojim piscima rimske ronioce koji su posvedočili da
su uz obalu �panskog okeana videli tritona, �to svakim delom tela i u svakom
pogledu savr�eno podseća na čoveka...'
Japanska je sirena, poznata pod imenom Ningyo. Vitkog je ribolikog tela, s
glavom lepe �ene i ljudima donosi sreću. U mitologijama Polinezije, Mikronezije
i Melanezije pojavljuje se morsko bo�anstvo Vatea, s izgledom - pola čovek, pola
dupin, a predanja američkih Indijanaca govore o postojanju dve vrste čudovi�ta:
jedno su nazivali Nagas i imalo je telo kao zmija, a glavu kao čovek, a drugo
Makara, bilo je - pola riba, pola sisar!
U krajevima koje zapljuskuje Ju�no kinesko more i dan-danas se veruje u
postojanje morskog čudovi�ta Haiho shang. Njegov je izgled odista neobičan: ima
obrijanu glavu, sna�nu muskulaturu i riblji rep. Za vreme olujnih nevremena
napada i potapa brodove, a pomorce onosi u mračne morske dubine gde ih pro�dire!
ODISEJ I SIRENE
Ipak, prvi knji�evni opis
morskih sirena nalazimo u grčkoj mitologiji. Homer ih spominje u svojoj Odiseji.
Prisetimo se: kada je prolazio pored Ostrva sirena, Odisej je svojim mornarima
zapu�io u�i voskom kako ne bi čuli njihov bo�anski glas, koji neodoljivo
privlači, opija i ubija. Istodobno, naredio je da ga čvrsto ve�u za katarku kako
ni sam ne bi načinio glupost i brod usmerio ka morskoj caroliji iz koje im ne bi
bilo povratka.
Kada se lađa na�la nadomak legendarnog Ostrva sirena, začula se zvonka i
umiljata pesma:
'...Dođi Odiseju slavni, o ahejska velika diko!
Zaustavi lađu i stani, da poslu�a� pesmu na�u.
U crnoj lađi pokraj nas nije pro�ao niko,
a da poslu�ao ne bi milozvučno pevanje na�e...'
(Odiseja, XII pevanje)
Ne obazirući se na molbe Odiseja, koji je uistinu bio očaran zanosnom pesmom i
iskreno za�elio zauvek slu�ati čarobne zvuke morskih ljubavnica, mornari ga
prive�u s jo� vi�e konopaca i zaveslaju udvostručenom snagom. Tako je Odisej
naka�njeno slu�ao magičnu pesmu sirena, koja je svim drugim pomorcima donosila
nesreću i kob.
OTKRIĆE U CRVENOM MORU
U augustu 1920. godine, mornari s broda Mary Gars, nedaleko od obala Nove
Zemlje, videli su morskog čoveka, koji je kru�io oko broda, uspuzao se na palubu
i nekoliko trenutaka netremice zurio u zaprepa�ćene mornare...
U svom fascinantnom epu 'Ilijada
i Odiseja', Homer nigde detaljno ne govori o tome kako su izgledale sirene, ali
iz grčke mitologije saznajemo da su ove morske zavodnice bile kćeri boga morskih
čudovista Forkija i da su se, pod tim nazivom, najče�će podrazumevale dve vrste
mitolo�kih morskih stvorenja, koja su imala različit fizički izgled. Jedna su
bila - pola �ene, pola ptice, a druga - pola �ene, pola ribe. Ova druga
stvorenja pominju se i pod imenom - morske nimfe!
O sirenama su pisali i mnogi kasniji autori. Poznati je rimski pisac Ovidije
(Publius Ovidius Naso, 43. pr.n.e - 17. n.e.) smatrao da su sirene rođene na
plamtećim trojanskim galijama, gde su se - kako je pisao - 'brodske grede
pretvarale u zelene kćeri mora'.
Sirene se pojavljuju i u �panskim, portugalskim, holandskim, skandinavskim,
britanskim, nemačkim i afričkim mitovima i legendama, a u nekim irskim
predanjima sirene �ive na suvom tlu, pod morem, i imaju �krge, koje im omogućuju
da kroz more doplivaju na kopno. Ta su tajanstvena morska bića, istovremeno, i
mu�kog i �enskog pola. Dok su �ene vitke, čarobne lepote i dok im niko ne mo�e
odoleti, mu�karci su odvratni, imaju crvene noseve, svinjske oči, zelene zube i
zelenu kosu.
Iako je morska kreatura, koju
pominje američki naučnik dr. Richard Carr, anatomski drugačija od legendarnih
morskih lepotica (gornji je dio tela sličan ribi, a donji ljudskim nogama!), dr.
Carr to ne smatra naučno neobja�njivim:
- U vodama se oko Floride - izjavio je novinarima - iz jo� neobja�njivih
razloga, evolucija odvijala na ne�to drugačiji način. Prvo su se zadnja peraja
pretvorila u udove i dobila izgled ljudskih nogu. Za mene je to i prirodno. Da
bi postao vodozemac, a onda i biće koje je moglo ovladati kopnom, čovek je
neminovno morao da prođe upravo takvu evoluciju!...
No, to ni�ta ne znači, smatra američki biolog. U drugim krajevima na�e planete,
evolucija je mogla da bude i ne�to drugačija. Konačno, to potvrđuju i
mnogobrojna svedočanstva i uzbudljivi iskazi pomoraca o susretima s morskim
sirenama.
Da navedemo neke od njih:
SVEDOČANSTVO HENRIJA HADSONA
Godine 1608. poznati engleski moreplovac i istra�ivač Henry Hudson (1550 -1611),
po kome danas nosi ime jedna reka i jedno more u Severnoj Americi, dakle, čovek
kome se mo�e verovati, zabele�io je u svoj brodski dnevnik sledeći događaj:
'Ovog je jutra jedan od na�ih saputnika, opazio nimfu. Na njegov poziv, do�ao je
jo� jedan saputnik. U tom je trenutku nimfa doplivala blizu boka broda,
promatrajući odozdo ljude. More se uznemirilo i okrenulo njeno telo: od pupka
nagore, njena su leđa i grudi bili kao u �ene; koza joj je bila biela; duga joj
je kosa crne boje visila pozadi; nadolje idući videli su njen rep, nalik na rep
delfina i pro�aran točkicama. Imena onih �to su je videli: Thomas Hiles i Robert
Reiner.'
Ni�ta manje upečatljiv opis
susreta s tajanstvenim 'morskim zavodnicama', dala su dvojica francuska mornara
i četiri crnca, koji su 23. maja 1671. godine plovili mirnim vodama otoka
Martinique. Na njihovo veliko zaprepa�tenje, iz vode je iznenada izronilo biće s
licem i poprsjem mlade �ene i vitkim, izduzenim donjim telom koje se zavr�avalo
skladnim - ribljim repom!
Nekoliko godina kasnije, mornari s britanskog broda 'Kent' ugledali su u vodama
Grenlanda čudno morsko stvorenje, koje je od glave do pojasa ličilo na čoveka,
dok je drugi dio tela bio posut srebrnkastim krljustima.
Početkom su 19. veka ribari s Hebridskog arhipelaga, u Atlantskom okeanu, koji
broji vi�e od 500 (ne)nastanjenih ostrva, videli mladu nimfu �to se veselo
igrala u moru. Čak je nekoliko ljudi poku�avalo doplivati do nje s namerom da je
uhvate, ali ih je ona bez ikakve panike ve�to izbegavala. Na kraju, jedan ju je
ljutiti ribar udario kamenom i ona je nestala u moru. Nekoliko dana kasnije,
more je na obalu izbacilo mrtvo telo mlade nimfe, koja je po nalogu �efa
policije D. Shawa propisno sahranjena u drvenom kovčegu na lokalnom groblju. No,
pre toga njeno je mrtvo telo detaljno pregledano i o tome je sačinjen slu�beni
izve�taj:
'...Gornji je deo tela morskog stvorenja velik kao u dobro uhranjenog deteta
starog tri ili četiri godine, s nenormalno razvijenim grudima. Kosa je duga,
tamna i sjajna, dok je ko�a bela, meka i ne�na. Donji je deo tela kao u lososa,
ali bez krlju�ti...'
U augustu 1920. godine, mornari
s broda 'Mary Gars', nedaleko od obala Nove Zemlje, videli su 'morskog čoveka',
koji je kru�io oko broda, uspuzao se na palubu i nekoliko trenutaka netremice
zurio u zaprepa�ćene mornare kao da je �elio ne�to da im saop�ti. Neki su od
njih, kasnije, pričali da je to, zapravo, bila �ena neobično lepog i privlačnog
gornjeg dela tela.
Krajem je 1731. godine, u vodama Nice, francuskog mondenskog odmarali�ta,
uhvaćen je golemi morski pas u čijoj je utrobi, ka�u, nađena ruka, koja je
umnogome podsećala na čovečiju, ali je između prstiju imala razapetu ko�icu. Svi
su bili ubeđeni da je to bila ruka morske sirene koju je, negde u moru, napala i
rastrgala morska neman.
Ipak, minulih vekova, najveći je broj dramatičnih priča o morskim sirenama,
dolazilo iz područja oko Crvenog mora. Ozbiljni moreplovci, istrazivači i
naučnici nisu mnogo verovali u neobičnu legendu o �eni-ribi, ali su mnoge od
njih zainteresovale sve če�će i ubedljivije priče o devolikim morskim
stvorenjima.
Francuski novinar i istra�ivač Albert Bacad, jednoga je dana, bio u ribarenju s
profesionalnim ribarima Saribom, Mohammedom i Sadlijem, Jermencima izuzetnog
ribarskog iskustva i umeća. Bili su u blizini crvenomorskog ostrva Om Gamma kada
je Mohammed uzviknuo: "Pogledajte! �ena u vodi dr�i bebu u naručju!"
Svi su pogledali prema mirnoj laguni, dok im se na licima ocrtavalo
zaprepa�tenje: ni stotinjak metara od njihovog čamca morska je sirena, doisata,
mirno dojila 'mladunče'! Kada su okrenuli čamac i zaplovili u njenom pravcu,
sirena je zaronila i vi�e je nisu videli.
Albert nikada nije bio sklon haluciniranju i ovaj fascinantni prizor vi�e ga je
zapla�io nego iznenadio. Nekoliko dana kasnije, po�to je prikupio obimnu
dokumentaciju, oti�ao je do uglednog profesora hidrobiologije, dr. Henria Gohara
i sve mu ispričao.
JE LI 'LAMANTEN' MORSKA
SIRENA?
Saslu�av�i priču gotovo ravnodu�no, stari je naučnik mirno odgovorio francuskom
novinaru da se i sam već podu�e vremena bavi proučavanjem misterije morskih
sirena i da mu nije te�ko objasniti �to je Bacad vidio u Crvenom moru. Poveo je
novinara u svoj radni kabinet i pokazao mu skelet koji je neobicno podsećao na
ljudski kostur, ali se zavr�avao - ribljim repom. Bio je to kostur vrlo retke
morske ribe 'lamanten', koja je u Mediteranskom moru prvi put registrovana 1833.
godine, a otkrio ju je nemački zoolog Edward Riefell. Posle ovog otkrića,
'lamantena' vi�e niko nije video punih stotinu godina. Tek 1942. godine zoolozi
iz pomorske stanice u Ugradi na�li su u pesku crvenomorske obale kostur morskog
sisara s razbijenom lobanjom, koji je neobično podsećao na kostur morske sirene.
Posle toga sva traganja su bila uzaludna, sve dok francuski novinar nije video
sirenu u laguni crvenomorskog ostrva Om Gamma.
U međuvremenu, okeanografi, novinari i istra�ivači bele�ili su izve�taje o
susretima s tim tajanstvenim morskim bićima u vodama Atlantskog, Indijskog i
Tihog okeana...
Tako je 1947. godine neki ribar s hebridskog ostrva Mack pod zakletvom dao
policiji iskaz da je, u noći punog meseca, opazio nimfu kako usamljeno sedi na
nekoj morskoj steni. Kada je otkrila njegovo prisustvo, jednostavno je kliznula
u more. Slicnu je priču 1978. godine novinarima ispričao i jedan filipinski
ribar, a nekoliko meseci ranije, 20. decembra 1977. ju�noafrički list 'Pretoria
News' objavio je vest da je u jednom kanalu u luci Limbala otkriveno neobično
morsko stvorenje, koje od struka nagore izgleda kao 'evropska �ena, dok je
ostali deo njenog tela oblikovan kao kod ribe i prekriven krljustima'!
Priče o morskim lepoticama i dan danas golicaju ma�tu ljudi, a posebno mornara
koji bi svakako �eleli da se sretnu sa ovim tajanstvenim stvorenjima. Ali, tajna
njihovog postojanja jo� nije odgonetnuta, a kad će i da li će uop�te biti,
ostaje samo da se čeka.
Vrh strane >>> |
|