Stranice

 

 Naslovna

  Baragnir Zag Nehar

  Sveta Magija

  Svete Knjige

 Biblioteka

 Arhiva

  Ogledalo

  Ars Magica

  Adepti

  Hinduizam

  Budizam

  Judaizam

  Hri�ćanstvo

  Islam

  Ostale religije

  Misterije

Tekst 19

 

  Tajna dru�tva

  Istorija

  Filosofija

  Astrologija

  Radiestezija

  Nauka

  Ekosfera

  Ars Medica

  Psihologija

  Umetnost

  Zanimljivosti

  Putopisi

  Zag Kia

  Zvezdarijum

 Kalendar

 Galerija

 Multimedia

 Psyradio FM

 Chat

 Linkovi

 Alexanthorn

 Kontakt

 

 

 

Thornal

Arhiva tekstova Svetog Kraljevstva Magije

 

 

Misterije

 

19

 

Tajna morskih sirena

Izvor: TCN

21.04.2011

 

U neverovatnoj galeriji mitolo�kih bića antike, koja su minulih vekova rasplamsavala ma�tu avanturista, istra�ivača i naučnika, svoje su mesto imale i ljubavnice plavih dubina - morske sirene.

Priča o sirenama vi�e je nego zanimljiva i započećemo je jednim nesumnjivo senzaconalnim otkrićem, koje je među naučnicima Amerike dugo vremena čuvano kao prvorazredna tajna. Sve osobe koje su imale bilo kakve veze s tim otkrićem, pro�le su, navodno, poseban tretman, kroz koji prolaze samo retki pojedinci upućeni u najva�nije tajne �to se u Sjedinjenim Dr�avama smatraju - vrednim nacionalne sigurnosti. Pa ipak, nekoliko godina nakon otkrića, američki naučnik Richard Carr, ekspert za morsku biologiju, odlučio je da progovori.

Na jednoj pe�canoj pla�i na Floridi otrkiveno je mrtvo telo neobičnog morskog bića - pola riba, pola čovek! Kreatura koju bismo mogli nazvati 'čovekolika riba' ili 'riboliki čovek', upućuje nas u drevne pomorske legende po kojima je čovek iza�ao iz morskih dubina i s vremenom se nastanio na kopnu!

Dr. Richard Carr je novinarima pokazao i senzacionalnu fotografiju koja bi, na prvi pogled, mogla i da bude proizvod uspe�ne fotomonta�e, ali stručnjaci koji su je analizirali, začudo, nisu uspeli ni potvrditi, a ni demantovati njenu autentičnost.
- Sada kada smo do�li do ovog otkrića - rekao je dr. Carr - sasvim je realno poverovati i u priče o zavodljivim morskim ljubavnicama, sirenama, koje su svojom pesmom i neodoljivim izgledom privlačile pa�nju drevnih pomoraca.

 

MNOGOBROJNA SVEDOČANSTVA

 

Verovanje u morske sirene i nepoznata morska bića nadprirodnih moći, postoje u mnogim kulturama sveta.Jo� su stari Sumeri, a kasnije i njihovi naslednici Babilonci, obo�avali morsko bo�anstvo po imenu Enki (Oannes ili Ea), koje je na jednoj kamenoj fresci sačuvanoj do dana�njih dana, prikazano u obličju - pola čovek, pola riba. Oni su doboko verovali da je Ea podučio čoveka umetnosti i nauci i stoga su mu svakog leta prinosili darove.

Oni su doboko verovali da je Ea podučio čoveka umetnosti i nauci i stoga su mu svakog leta prinosili darove. Grčki pisac Lukijan iz Samosate u delu 'O boginji Siriji', tvrdi da je u Fenikiji vidio crte� semitske boginje Meseca, koja je predstavljena kao sirena: do pasa je bila riba, a od pasa �ena! I Biblija pominje riborepo bo�anstvo u koje su verovali Filistejci, a koje se zvalo Dagon, a rimski pisac Plinije Stariji (23 - 79) ostavio je iza sebe ovu bele�ku:

'U mogućnosti sam da pomenem mojim piscima rimske ronioce koji su posvedočili da su uz obalu �panskog okeana videli tritona, �to svakim delom tela i u svakom pogledu savr�eno podseća na čoveka...'

Japanska je sirena, poznata pod imenom Ningyo. Vitkog je ribolikog tela, s glavom lepe �ene i ljudima donosi sreću. U mitologijama Polinezije, Mikronezije i Melanezije pojavljuje se morsko bo�anstvo Vatea, s izgledom - pola čovek, pola dupin, a predanja američkih Indijanaca govore o postojanju dve vrste čudovi�ta: jedno su nazivali Nagas i imalo je telo kao zmija, a glavu kao čovek, a drugo Makara, bilo je - pola riba, pola sisar!

U krajevima koje zapljuskuje Ju�no kinesko more i dan-danas se veruje u postojanje morskog čudovi�ta Haiho shang. Njegov je izgled odista neobičan: ima obrijanu glavu, sna�nu muskulaturu i riblji rep. Za vreme olujnih nevremena napada i potapa brodove, a pomorce onosi u mračne morske dubine gde ih pro�dire!

 

ODISEJ I SIRENE

 

Ipak, prvi knji�evni opis morskih sirena nalazimo u grčkoj mitologiji. Homer ih spominje u svojoj Odiseji. Prisetimo se: kada je prolazio pored Ostrva sirena, Odisej je svojim mornarima zapu�io u�i voskom kako ne bi čuli njihov bo�anski glas, koji neodoljivo privlači, opija i ubija. Istodobno, naredio je da ga čvrsto ve�u za katarku kako ni sam ne bi načinio glupost i brod usmerio ka morskoj caroliji iz koje im ne bi bilo povratka.

Kada se lađa na�la nadomak legendarnog Ostrva sirena, začula se zvonka i umiljata pesma:

'...Dođi Odiseju slavni, o ahejska velika diko!
Zaustavi lađu i stani, da poslu�a� pesmu na�u.
U crnoj lađi pokraj nas nije pro�ao niko,
a da poslu�ao ne bi milozvučno pevanje na�e...'

(Odiseja, XII pevanje)

Ne obazirući se na molbe Odiseja, koji je uistinu bio očaran zanosnom pesmom i iskreno za�elio zauvek slu�ati čarobne zvuke morskih ljubavnica, mornari ga prive�u s jo� vi�e konopaca i zaveslaju udvostručenom snagom. Tako je Odisej naka�njeno slu�ao magičnu pesmu sirena, koja je svim drugim pomorcima donosila nesreću i kob.

 

OTKRIĆE U CRVENOM MORU

 

U augustu 1920. godine, mornari s broda Mary Gars, nedaleko od obala Nove Zemlje, videli su morskog čoveka, koji je kru�io oko broda, uspuzao se na palubu i nekoliko trenutaka netremice zurio u zaprepa�ćene mornare...

U svom fascinantnom epu 'Ilijada i Odiseja', Homer nigde detaljno ne govori o tome kako su izgledale sirene, ali iz grčke mitologije saznajemo da su ove morske zavodnice bile kćeri boga morskih čudovista Forkija i da su se, pod tim nazivom, najče�će podrazumevale dve vrste mitolo�kih morskih stvorenja, koja su imala različit fizički izgled. Jedna su bila - pola �ene, pola ptice, a druga - pola �ene, pola ribe. Ova druga stvorenja pominju se i pod imenom - morske nimfe!

O sirenama su pisali i mnogi kasniji autori. Poznati je rimski pisac Ovidije (Publius Ovidius Naso, 43. pr.n.e - 17. n.e.) smatrao da su sirene rođene na plamtećim trojanskim galijama, gde su se - kako je pisao - 'brodske grede pretvarale u zelene kćeri mora'.
Sirene se pojavljuju i u �panskim, portugalskim, holandskim, skandinavskim, britanskim, nemačkim i afričkim mitovima i legendama, a u nekim irskim predanjima sirene �ive na suvom tlu, pod morem, i imaju �krge, koje im omogućuju da kroz more doplivaju na kopno. Ta su tajanstvena morska bića, istovremeno, i mu�kog i �enskog pola. Dok su �ene vitke, čarobne lepote i dok im niko ne mo�e odoleti, mu�karci su odvratni, imaju crvene noseve, svinjske oči, zelene zube i zelenu kosu.

Iako je morska kreatura, koju pominje američki naučnik dr. Richard Carr, anatomski drugačija od legendarnih morskih lepotica (gornji je dio tela sličan ribi, a donji ljudskim nogama!), dr. Carr to ne smatra naučno neobja�njivim:

- U vodama se oko Floride - izjavio je novinarima - iz jo� neobja�njivih razloga, evolucija odvijala na ne�to drugačiji način. Prvo su se zadnja peraja pretvorila u udove i dobila izgled ljudskih nogu. Za mene je to i prirodno. Da bi postao vodozemac, a onda i biće koje je moglo ovladati kopnom, čovek je neminovno morao da prođe upravo takvu evoluciju!...

No, to ni�ta ne znači, smatra američki biolog. U drugim krajevima na�e planete, evolucija je mogla da bude i ne�to drugačija. Konačno, to potvrđuju i mnogobrojna svedočanstva i uzbudljivi iskazi pomoraca o susretima s morskim sirenama.
Da navedemo neke od njih:

 

SVEDOČANSTVO HENRIJA HADSONA

 

Godine 1608. poznati engleski moreplovac i istra�ivač Henry Hudson (1550 -1611), po kome danas nosi ime jedna reka i jedno more u Severnoj Americi, dakle, čovek kome se mo�e verovati, zabele�io je u svoj brodski dnevnik sledeći događaj:

'Ovog je jutra jedan od na�ih saputnika, opazio nimfu. Na njegov poziv, do�ao je jo� jedan saputnik. U tom je trenutku nimfa doplivala blizu boka broda, promatrajući odozdo ljude. More se uznemirilo i okrenulo njeno telo: od pupka nagore, njena su leđa i grudi bili kao u �ene; koza joj je bila biela; duga joj je kosa crne boje visila pozadi; nadolje idući videli su njen rep, nalik na rep delfina i pro�aran točkicama. Imena onih �to su je videli: Thomas Hiles i Robert Reiner.'

Ni�ta manje upečatljiv opis susreta s tajanstvenim 'morskim zavodnicama', dala su dvojica francuska mornara i četiri crnca, koji su 23. maja 1671. godine plovili mirnim vodama otoka Martinique. Na njihovo veliko zaprepa�tenje, iz vode je iznenada izronilo biće s licem i poprsjem mlade �ene i vitkim, izduzenim donjim telom koje se zavr�avalo skladnim - ribljim repom!

Nekoliko godina kasnije, mornari s britanskog broda 'Kent' ugledali su u vodama Grenlanda čudno morsko stvorenje, koje je od glave do pojasa ličilo na čoveka, dok je drugi dio tela bio posut srebrnkastim krljustima.

Početkom su 19. veka ribari s Hebridskog arhipelaga, u Atlantskom okeanu, koji broji vi�e od 500 (ne)nastanjenih ostrva, videli mladu nimfu �to se veselo igrala u moru. Čak je nekoliko ljudi poku�avalo doplivati do nje s namerom da je uhvate, ali ih je ona bez ikakve panike ve�to izbegavala. Na kraju, jedan ju je ljutiti ribar udario kamenom i ona je nestala u moru. Nekoliko dana kasnije, more je na obalu izbacilo mrtvo telo mlade nimfe, koja je po nalogu �efa policije D. Shawa propisno sahranjena u drvenom kovčegu na lokalnom groblju. No, pre toga njeno je mrtvo telo detaljno pregledano i o tome je sačinjen slu�beni izve�taj:

'...Gornji je deo tela morskog stvorenja velik kao u dobro uhranjenog deteta starog tri ili četiri godine, s nenormalno razvijenim grudima. Kosa je duga, tamna i sjajna, dok je ko�a bela, meka i ne�na. Donji je deo tela kao u lososa, ali bez krlju�ti...'

U augustu 1920. godine, mornari s broda 'Mary Gars', nedaleko od obala Nove Zemlje, videli su 'morskog čoveka', koji je kru�io oko broda, uspuzao se na palubu i nekoliko trenutaka netremice zurio u zaprepa�ćene mornare kao da je �elio ne�to da im saop�ti. Neki su od njih, kasnije, pričali da je to, zapravo, bila �ena neobično lepog i privlačnog gornjeg dela tela.

Krajem je 1731. godine, u vodama Nice, francuskog mondenskog odmarali�ta, uhvaćen je golemi morski pas u čijoj je utrobi, ka�u, nađena ruka, koja je umnogome podsećala na čovečiju, ali je između prstiju imala razapetu ko�icu. Svi su bili ubeđeni da je to bila ruka morske sirene koju je, negde u moru, napala i rastrgala morska neman.

Ipak, minulih vekova, najveći je broj dramatičnih priča o morskim sirenama, dolazilo iz područja oko Crvenog mora. Ozbiljni moreplovci, istrazivači i naučnici nisu mnogo verovali u neobičnu legendu o �eni-ribi, ali su mnoge od njih zainteresovale sve če�će i ubedljivije priče o devolikim morskim stvorenjima.

Francuski novinar i istra�ivač Albert Bacad, jednoga je dana, bio u ribarenju s profesionalnim ribarima Saribom, Mohammedom i Sadlijem, Jermencima izuzetnog ribarskog iskustva i umeća. Bili su u blizini crvenomorskog ostrva Om Gamma kada je Mohammed uzviknuo: "Pogledajte! �ena u vodi dr�i bebu u naručju!"

Svi su pogledali prema mirnoj laguni, dok im se na licima ocrtavalo zaprepa�tenje: ni stotinjak metara od njihovog čamca morska je sirena, doisata, mirno dojila 'mladunče'! Kada su okrenuli čamac i zaplovili u njenom pravcu, sirena je zaronila i vi�e je nisu videli.
Albert nikada nije bio sklon haluciniranju i ovaj fascinantni prizor vi�e ga je zapla�io nego iznenadio. Nekoliko dana kasnije, po�to je prikupio obimnu dokumentaciju, oti�ao je do uglednog profesora hidrobiologije, dr. Henria Gohara i sve mu ispričao.

 

JE LI 'LAMANTEN' MORSKA SIRENA?

 

Saslu�av�i priču gotovo ravnodu�no, stari je naučnik mirno odgovorio francuskom novinaru da se i sam već podu�e vremena bavi proučavanjem misterije morskih sirena i da mu nije te�ko objasniti �to je Bacad vidio u Crvenom moru. Poveo je novinara u svoj radni kabinet i pokazao mu skelet koji je neobicno podsećao na ljudski kostur, ali se zavr�avao - ribljim repom. Bio je to kostur vrlo retke morske ribe 'lamanten', koja je u Mediteranskom moru prvi put registrovana 1833. godine, a otkrio ju je nemački zoolog Edward Riefell. Posle ovog otkrića, 'lamantena' vi�e niko nije video punih stotinu godina. Tek 1942. godine zoolozi iz pomorske stanice u Ugradi na�li su u pesku crvenomorske obale kostur morskog sisara s razbijenom lobanjom, koji je neobično podsećao na kostur morske sirene. Posle toga sva traganja su bila uzaludna, sve dok francuski novinar nije video sirenu u laguni crvenomorskog ostrva Om Gamma.

U međuvremenu, okeanografi, novinari i istra�ivači bele�ili su izve�taje o susretima s tim tajanstvenim morskim bićima u vodama Atlantskog, Indijskog i Tihog okeana...

Tako je 1947. godine neki ribar s hebridskog ostrva Mack pod zakletvom dao policiji iskaz da je, u noći punog meseca, opazio nimfu kako usamljeno sedi na nekoj morskoj steni. Kada je otkrila njegovo prisustvo, jednostavno je kliznula u more. Slicnu je priču 1978. godine novinarima ispričao i jedan filipinski ribar, a nekoliko meseci ranije, 20. decembra 1977. ju�noafrički list 'Pretoria News' objavio je vest da je u jednom kanalu u luci Limbala otkriveno neobično morsko stvorenje, koje od struka nagore izgleda kao 'evropska �ena, dok je ostali deo njenog tela oblikovan kao kod ribe i prekriven krljustima'!

Priče o morskim lepoticama i dan danas golicaju ma�tu ljudi, a posebno mornara koji bi svakako �eleli da se sretnu sa ovim tajanstvenim stvorenjima. Ali, tajna njihovog postojanja jo� nije odgonetnuta, a kad će i da li će uop�te biti, ostaje samo da se čeka.

 

 

 

 

 

Vrh strane >>>

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
   

Sva prava rezervisana

Copyright � 2011 by Alexandar Thorn

Poslednje izmene: 30-01-2013 23:50