Stranice

 

 Naslovna

  Baragnir Zag Nehar

  Sveta Magija

  Svete Knjige

 Biblioteka

 Arhiva

  Ogledalo

Tekst 4

 

  Ars Magica

  Adepti

  Hinduizam

  Budizam

  Judaizam

  Hri�ćanstvo

  Islam

  Ostale religije

  Misterije

  Tajna dru�tva

  Istorija

  Filosofija

  Astrologija

  Radiestezija

  Nauka

  Ekosfera

  Ars Medica

  Psihologija

  Umetnost

  Zanimljivosti

  Putopisi

  Zag Kia

  Zvezdarijum

 Kalendar

 Galerija

 Multimedia

 Psyradio FM

 Chat

 Linkovi

 Alexanthorn

 Kontakt

 

 

 

Thornal

Arhiva tekstova Svetog Kraljevstva Magije

 

 

Ogledalo

 

4

 

Misterija Fulkaneli

Maya Sedai

22.06.2010.

 

Pariz, u postapokaliptičnim dvadesetim, je bio svetlo sveta, blje�tava tačka istorije. Početak kraja samog vremena.

Tu su se razvili umetnički, knji�evni, socijalni, politički i naučni koncepti koji su praktično oblikovali ostatak veka. Od umetnika kao �to su Hans Arp i Marsel Dukamp, do matematike Paula Diraka i do knji�evne pirotehnike D�ejms D�ojsa, ideja "transformacije" je vrila ispod povr�ine. To je bio zenit ove transformativne struje, koja je 1926. u anonimnom rukopisu - izdatom od strane male pariske izdavačke kuće, uglavnom poznate po umetničkim reizdanjima - poljuljala parisko okultno podzemlje."

Naslov ovog rukopisa je "Misterije katedrala". Autor Fulkaneli je tu napisao da su najveće tajne alhemije bile otvoreno prikazane na zidovima gotičkih katedrala, pre svega na čuvenoj pariskoj katedrali Notr Dam. Mistično znanje je zaključano unutar arhitektonske plastike. Razumevanje ove simbolike je ključ otkrivanja mnogih tajni. Ova knjiga je postala veoma uticajna dok je u isto vreme bila potpuno nepoznata izvan francuskih okultnih i alhemijskih krugova. To je upravo i jedna od najčudnijih misterija koje okru�uju ovu knjigu. Uzmimo za primer neke tekstove iz istorije umetnosti o gotičkim katedralama. U dosta primera alhemija se provlači kao moguće obja�njenje nejasnih hri�ćanskih predstava na zidovima Notr Dama. A u većini slučajeva Fulkaneli i Misterije katedrala se ne pominju uop�te kao izvor tih teorija. Da bi razumeli ovu ti�inu prvo moramo razumeti Fulkanelija.

�ta u stvari znamo o Fulcanelli-ju?

Postoji veoma malo biografskih informacija o ovom misterioznom čoveku, pre svega zato �to su se oni koji su znali njegov identitet zavetovali da ga za�tite. Većina proređenih informacija koje su poznate, do�le su iz pouzdanog izvora, jednog od nekoliko ljudi koji su znali i �titili njegov identitet: Eugena Kanselieta.        

Eugen Kanseliet (rođen 1899. a umro 1982. godine) je prvi put upoznao Fulkanelija jo� kao tinejd�er 1915. godine i nastavio da se viđa sa njim često sve do 1920. godine. Zbog ovog poznanstva i poverenja Fulkaneli mu je 1923. godine poverio njegove zapečaćene bele�ke za tri rukopisa (Le Mystere des Cath�drales; Les Demeures Philosophales i Finis Gloria Mundi) od kojih su dva formirala prve dve knjige u nastavku objavljene pod Fulkanelijevim imenom. Fulkaneli je izrazito tra�io od Kanselieta da ne objavi treći manuskript. On je bio odgovoran da se prva dva rukopisa objave kao dve knjige 1926. i 1930. godine. Kanselietov drugi mentor, umetnik i alhemičar �an �ulijan �ampanj (rođen 1877. a umro 1932. godine) je radio ilustracije za obe knjige.

Kanseliet je napisao predgovore obe knjige kao i predgovore njihovih sledećih izdanja. Upravo iz tih predgovora i saznajemo neke od pouzdanih informacija o Fulkaneliju. Druge informacije potiču iz drugih izvora, kao �to su intervjui, koji su kasnije obavljeni sa Kanselietom. Deluje kao da je Kanseliet namerno ostavio veliki broj intrigirajućih tragova. U predgovoru prvog izdanja Misterija katedrala je napisao:

"Već dugo vremena autor ove knjige nije među nama. Ovaj čovek je nestao i ja ne mogu bez tuge da se prisetim slike ovog vrednog i mudrog Učitelja, kome dugujem sve, �aleći �to je tako rano i�čezao".

A u predgovoru drugog izdanja knjige je napisao:

"Moramo sa sigurno�ću reći, da je ovaj čovek iz drugog vremena, čudnog izgleda, sa svojim staromodnim manirima i neobičnim okupacijama, nenamerno privukao pa�nju besposličara, radoznalih i budalastih."

Jo� jedna veoma zanimljiva informacija o Fulkaneliju je da je učestvovao u ratu između Francuske i Nemačke (1870-1871) pod komandom čuvenog arhitekte Violet le Duka. kanseliet nam govori kako se Fulkaneli vratio da poseti svog biv�eg komandanta, posle rata.

Bez obzira na to ko je on u stvari bio, te�ko je ne priznati ga kao čoveka neverovatne inteligencije i obrazovanja. Fulkaneli kao i �ekspir, zaprepa�ćuje čitaoca svojom briljantno�ću. Čak i kada je pa�ljivo pročitamo, otkrivamo da "misterija" katedrala nikad nije obja�njena. Na trenutke, deo velike istine proleti, otkrivajući nagove�taj nečeg neverovatnog i onda nestane. Frustriran čitalac počinje ponovo, čitajući jo� pa�ljivije, prateći aluzije i asocijacije, poku�avajući da uhvati sr� značenja koji oseća tu negde. Sve ovo na neki način čini Misterije katedrala savr�enim nadrealističkim tekstom. Deluje kao da je Fulkaneli doprineo umetničkoj evoluciji, samo �to istaknuto odsustvo direktne reference govori protiv toga. Njegove ideje su prisutne i u nadrealizmu od njegovog početka postajući sve uočljivije dok je pokret sazrevao. Ipak čak ni ideja ne uspeva da objasni zanimljivu nevoljnost većine, nadrealista, istoričara umetnosti pa čak, okultista i alhemičara da se pomene značenje Fulkanelijevog dela.

Fulkanelijeva posveta svome učeniku R. �valer de Lubiksu (Slika desno)

Ti�ina sugeri�e tajnu. Misterija katedrala je tajna alhemije u onom smislu da je alhemija prastara nauka inicijacije. Fulkaneli je birao svoje materijale pa�ljivo da dočara na najasniji i najdirektniji mogući način da je on stvarno znao tajnu. Bez ključa tekst ostaje nerazmljiv.

Kao i u Sufi učenju, najveće blago je sakriveno na najočiglednijem mestu. Tajna je u umetnosti. Osnovna ideja knjige, da gotičke katedrale sadr�e hermetičke poruke u kamenu, je starija i potiče od romantičara Viktora Igoa. U Zvonaru Bogorodičine crkve, Viktor posvećuje celo poglavlje ideji da je arhitektura velika knjiga čovečanstva i da je pojava �tampe označila kraj arhitektonskim knjigama. On ka�e i da je gotika bila najveće dostignuće posvećenih arhitekata i da su katedrale bile izrazi slobode. "Ova sloboda dosti�e velike visine," ka�e Igo, "Ponekad portal, fasade, ili cela crkva su predstavljeni u simboličkom smislu potpuno nepoznatom svom ubeđenju pa čak i neprijateljski prema crkvi. U trinaestom veku, Gijom od Pariza, a u petnaestom veku Nikolas Flamel, obojica su krivi za ove revolucionarne strane."

Fulkaneli elaborira simbolizam određenih predstava nađenih na zidovima gotičkih katedrala i tome dodaje slike dve gotičke kuće iz petnaestog veka iz Bur�a. Kao �to su gotičke katedrale tajni ud�benici alhemijskog znanja, tako je, recimo i Misterija katedrala svojevrsno tajno skloni�te enigmatskog Fulkanelija. Ovde je konačno bila reč, nekoga ko je znao, reč poslednjeg pravog inicijata.

Filozofska boravi�ta, druga knjiga koja se pojavila 1929. godine je nekako dosta lo�ije pro�la. Kanseliet u predgovoru ove knjige ne odaje ni�ta senzacionalno. Ne pominje se ni�ta o poreklu ovog dela niti o vezi sa Misterijama katedrala. Ova knjiga prati dosta istih tema kao i u Misterijama, malo je �ta novo. Boravi�ta nam poma�u da shvatimo da je alhemija ima veoma dubok tok tradicije, ali ipak nas ostavlja da se pitamo: �ta je u stvari alhemija?

Fulcanelli je izgleda prebacio svoj fokus od laboratorijskog posla ka astralnim putevima tajanstvenog nasleđa. Interesovanje je bilo smanjeno, čak i kada je Kanseliet otkrio postojanje trećeg manuskripta, Finis Gloria Mundi, 1935. godine. Do 1937. Godine Fulkaneli je bio jedino legenda okultnog Pariza dvadesetih godina a kanseliet je nastavio da pi�e knjige o alhemiji pod njegovim imenom. Sva nada o objavljivanju trećeg dela je nestala u depresiji i krizi kasnih tridesetih godina. Ni�ta se ne zna o Kanselietovim aktivnostima tokom rata. A ipak čudna stvar se desila. U proleće 1943. godine, privatno �tampano u pedeset izdanja, masivno delo nazvano Arhitektura prirode izdato je u Parizu uz potpunu dozvolu nacističkih cenzora. Zanimljivo je po�to je delo dosta govorilo o Kabali i njenom odnosu sa učenjima kao �to su tantrička joga pa i gotičkim katedralama i enigmatskim ornamentima vile u Bur�u, tako va�nim za Fulkanelija. Da li je to mo�da treći rukopis ? Kako je uspelo da prođe nacističku cenzuru? To su pitanja koja će za sada, ostati neodgovorena...

Posle rata, Fulkanelijeva legenda i Kanselietova karijera su profitirale zbog rastućeg interesovanja za sve �to je okultno. Do sredine pedesetih, stanje je bilo povoljno da se ponovo izdaju Misterije i Boravi�ta. Ali pedesete nisu bile dvadesete i dosta stvari se promenilo, uključujući i tekst Misterija katedrala.

Ko je napisao dodatno poglavlje u drugom izdanju Misterija katedrala - Kru�ni krst u Endaju?

Poglavlje Kru�ni krst u Endaju, je mo�da jedno od najinteresantnijih ezoteričnih dela. Nudi dokaz da je alhemija nekako povezana sa eshatologijom i krajem sveta. Zaključak je da je "dupla katastrofa" neizbe�na. Da je Kanseliet znao za ovo, sigurno bi to iskoristio ili pomenuo u ranijim delima. Jedino re�enje je da je Kanseliet sreo Fulkanelija ponovo i dobio rukopis za to poglavlje. On tvrdi da se susreo sa njim na Pirinejima ranih pedesetih godina i da je njegov učitelj izgledao kao da ima oko pedesetak godina, iako je imao negde oko osamdeset godina 1930. godine. �ta god da se stvarno desilo, dokazi nas navode da prihvatimo da je Kanseliet sreo nekoga ko je doneo apokaliptično poglavlje i rekao da se ono objavi u drugom izdanju Misterija katedrala.

Slučajni dokazi sugeri�u da je stvarno postojala osoba iza Fulkaneli maske, čije je povremeno pojavljivanje izazivalo promenu i preokret u Kanselietovom �ivotu.

Izdavanje druge edicije Boravi�ta 1959. godine je obele�ilo jo� jednu promenu. Canseliet je otvoreno pisao o katastrofi u predgovoru tog izdanja. U toku te godine legenda je dobila jo� jedan preokret sa objavljivanjem prvog new age bestselera, Jutro Čarobnjaka od Pauwels-a i Bergier-a. Fulcanelli fenomen je počeo da prikazuje novi �ivot �ireći se u neočekivanom pravcu.

Bergier-a je jedno popodne 1937. godine posetio stranac, dok je radio u pariskoj laboratoriji zajedno sa Andre Helbronerom (briljantnim fizičarem), istra�ujući nuklearnu fiziku. Rekao mu je: " Gospodin Andre Helbroner, čiji ste, verujem, asistent izvodi istra�ivanja o nuklearnoj energiji. Nalazite se na korak od uspeha zajedno sa jo� nekolicinom dana�njih naučnika. Dozvolite mi da vas pozovem na oprez. Istra�ivanje koje vi i va�e kolege vr�ite, puno je stravičnih opasnosti, ne samo za vas nego i za čitavo čovečanstvo. Zatim je izvadio knjigu Tumačenje radijuma od Frederika Sodija i pročitao sledeće: "Verujem da su u pro�losti postojale civilizacije koje su poznavale atomsku energiju i da su njenom pogre�nom primenom potpuno uni�tene". Bergier se usudio da postavi jedno pitanje: Mo�ete li mi vi gospodine reći kakva je priroda va�ih istra�ivanja? "Od mene tra�ite da vam u nekoliko minuta izlo�im hiljade godina filozofije i napore jednog celog ljudskog veka. Osim toga tra�ite da na običan jezik prevedem pojmove za koje takav jezik nije predviđen. No, svejedno mogu vam ovoliko reći - vi ste svesni da u dana�njoj nauci uloga posmatrača dobija sve veći značaj. Relativnost, princip neodređenosti, pokazuju u kojoj meri posmatrač utiče na sve te pojave. Tajna alhemije je ovo: Postoji takav način manipulisanja materijom i energijom da je moguće proizvesti, ono �to moderni naučnici zovu "polje sile". Ovo polje deluje na posmatrača i stavlja ga u privilegovan polo�aj viz-a-vi univerzuma. Iz te pozicije posmatrač ima pristup stvarnostima koje su vremenom, prostorom, materijom i energijom, obično skrivene od nas. To je ono �to zovemo "Velikim delom."

Iako se ne zna ko je bio čovek koji je to rekao Bergieru, on je smatrao da je to Fulkaneli.

I tako nama ostaje nere�iva misterija, vrhunskog alhemičara. Svaka priča o Fulkaneliju uvek ostavlja za sobom mnogo vi�e pitanja nego odgovora. Ključno pitanje nije ko je on bio? Već, �ta je �eleo da poruči?

Fulanelijeva misao ostaje vatrena i �iva, zatvorena zauvek na stranicama njegovih knjiga, kao u svetili�tu.

Reljef Alhemijskog prikaza Sunca i Meseca na katedrali "Na�e Dame" (Slika levo)

"Niko ne mo�e očekivati da će zadobiti veliku Tajnu ako svoju egzistenciju ne uskladi sa rasponom preduzetih istra�ivanja. Nije dovoljno biti studiozan, aktivan i istrajan ako vam nedostaje čvrsto načelo, konkretna osnovica, ako neumereni polet zaslepljuje razum, ako oholost tirani�e prosu�ivanje, ako lakomost cvate na crvenkastom iskrenju zlatne zvezde. Neprestanim uve�bavanjem sposobnosti posmatranja i zaključivanja, meditacijom, neofit će se uspinjati stepenicam koje vode do svega �to je znanje. Konačno, kada uspeh kruni�e mnoge marljive godine, kada njegove �elje budu ispunjene, Mudrac če se, prezirući ta�tine ovog sveta, pribli�iti smernima, razba�tinjenima, svima �to rade, pate, bore se, očajavaju i plaču na zemlji. Bezimeni i nemi učenik večite Prirode, apostol večnog Milosrđa i ostaće veran svom zavetu ti�ine. "U nauci, u Dobru, Adept mora zauvek ćutati".

Vrlo je moguće da je sumnja oko identiteta, kao i otpor pozitivističke nauke prema ezoteričnom nasleđu, obeshrabrivala mnoge autore da se pozivaju na Fulkanelija u naučnim člancima. Smatram da je ponovna afirmacija i uključivanje njegovog opusa kao jednog od mogućih pogleda na umetnost, ne�to �to bi bilo u skladu sa aktuelnim otvaranjem istorije umetnosti prema �irem polju vizuelne kulture i istorije kulturnih ideja.

 

 

 

 

 

 

 

 

Vrh strane >>>

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 
   

Sva prava rezervisana

Copyright � 2010 by Alexandar Thorn

Poslednje izmene: 30-01-2013 03:32