Stranice

 

  Naslovna

  Baragnir Zag Nehar

  Sveta Magija

Knjiga I - Ogledalo Du�e

Sadr�aj

Predgovor

Put u zemlju Kutu

SVETE KNJIGE

Prvii deo

Kodeks Svetih Knjiga

Pogled u drevno i zaboravljeno doba

Drugi deo

Stvaranje sveta

Potraga za besmrtno�ću

Knjiga Mrtvih

Treći deo

Nezaboravno čudo "Prvi Put"

O Putu i Njegovoj Moći

Tajna Zlatnog Cveta

Oslobođenje oslu�kivanjem u posmrtnoj ravni

Učenje o temeljnoj su�tini suptilne Istine

Put Ispravnosti

Bo�anska Pesma

SVETA MAGIJA

OGLEDALO DU�E

UMEĆE �IVOTA

MAGIJSKA PRIPREMA

ISKRA SRCA

 

  Svete Knjige

 Biblioteka

 Arhiva

  Zag Kia

  Zvezdarijum

 Kalendar

 Galerija

 Multimedia

 Psyradio FM

 Chat

 Linkovi

 Alexanthorn

 Kontakt

 

 

 

 

 

Prvo poglavlje

SVETE KNJIGE

Treći deo

 

 

Nezaboravno čudo: “Prvi Put”

Knjiga Kralja Tota

 

 

Vratimo se opet na početak, ili bolje rečeno u dane pre nego �to je vreme postalo. Pre svih ljudi be�e Tot, Veliki Kralj i Prvosve�tenik Atlantide. U drevnom Egiptu obo�avan kao Bog i Glasnik Bogova. Kada ka�em pre svih ljudi, mislim na poznatu istoriju, a kada ka�em u dane pre nego �to je vreme postalo, mislim na dane drevne Atlantide, a to je ono doba, neoznato novom svetu koji znamo. Iz tog Starog, ili tačnije, Srednjeg doba kroz koji je Zemlja pro�la, do�ao je On, Tot, Sve Magije Gospodar, prenev�i sa sobom Drevnu Mudrost iz vremena pre čoveku poznate istorije, Knjigu koju je sam pisao a koju znamo kao Totove Smaragdne ploče.

Ova je knjiga po svom sadr�aju, reklo bi se, Prva Knjiga i stoga, neophodna u smislu predznanja za razumevanje Knjige Mrtvih (Nekronomikon) i svih drugih Svetih Knjiga i Grimoara. Ali, valja znati, da ova knjiga nije objavljena u celini, jer sadr�i Tajne nezamislive. Strogo je zabranjeno njihovo izno�enje u svet ljudi, osim nekolicini najvi�ih posvećenika. Od 33 poglavlja koliko ovo delo ima u celini, 15 je dozvoljeno objaviti, za sada....

Tot je obo�avan kao jedan od najznačajnijih Bogova drevnog Egipta. On je Gospodar Mudrosti, Glasnik i Posrednik između Bogova, Izmiritelj, Pisar Bogova i u svetu ljudi tvorac pismenosti. On je Bog vremena, računananja vremena, kalendara, pronalazač brojeva i slova, tvorac svih dela nauke, religije, filosofije i Magije. Grci su ga, poistovećujući sa Hermesom, kasnije proglasili pronalazačem astrologije, nauke brojeva, matematike, geometrije, medicine, botanike, teologije, civilizovane vlade, alfabeta, čitanja, pisanja, govora... Tot je tvorac svakog rada ili znanja bilo ljudskog ili bo�anskog.

Originalno Tot je bio bog stvaranja, ali kasnije je smatran onim koji je civilizovao čoveka, učeći ga građanskim i religioznim ve�tinama, čitanju, medicini, muzici, magiji. Magijske moći Tota su bile toloko velike da su Egipćani govorili o Knjizi Tota,  koja bi omogućila osobi koja pročita ovu Tajnu Knjigu da postane najmoćniji Mag sveta. Knjiga koju je sam Bog Mudrosti napisao svojom rukom, bila je smrtonosna Knjiga koja nije donosila ni�ta osim patnje i u�asa onima koji je pročitaju, iako su spoznavali Tajne samih Bogova i o svemu �to je među zvezdama skriveno.

Tot je zoomorfno prikazivan kao ibis ili grivasti pavijan (babun). Najče�ći prikaz je bio sa telom čoveka i glavom Ibisa, ređe sa glavom babuna.

Rađanje egipatske civilizacije nije prestalo da zadivljuje istoričare. Tokom dva milenijuma koja su prethodila osnivanju “Ujedinjenog kraljevslva”, neolitske kulture nastavile su da se razvijaju, ali bez dubljih izmena. Ipak su, u IV milenijumu, dodiri sa sumerskom civilizacijom izazvali pravu i priličnu mutaciju. Egipat preuzima valjkasti pečat, ve�tinu građenja ciglom, tehniku pravljenja brodova, umetničke motive i, pogotovu, pisanje, koje se pojavljuje naglo, bez prethodnica, početkom Prve dinastije (oko ~ 3000. godine).

Ali egipatska civilizacija će, vrlo brzo, razviti osoben stil koii će se odraziti na sve njene tvorevine. Izvesno, i sama geografiia je nametala drugačiji razvoj od onoga koji je bio svojstven sumersko-akadskim kulturama. Jer, za razliku od Mesopotamije, sa svih strana izlo�ene napadačima, Egipat je, tačnije dolina Nila, bio izolovan, a branili su ga pustinja, Crveno i Sredozemno more. Sve do upada Hiksa (~ 1674) Egipat nije znao za opasnost koja bi do�la spolja. S druge strane, plovnost Nila omogućavala je vladaru da upravlja zemljom posredstvom sve centralizovanije administracije. Osim toga, Egipat nije znao za velike gradove mesopotamskog tipa. Moglo bi se reći da je dr�avu činila seoska masa kojom su upravljali predstavnici otelovljenog Boga, faraona.

Religija, a naročito dogma o faraonu kao Bogu, od početka su dale svoj doprinos oblikovanju struktura egipatske civilizacije. Prema tradiciji, ujedinjenje zemlje i osnivanje dr�ave bili su delo prvog vladara, poznatog pod imenom Menes. Do�av�i s juga, Menes je novu prestonicu ujedinienog Egipta izgradio u Memfisu, pored sada�njeg grada Kaira. Tu je on prvi proslavio ceremoniju krunisanja. Posle njega, tokom vi�e od tri hiliade godina, faraoni su krunisani u Memfisu; vrlo verovatno, vrhunac ceremonija predstavljalo je ponavljanje obreda koji je ustanovio Menes. To nije bilo podsećanje na Menesove podvige nego obnavljanje svaralačkog izvora prisutnog u Prvobitnom Delu.

Osnivanje ujedinjene dr�ave izjednačeno je s kosmogonijom. Faraon, otelovljeni Bog, uspostavio je novi svet, civilizaciju, beskrajno slo�eniju i vi�u u odnosu na civilizaciju neolitskih sela. Osnovno je bilo obezbediti stalnost tog Dela izvr�enog prema bo�anskom obrascu; drugim rečima, izbeći krize koje bi mogle da uzdrmaju osnove novoga sveta. Bo�anska priroda faraona predstavljala je najbolje jemstvo za to. Po�to je faraon bio besmrtan, njegova smrt je značila samo njegovo preseljenje na Nebo. Kontinuitet jednog otelovljenog boga za drugim otelovljenim bogom, i prema tome kontinuitet kosmičkog i dru�tvenog poretka, bio je osiguran.

Uočljivo je da su najznačajnija socio-politička i kulturna ostvarenja nastala tokom prvih dinastija. Ta su dela utvrdila obrasce za sledećih petnaest vekova. Posle V dinastije (~ 2500 - 2300) gotovo da ni�ta značajno nije dodato nasleđenoj kulturi. To �mirovanje� koje karakteri�e egipatsku civilizaciju, ali koje nalazimo i u mitovima i nostalgijama i drugih tradicionalnih dru�tava, religioznog je porekla. Postojanost obrednih formi, ponavljanje podviga i junačkih dela obavljenih na početku epohe, sve su to logične posledice teologije koja je kosmički poredak smatrala za bo�ansku tvorevinu bez premca, a u svakoj promeni videla opasnost od povratka u haos, pa, prema tome, i mogućnost za trijumf demonskih sila.

Te�nja koju su evropski naučnici označili kao “mirovanje” bila je usmerena na to da se odr�i netaknuto Prvobitno Delo, jer je ono bilo savr�eno u svakom pogledu, kosmolo�kom, religioznom, socijalnom, etičkom. Uzastopne faze kosmogonije navedene su u različitim mitolo�kim tradicijama. U stvari, ti se mitovi pozivaju isključivo na zbivanja koja su se dogodila u mitsko vreme početaka. Ta epoha, nazvana Tep zepi, “Prvi put”, trajala je od pojavljivanja Boga Stvaraoca iznad Prvobitne Vode, pa sve do ustoličenja Horusa. Sve �to postoji, kako prirodne pojave, tako i religiozni i kulturni realiteti (nacrti hramova, kalendar, pismo, obredi, kraljevski znaci, itd.) svoju valjanost i smisao duguju činjenici da su bili stvoreni tokom prvobitne epohe. Očigledno, “Prvi put” predstavlja zlatno doba potpunog savr�enstva “pre nego �to su se pojavili bes, ili buka, ili borba, ili nered”. Ni smrt, ni bolesti nisu postojali tokom te čudesne ere, označene kao “vreme Raovo”, Ozirisovo ili Horusovo. U nekom trenutku, nakon uplitanja zla, pojavio se nered i tako je okončano zlatno doba. Ali slavna epoha “Prvi put” nije bila odbačena među relikvije nepovratne pro�losti. Budući da je predstavljala skup obrazaca koje treba podra�avati, ta je epoha neprekidno obnavljana. Ukratko, moglo bi se reći da su obredi usmereni na ometanje demonskih sila imali za cilj obnavljanje prvobitnog savr�enstva, na obnavljanje Zlatnog doba drevnog Kema.

Istorija Smaragdnih tabli je čudesna i izvan shvatanja modernog čoveka. Njihova starost je ogromna, datira iz pro�losti od oko 36.000 godina pre nove ere. Pisac je Tot, Prvosve�tenik Atlantide koji je osnovao koloniju u drevnom Egiptu nakon Velikog potopa u kojem je Njegova zemlja nestala. On je bio graditelj Velike piramide u Gizi koju su moderni naučnici pogre�no pripisali Keopsu. Njihov razlog je bio taj da se prikrije prava starost piramide jer bi se u slučaju njenog otkrivanja morala ponovo pisati cela istorija. U piramidu je ugradio svo znanje i drevnu mudrost, a takođe i va�ne zapise i instrumente drevnih Atlantiđana. Ti instrumenti su slu�ili u razne svrhe, a jedna je i komunikacija i teleportacija sa matičnim sazve�đima od kojih potiču. Otuda se u unutra�njosti piramide i danas mogu videti vrlo neobični useci i udubljenja koja sama po sebi ne slu�e ničemu, već je očigledno da su nekada slu�ila kao mesta za uređaje kojih vi�e nema. Sudeći po ogromnom trudu da se ta mesta naprave pri gradnji piramide, koju ni danas nije moguće napraviti tehnologijom kojom raspola�emo, jasno je da nisu slu�ila ničemu drugom do uređajima koja su tu nekada stajali.

Jo� uvek se u javnosti sa nevericom i sumnjom govori o Atlantidi i malo ko veruje u njeno stvarno postojanje. Međutim, činjenice koje se skrivaju od javnosti daju sasvim drugu sliku.

Ru�evine i ostaci puteva i zgrada pronađeni su u vodama Bimini ostrva �ezdesetih godina pro�log veka, fotografisane su i publikovane od strane ekspedicije Dr. Valentina Mansana. Steven Forsberg, jedan od osnivača Lahaina Times novina, ronio je u vodama gde su ru�evine 15. avgusta 1982. god. da bude svedok. Slične ru�evine su fotografisane i kod Cay Sal na Bahamima. Ru�evine su od iste konstrukcije kao najstariji grad ikada pronađen na zemlji na osnovu tvrdnji arheologa, a to je u Tiahuanaku, Boliviji, gde je pronađen kalendar koji pokazuje tačne pozicije zvezda i planeta pre 27.000 god. Ovo je 20.000 god. pre najstarije civilizacije o kojima se pi�e u �kolskim knjigama istorije.

Slične podvodne ru�evine su pronađene i fotografisane u predelu Maroka na dubini od dvadesetak metara vode. Doktor David Zink je na�ao 18. avgusta 1957. god. u vodama Bahama glavu od mermera i kameni stub iz kojeg je izbijala energija. Takođe je tu kapetan John Alexander prona�ao luku.

 

 

Pomoću podmornice za duboko ronjenje zvana Aluminaut otkriveni su putevi pravljeni od magnezijum oksida koji su i�li od Floride do Ju�ne Karoline pod vodom. Ogromna piramida sa 11 soba je pronađena na 3.000 metara dubine u sredini Atlanskog okeana sa ogromnim kristalom na vrhu. Bele mermerne ostatke je prona�ao Liecester Hemingway kod Kube.

Sovjetske ekspedicije u Atlantic Ampere Seamount načinile su fotografije ru�evina koje su nastale zbog uni�tavanja od lave, kao �to su Asteci i Maje opisali kao način na koji je Atlantida uni�tena. Ovo otkriće je bilo u New York Times novinama 21. maja 1978. god. Fotografije su razvili Akademija Petrovsky Marakuyev i o ovome je izvestio i direktor Sovjetske Akademije Nauka i Instituta za okeanografiju, prof. Aksionov koji je takođe objavio o otkriću kod Kadiza, �panija, u istom delu gde ga je dr. Maxine Asher prethodno na�ao.

Potonuli grad 400. milja od Portugala prona�la je Sovjetska ekspedicija, a nju je vodio Boris Asturua 20. septembra 1970. god. Nađene su zgrade koje su pravljene od izuzetno jakog betona i plastike. On je uspeo da izvuče odatle statuu i izjavio je da je ta civilizacija koristila viseće jedno�inske pruge za transport.

Tot je vladao drevnom rasom Egipta (koja je poticala sa Atlantide) oko 16.000 godina, pribli�no od 50.000 do 34.000 godine pre nove ere. Za to vreme stara varvarska plemena, koja su tu bila od ranije, uzdigla su se do visokog stepena civilizacije. Tot je bio besmrtnik, nestajao je po svojoj volji, ali ni tada ne kroz smrt. Njegova ogromna mudrost učinila ga je vladarem nad raznim kolonijama razorene Atlantide, uključujući i one u Ju�noj i Centralnoj Americi.

Kada je do�lo vreme da napusti Egipat podigao je Veliku piramidu nad ulazom u Velike dvorane Amentija i smestio u njoj svoje zapise i imenovao za čuvare svojih tajni neke od svojih najvi�ih ljudi. Tokom vremena, potomci čuvara postali su sve�tenici piramide i oni s Tota uzdigli na status Boga Mudrosti, Vrhovnog sudije i Zapisničara radi onih koji su ostali u Tami neznanja nakon njegovog odlaska. Po legendi dvorane Amentija su postale podzemni svet, dvorane Bogova, kuda su du�e odlazile posle smrti na sud.

Tokom poslednjih vekova Tot se inkarnirao u ljudsko obličje tri puta. U poslednjoj inkarnaciji bio je poznat kao Hermes Trismegistos (Hermes "tri puta rođeni"). U ovoj inkarnaciji on je ostavio spise poznate okultistima kao Smaragdne ploče, koje predstavljaju vrlo upro�ćeno izlaganje drevnih misterija.

U Knjizi Kralja Tota prevedenoj u okviru kodeksa Zag Nehar, su jedna tabla, 15 ploča i 14 svitaka papirusa. Prvobitno je bilo deset ploča koje su postojale u Velikoj piramidi pod nadzorom sve�tenika. Deset ploča je podeljeno u 33 dela radi preglednosti. Poslednje dve su tako velike i od takvog su značaja da je za sada zabranjeno objavljivati ih. Ipak, i u ovim ovde izlo�enim date su neprocenjive tajne ozbiljnim tragaocima na Stazi Znanja. Treba ih pročitati ne jednom već stotinu puta jer se samo tako mo�e otkriti pravo značenje. Povremeno čitanje će dati bljeskove lepote, ali će intenzivno izučavanje tragaocu otvoriti skrivene tunele mudrosti.

Kako je do�lo do otkrića ovih va�nih Tajni modernom čoveku nakon tako dugog skrivanja?

Oko trinaest vekova pre nove ere Egipat, ili drevni Kem, bio je u nemirima i mnogi sve�tenici su poslati u druge delove sveta. Među njima su bili i neki od sve�tenika Piramide koji su poneli sa sobom Smaragdne ploče kao talismane pomoću kojih su imali autoritet nad ni�im sve�tenstvom plemena koji su poticali iz drugih Atlantiđanskih kolonija. Iz legendi se vidi da ploče daju i prenose autoritet samog Tota. Jedna grupa sve�tenika koja je nosila ploče emigrirala je u Ju�nu Ameriku gde su na�li napredno pleme, Maje, koji su zapamtili mnogo od drevnih mudrosti. Sve�tenici su se nastanili i ostali među njima. U desetom veku Maje su potpuno nastanili Jukatan, a ploče su bile sme�tene ispod oltara jednog od velikih hramova Boga Sunca. Posle pokoravanja Maja od strane �panaca gradovi su bili napu�teni, a blago u hramovima zaboravljeno.

Treba razumeti da je Velika Piramida bila jo� i hram za inicijacije i misterije. Mnogi su veliki adepti tamo bili inicirani. Dr Maurice Doreal (Claude Doggins), autor ovog prevoda na engleski jezik, imao je vezu sa Velikim belim bratstvom koje deluje sa sve�tenicima Piramide, i bio je upućen da povrati Velikoj Piramidi drevne ploče. Pre nego �to ih je vratio data mu je dozvola da ih prevede i vrati kopije Mudrosti ugravirane na pločama. To je urađeno 1925. godine.

Mnogi će ismejavati ovaj tekst. Ipak, ozbiljan tragaoc će čitati između redova i steći mudrost. Ako ima svetlosti u vama, svetlost koja je urezana u ovim pločama će je odraziti kao odgovor.

Knjiga se sastoji od dvanaest smaragdnih ploča napravljenih od supstance stvorene alhemijskom transmutacijom. One su neuni�tive i otporne na sve elemente i supstance. Njihova atomska i ćelijska struktura je fiksirana tako da nema nikakvih promena. U ovom pogledu, oni kr�e fizički zakon jonizacije. Na njima su urezane reči na drevnom atlantiđanskom jeziku, znacima koji su pode�eni da odgovore na mentalne vibracije čitaoca. ploče su povezane zlatnim prstenovima. Mudrost koju sadr�e je temelj drevnih misterija i mudrost čoveka koji čita otvorenog duha biće stostruko uvećana.
Čitajte, i verovali ili ne, vibracije pronađene unutra probudiće odgovore u va�oj du�i.

Čovekovo traganje za razumevanjem zakona koji upravljaju njegovim �ivotom je beskrajno, ali ipak skriveno velom koji je zaklanjao vi�e dimenzije od čovekovog čulnog opa�anja. Istina je postojala uvek dostupna samo onima koji su bili spremni da u svom traganju pro�ire svoju viziju okretanjem unutra, a ne vi�e prema spolja. U smirenju fizičkih čula le�i ključ za otkrivanje mudrosti. Onaj ko govori, ne zna. Onaj ko zna, ne govori. Najvi�e znanje je neizrecivo jer postoji kao entitet na stazama koje nadilaze sve reči i simbole. Simboli su samo ključevi za vrata koja vode do Istine, a mnogo puta vrata se ne otvaraju jer ključ, tj. simbol, izgleda tako veliki da stvari na koje on ukazuje nisu vidljive. Ako mo�emo razumeti da su svi ključevi, svi simboli, samo manifestacije ili produ�eci Velikog Zakona Istine, počećemo da razvijamo viziju koja će nam omogućiti da prodremo iza vela.

Sve stvari i svi univerzumi se kreću po zakonu, a zakon koji reguli�e kretanje planeta nije vi�e nepromenljiv od zakona koji reguli�e fizički �ivot čoveka. Jedan od najvećih, od svih kosmičkih zakona, je onaj koji je odgovoran za nastanak čoveka kao fizičkog bića. Veliki cilj �kola misterija svih vekova bio je da se otkrije dejstvo zakona koji povezuje fizičkog čoveka sa duhovnim. Spona koja povezuje duhovno sa materijalnim je intelekt, jer um sadr�i i fizička i duhovna iskustva. Tragalac za vi�im znanjem mora da razvije intelektualnu stranu svoje prirode i da ojača snagu volje da bude sposobna da koncentri�e sve snage bića u svakoj ravni koju �eli.

Veliko traganje za svetlo�ću, �ivotom i ljubavlju počinje na fizičkom planu. Uzneseno do vrhunca njegov cilj postaje kompletno jedinstvo sa univerzalnom sve�ću. Temelj u materijalnom je prvi korak, nakon njega dolazi vi�i cilj duhovnog postignuća. Ima mnogo prikrivenog značenja u rečima Tota koja se ne vide na povr�ini. Svetlost znanja u pločama otvoriće mnoga nova polja ideja. Čitajte i bićete mudri, ali samo ako svetlost va�e vlastite svesti probudi duboko razumevanje koje je urođeno va�oj du�i.

 

 

 

 

 

 

O Putu i Njegovoj Moći

Knjiga Dao

DAO DE ĐING

 

Knjiga Dhao, prema kazivanju Velikog Učitelja Po Jang Lao Tan, predstavlja biser duhovnog razvoja svakog ko se nalazi na putu u Kraljevstvo Magije. Vi�e je poznata pod naslovom Tao Te Đing, a njen autor kao Lao Ce.

Doslovno bi se naziv preveo kao Knjiga o Putu i Njegovoj Moći. Ovo remek delo duhovne kulture je prema predanju, sastavio Lao Ce u VI veku pre nove ere. Najstariji raspolo�ivi primerak potiče iz vremena između izmedu 206. i 195. godine pre nove ere. Dao de đing, koji je po tradicionalnom verovanju Lao Ce preneo čuvaru Jin Sju, pre nego �to je i�čezao na zapadu, sastoji se od 81 kratkog poglavlja, od kojih prvih 37 čine Knjigu o Putu (Dao), a ostalih 44 Knjigu o Moći (De). Knjiga je sastavljena od 5000 znakova kineskog pisma, pa se zbog toga u Kini često naziva Tekstom od 5000 znakova.

Taoizam, učenje koje je tradicionalno osnovao Lao Ce, imao je odlučujući uticaj na kinesku filosofiju. Ipak, konfučijanski učenjaci Dao De Đing nisu smatrali klasičnim delom sve do njegove kanonizacije, 666. god. nove ere, za vreme vladavine cara Kao Cunga, koji je Lao Cea proglasio za "vrhovnog gospodara najdublje misterije".

Knjiga je prvobitno nosila naziv Lao Ce. Naslov Dao de đing dobila je tek kasnije od jednog cara iz dinastije Han. Oznakom đing (klasik) delo je po svom rangu izjednačeno sa konfučijanskim klasicima.

Danas, uz Dao de đing, postoji preko pedeset komentara koji delo interpretiraju sa najrazličitijih aspekata. Na Dao de đing se ne pozivaju samo predstavnici taoističkih �kola, već i predstavnici �kole Jin-Janga, Jin-Jang đia, sledbenici �kole Ji-đinga i nebrojeni zapadnjački mistici. Knjiga Dhao, koja je uključena u kodeks Svetih Knjiga Zag Nehar, li�ena je svih pratećih tekstova i tumačenja. Ona prenosi čist izvorni tekst.

Sadr�aj Dao de đinga nije jednoobrazan. Pored čisto taoističkih razmi�ljanja, mogu se naći i misli drugih filosofskih učenja. Filosofija Dao de đinga kristali�e se u pojmovima Daoa, odnosno Puta, i dea, odnosno vrline, moći ili snage. Ostale centralne predstave odnose se na nenamerno, ili neprijanjajuće delanje (vu-vei) i na povratak svih stvari njihovim korenima (fu).

U Dao de đingu, Dao se tumači kao sveobuhvatni konačni princip koji je postojao pre Neba i Zemlje. On se ne mo�e označiti, niti opisati. On je majka svih stvari. On sve stvara, a ipak ne de-la. Njegova snaga (de) upravo je ono �to pojavne stvari dobijaju od Daoa i ta ih snaga čini onim �to jesu. Dao u kineskom jeziku je identičan reči Nak�ir u sumerskom jeziku i nosi istu odnosnost.

Da bi se postiglo jedinstvo sa Daoom, dakle sa Nak�ir, �to inače predstavlja cilj svakog maga, "sveti čovek" mora u sebi ostvariti, svim bićima svojstven, zakon povratka korenima (fu), odnosno Neharu po sumerskoj tradiciji. Taj će cilj postići tako �to će usvojiti prazninu (vu) i jednostavnost (pu) Daoa i postupati shodno pravilima ne-namernog delanja (vu-vei). Ovo poslednje, u Dao de đingu odlikuje svetog čoveka čije vrline u Knjizi o Putu i Njegovoj Moći zauzimaju prilićan deo. Sveti čovek se trudi da �to je moguće manje naru�ava prirodni tok stvari. On tradicionalnim vrlinama ispravnosti (ji) i čovečnosti (�en) ne pridaje nikakav značaj. On poku�ava da redukuje svoje �elje i pohlepu, pri čemu objektima pohlepe umanjuje vrednost. Tada u čovekovom srcu neće biti pometnje i moći će da se postigne jednostavnost (pu).

Metafizika Dao de đinga građena je na osnovu intuicije koja se ne mo�e ukalupiti ni u kakve statične ili usko definisane koncepte. Lao Ce ju je uz puno muke nazvao Dao. Jo� od samog početka je ispravno prevođenje ove reči bio povod za mnoge nesuglasice. Bog, Put, Smisao, Reč, Logos - ovo su samo neki od predlo�enih prevoda, dok je veći broj prevodilaca jednostavno uveo reč Tao u evropske jezike ne prevodeći je. Zapravo, tačan prevod ne znači mnogo, obzirom da je ovaj pojam i za samog Lao Cea predstavljao simbol za izra�avanje neizrecivog.

Dao je po svom karakteru neodređen. On označava ono �to je bezimeno. Dao ne predstavlja samo nepromenljivu jednost �to počiva skrivena iza promenljivih obrazaca Jina i Janga, koji stvaraju materijalni svet i on je istovremeno i Put ili stanje u kojem je sva promena bespredmetna i gde je nedelovanje (vu-vei), su�tina postojanja. Sveti čovek koji je iskusio Dao ostvaruje sva svoja dela bez namere i �elja. Volja i dovr�enje stvari su jedno te isto. Pojavni svet se stvara uzajamnom igrom Jina i Janga, Tame i Svetlosti, �enskog i mu�kog principa.

Dao je mre�a vremena i promena koja čini su�tinu �ivota. Prihvatiti Dao, praktikovati put nedelanja, znači sposobnost prilagođavanja toku promena, bez namere da se borite sa virovima promene, već da, instinktivno opa�ajući suptilne tokove koji se kriju ispod povr�ine događaja, uskladite svoja vlastita dela s njima. Sveti čovek Daoa istrajava pomoću sile univerzuma koja ga podr�ava noseći ga nevidljivim strujama, bez ulaganja bilo kakvog vidljivog napora. On ne ulazi u sukob sa univerzumom i nije sve vreme okupiran često osujećenom akcijom. On ne tro�i svoju snagu, a posti�e svoje ciljeve. On izra�ava svoju Istinsku Volju prolazeći kroz vrtloge vremena i prostora. Svest o tim strujama nalazi svoj odraz u različitim aspekatima �ivota: počev od ve�to uzgajanih vrtova, koji prianjaju uz prirodne �ivopisne obrasce zemlje, preko buđenja zmaja koji uspavan le�i u tami unutra�njeg bića, sve do tanane i često ponavijane seksualne igre koju simbolizuju Jin i Jang, u kojoj svaki ljubavnik potpoma�e jedinstvo čoveka i Daoa. Malo je drugih učenja koje se tako duboko uklapaju u sva-kodnevni �ivot ljudi. Dao ne samo da pro�ima predmete, događaje i sudbine, već i ljudsko telo. Pogled na univerzum uključuje kompleksan sistem energija koje protiču kroz telo, nalik na struju eterične krvi. Dao čoveka se zasniva na usklađivanju mikro-kosmičkih energija sa energijama univerzuma.

Besmrtnost je bila jedan od ciljeva negovanja tih suptilnih energetskih kanala i upravo su u toj oblasti prakse taoističke joge i alhemije postale značajne. Mimo mnogih medicinskih recepata, često baziranih na upotrebi zlata ili �ive, iscrpno datih u knjigama kakvi su rani spisi o medicinskim supstancama - Pen Cao Čing (200. god. p. n. e.) ili, Ko Hungova, Pao Pu Cu - postoji duga tradicija psihosomatskih ve�bi i praksi čiji je cilj postizanje besmrtnosti.

Mnogo bli�a praksama indijske tantričke joge jeste upotreba seksualnih energija u cilju stimulisanja, cirkulisanja i profinjavanja unutra�njih energetskih obrazaca. Taj oblik samouzgajanja se zasniva na međusobnoj razmeni energija Jina i Janga tokom seksualnog odnosa, pri čemu mu�karac i �ena mogu jedno drugom pomoći u nadopunjavanju međusobnih nedostataka Jin ili Jang energije. Normalno seksualno oslobađanje semena mo�e biti zaustavljeno, i tokom tog sprečavanja semena da sledi svoj uobičajeni tok seksualnog zadovoljstva i oplođenja, koristi se oslobođena energija da upali unutra�nju vatru koja, u saradnji sa različitim tenikama disanja, uzrokuje cirkulisanje energije kroz eterične kanale. Ti kanali se mogu kontrolisati pomoću tehnika vizualizacije. U velikoj meri po ugledu na praksu tantrizma, ve�bama stimulacije kundalini, koja se uzdi�e različitim čakrama du� kičmenog stuba, u taoističkoj praksi se prolaze različite "kapije", i uspostavlja sekundarna cirkulacija, koja aktivira "�upljinu duha" u mozgu, nakon čega dolazi do prosvetljenja, preobra�aja bića i "rođenja" besmrtnika, zvanog hsien.

Čitajte Knjigu Dhao, uvek iznova. Čitajte je uvek, u celini ili tamo gde se knjiga orvori. Ni hiljadu puta pročitana knjiga, neće vam otkriti Dao, ali posle svakog čitanja, makar samo jedne strofe, samo jednog stiha, neizmerno ćete biti bli�i Daou.
 

 

 

 

 

Tajna Zlatnog Cveta

Knjiga o Zlatnom �ivotu

ĐIN DAN DIAO

 

Đin dan diao, Kineska Knjiga �ivota, prema kazivanju Velikog Učitelja Ling Tun Pina, produ�etak je kazivanja o velikom učenju o Daou.

Ne zna se kada je nastala ova knjiga, ali je poznato da potiče iz jednog mističnog tajnog kruga ljudi u Kini. Od svog nastanka, bilo je zabranjeno zapisati i jednu jedinu reč iz ove knjige te je tako preno�ena samo u usmenom obliku, linijom učeničkog nasleđa. Prvi put je zapisana u periodu Ćien Lung u osamnaestom veku. �tampana je 1920. godlne u Pekingu u hiljadu primerka, dopunjenih tekstom Huei ming đing, i razdeljena maloj grupi ljudi koji su, po mi�ljenju izdavača, razumeli pitanja o kojima se u njoj raspravljalo. U to vreme je u Kini oformljen niz tajnih sekti koje su, slu�eći se praksom tajnih tradicija iz drevnih vremena, te�ile da dosegnu psihičko stanje koje bi ih uzdiglo iznad svekolike bede �ivota. Ove grupe su se slu�ile magijskim pisanjem, molitvama, �rtvama i sličnim metodama, a pored toga, vr�ili su i medijumske seanse, �iroko rasprostranjene u Kini, pomoću kojih se tragalo za direktnim vezama sa Bogovima i umrlima. Pravljeni su eksperimenti i sa plan�etom, letećom duholovkom, kako su je Kinezi zvali.

Pored sve ove duhovne �arolikosti običaja, postojao je i jedan mistični pokret koji se u potpunosti posvetio meditaciji u postizanju Daoa. Sledbenici ovog učenja, gotovo bez izuzetka posti�u sredi�nje iskustvo. Stoga se mo�e reći da nam je, bar �to se kineske psihe tiče, dostupan potpuno pouzdan metod ostvarivanja konačnih psihičkih iskustava. K.G. Jung ističe, da se kineski mentalitet, bar do nedavno, bitno razlikovao u nekim osnovnim detaljlma od evropskog. Pored oslobađanja od okova iluzornog spolja�njeg sveta, razne sekte streme i mnogim drugim ciljevima. Na najvi�em nivou, one se slu�e ovim oslobađanjem pomoću meditiranja u cilju traganja za budističkom nirvanom, ili podučavaju da se sjedinjavanjem duhovnog principa sa povezanim psihogenim silama čovek mo�e pripremiti za mogućnost �ivljenja posle smrti, ne samo kao senovito biće koje se mora raspasti, već kao svesni duh. Osim toga, a često u vezi sa tom idejom, postoje �kole koje pomoću meditacije poku�avaju da vr�e psihički utlcaj na izvesne procese simpatikusnog nervnog sistema (sistem endokrinih �lezda). Ovaj uticaj pojačava, podmlađuje i normalizuje �ivotne procese, tako da se čak i smrću mo�e ovladati na takav način da se uklopi kao harmoničan zavr�etak �ivota. Drugim rečima, duhovni princip, prilagođen za nezavisan nastanak �ivota u astralnom telu, stvorenom iz vlastitog sistema energije, napu�ta ovozemaljsko telo, koje ostaje iza njega kao sasu�ena lju�tura cvrčka.

Niz značajnih otkrića pokazuje da je ova knjiga znatno starija od njenog pisanog oblika. Tai ji đin hua cung đi mo�e se naći jo� u sedamnaestom veku, kada je �tampan pomoću drvenih ploča. Usmena tradicija je jo� starija, i vodi nas do učenja Zlatnog eliksira �ivota, Đin dan diao, koja se razvila u osmom veku, u periodu Tang. Smatra se da je njen osnivač bio poznati taoistički posvećenik Li Jen (Li Tung Pin), koji je kasnije uvr�ten među osam besmrtnika, i o kojem se tokom vremena stvorilo obilje mitova. Reči zapisane u ovoj knjizi se pripisuju Li Jenu, koji je predstavljen kao Učitelj Li, Li-cu. Njegovim rečima pridodat je kasnije komentar, ali i on potiče iz iste tradicije.

 

 

Odakle je Li do�ao do ove mistične, tajne nauke? On sam pripisuje poreklo ovog učenja Guan Jin-sjiu, učitelju Jin-sjiu iz Tesnaca, za koga je, prema tradiciji, Lao Ce napisao svoj Dao de đing. U stvari, u samom sistemu naći će se mnogo misli koje su preuzete iz mističnog, prikrivenog učenja Dao de đinga. To se mo�e videti u primeru, "Bogovi u dolini", �to je identično sa "Duhom doline" Lao Cea. Ali dok se tokom perioda Han taoizam sve vi�e pretvarao u svetovno mađioničarstvo, zahvaljujući činjenici da su taoistički dvorski mađioničari poku�avali pomoću alhemije da pronađu zlatnu pilulu (kamen mudrosti), koja bi pretvarala metale u zlato i omogućila čoveku fizičku besmrtnost, pokret Li Jena predstavljao je reformu. Alhemijski znaci su postali simboli psiholo�kih procesa. U tom smislu postojala je bliska veza sa prvobitnim idejama Lao Cea. On je, naravno, bio krajnje slobodan duh, a njegov slebenik, Čuang Ce, prezirao je sve varke jogina, iscelitelja i onih koji su tragali za eliksirom �ivota, iako je on sam, svakako, primenjivao meditaciju i pomoću nje ostvarivao ono saznanje Jedinstva na kojem se zasnivao njegov kasniji, intelektualno razvijeni sistem.

Kod Li Jena je postojala izvesna vera, u religioznom smislu, koja ga je, podstaknuta budizmom, uverila u iluzorni kvalitet svih svetovnih stvari, ali na način koji se jasno razlikovao od budizma. On svom snagom traga za učvr�ćenim sto�erom u protoku pojava, gde bi posvećenik mogao da ostvari večni �ivot, �to je misao sasvim strana budizmu, koji poriče bilo kakvu materijalnost egu. Međutim, ne sme se potcenjivati uticaj mahajana budizma, koji je u to vreme dominirao kineskom mi�lju. Svugde se navode budističke sutre. Predpostavlja se da je i u ovoj knjizi taj uticaj nesumnjivo veći nego �to je bio u prvobitnom učenju Zlatnog eleksira �ivota. U trećem delu knige izričito se govori o metodi poznatoj kao "utvrđivanje razmi�ljanja" đi-guan, �to je čisto budistički metod koji se primenjivao u �koli Tien-tai Đi Kaja.

Nepristrasno čitanje knjige otkriće činjenicu da ova dva izvora, taoizam i budizam, ne pokrivaju ceo obim rasuđivanja. U knjizi će se naići i na konfučijanstvo u obliku koji se zasniva na Ji đingu. U raznim delovima knjige nalazi se osam osnovnih trigrama, bagua Ji đinga koji su upotrebljeni kao simboli izvesnih unutra�njih procesa. Konfučijanstvo i taoizam imaju �iroku zajedničku osnovu. Sjedinjavanje ove dve �kole mi�ljenja nije prouzrokovalo nikakav gubitak koherentnosti.

U knjizi je veoma zastupljena Magija Vode: Čovek se duhovno ponovo rada iz vode i vatre, kao iz utrobe ili uzoranog polja. Kako sugestivna postaje misao o "vodi" kao semenoj supstanci i koliko jasna postaje razlika izmedu "izvan usmerenog toka" aktivnosti koja se iscrpljuje u začinjanju (�to je rođeno od tela, telo je) i "unazad usmerenog" kretanja (�to je ka duhu usmereno, duh je - obo�enje bića). Prema učenju koje nam prenosi ova knjiga, ritualno Kupanje igra značajnu ulogu u ponovom rođenju, odnosno duhovnom preporođenju.

Ono �to mo�da najvi�e iznenađuje, čak i kao naizgled neva�an detalj, jeste nagla�avanje potrebe da u lampama bude dovoljno ulja kako bi jarko gorele. Ovo zadobija psiholo�ko značenje u paraboli o unutra�njoj Svetlosti kojom sjaji svaki čovek, ako je ispunjen duhovno�ću, sjajiće neizmernom duhovnom Svetlo�ću. Treba, takođe, pomenuti da izraz "Zlatni cvet" (Din hua), u jednoj ezoteričnoj vezi, uključuje i reč "Svetlost". Ako se ta dva znaka napi�u jedan iznad drugog, tako tvore ideogram za "Svetlost" (guang). Taj tajni znak je očigledno izmi�ljen u vreme proganjanja, kada je veo duboke tajnovitosti bio neophodan za produ�avanje učenja. U isto vreme to je razlog zbog kojeg je ovo učenje uvek ostajalo ograničeno na tajne krugove. Nave�ću dve misli koje se posebno izdvajaju: Svetost je �ivot čovekov. Oko je svetlost tela.

Ako se upitamo odakle potiče ovo Učenje o Svetlosti, mora se pre svega razmotriti učenje koje je nastalo u Mesopotamiji i koje je od Sumera, Akada i Vavilona su�tinski preslikano u Zoroasterizam. U periodu Tang postojalo mnogo persijskih hramova Zaratustre, a posebno onih u kojima je upra�njavan persijski misticizam.

Treba takođe razmotriti i uticaj hri�ćanstva. U periodu Tang, religija jednog turskog plemena, Ujgura, koji su bili u savezu sa carom, predstavljala je nestorijanski ogranak hri�ćanstva. Ona je bila izuzetno cenjena, �to potvrđuje poznati nestorijanski spomenik u Sianfu, koji je podignut 781. godine i nosi natpis na kineskom i sirijskom. Otuda su veze između nestorijanaca i Đin-dan-diaoa sasvim moguće.

Timoti Ričard je oti�ao toliko daleko da je smatrao Đin-dan-diao običnim ostatkom iz vremena starih nestorijanaca. Na takav stav navele su ga izvesne podudarnosti u ritualu i nekim običajima među članovima Đin-dan-diaoa koji su sasvim bliski hri�ćanskoj praksi. Nedavno je P. J. Saeki ponovo prihvatio tu teoriju i, podr�an nestorijanskom liturgijom koju je Pejo prona�ao u Dun-huangu, utvrdio niz daljnjih parelela. On je čak identilikovao Li Jena, osnivača Đin-dan-diaoa, sa Adamom koji je napisao tekst na nestorijanskom spomeniku i potpisao se kineskim imenom Li Sju-jen. Prema toj hipotezi, Li Jen, osnivač Đin-dan-diaoa, bio bi hri�ćanin nestorijanske veroispovesti. Saeki odlazi predaleko u svom odu�evljenju za identifikacije: njegovi dokazi kadkad deluju uverljivo, ali uvek nedostaje ključna tačka koja bi konačno utvrdila stvar. Mnogi delimični dokazi ne sačinjavaju jedan ceo. Mo�e se uočiti da u Đin-dan-diaou postoje izvesne sličnosti sa nestorijanskim idejama. Međutim, to bi se moglo zaključiti iz analize poređenja bilo kojeg magijskog ili religioznog sistema. Tu dospevamo do jedne od onih tačaka koje se neprekidno dokazuju: �ta je starije, i koja je ideja na koju uticala? Ne govori li to mo�da da svi sistemi potiču iz istog korena?

Ovo učenje je, do izvesne mere, zajedničko svojstvo svih tokova kineske filosofije. Ona se zasniva na stavu da su Kosmos i čovek podlo�ni istom Zakonu, da je čovek mikrokosmos i da nije odvojen od makrokosmosa nikakvim utvrđenim preprekama. Isti Zakoni vladaju jednim koliko i drugim, a od jednoga vodi put do drugog. Psiha i Kosmos su kao unutra�nji svet i spoljni svet. Otuda čovek po prirodi učestvuje u svim kosmičkim zbivanjima, a oni ga pro�imaju i iznutra i spolja.

Dao, dakle, Put, vlada čovekom kao �to vlada nevidljivom i vidljivom prirodom (Nebom i Zemljom). Znak za Dao se u svom prvobitnom obliku sastoji od glave, koju treba protumačiti kao "početak", zatim od znaka za "hodanje" u njegovom dvostrukom obliku u kome označava "stazu", kao i od znaka, u dnu, za "mirovanje", koji je izostavljen u kasnijem obliku pisma. Prvobitno njegovo značenje, pokazuje "stazu koja vodi od početka direktno do cilja". Osnovna ideja jeste Put kojim čovek mora da putuje. Lao Ce je koristio tu reč, mada u metafizičkom smislu, kao konačni svetovni princip, koji prethodi realizaciji, ali jo� uvek nije podeljen između suprotnosti od kojih zavisi sagledavanje stvarnosti.

U konfučijanizmu se javlja izvesna razlika u terminologiji. Reć Dao poseduje izvestan smisao unutra�njeg sveta i označava "Pravi Put"; s jedne strane, Put Neba, a s druge, Put Čoveka. U konfučijanstvu konačni princip nepodeljenog Jednog jeste Tai-đi, Veliki Sto�er, Vrhovna Konačnost. Reč "Sto�er" povremeno se javlja i u ovoj knjizi, gde je njeno simboličko značenje identično sa Daom.

Iz Daoa i Tai-đija razvijaju se principi stvarnosti, kojima je jedan kraj Svetlost (Jang) a drugi Tama (Jin). Bilo je poku�aja da se to objasni pomoću seksualnih pojmova, ali ove oznake se odnose na pojave u prirodi. Jin je senka, i otuda predstavlja severnu stranu planine i ju�nu stranu reke, jer polo�aj Sunca tokom dana čini da ju�na strana reke izgleda tamna. Jang, u svom prvobitnom obliku, označava lepr�ave barjake i, u skladu sa Jinom, predstavlja ju�nu stranu planine i severnu stranu reke. Započev�i samo sa značenjem "Svetlo" i "Tamno", princip je potom pro�iren na sve suprotnosti, uključujući i seksualne.

S obzirom da i Jin i Jang imaju zajedničko poreklo u nepodeljenom Jednom, a aktivni su samo u oblasti pojava, gde se Jang pojavljuje kao aktivan princip koji uslovljava, dok je Jin pasivni princip koji je izveden i uslovljen, sasvim je jasno da metafizički dualizam ne predstavlja osnovu ovih ideja. Manje apstraktni od Jina i Janga jesu koncepti Kreativnog i Prijemčivog, Đien i Kun, koji potiču iz Knjige promena, a koji su simbolično predstavljeni Nebom i Zemljom. Kroz Jedinstvo Neba i Zemlje, i kroz dejstvo dvojnih primarnih sila unutar tog polja aktivnosti, kojim vlada Dao kao primarni zakon, razvija se "deset hiljada stvari", odnosno, spolja�nji (pojavni) svet.

Među tim stvarima, sagledanim spolja, nalazi se i čovek u svojoj telesnoj pojavi koja, u svim svojim delovima, predstavlja mali svemir sjao tien-đi. Otuda, prema konfučijanizmu, unutra�nja priroda čoveka potiče sa Neba, ili kao �to bi taoisti to izrazili, ona predstavlja pojavni oblik Daoa. U pojavnom svetu čovek se razvija u mno�tvo jedinki, a u svakoj od njih nalazi se sredi�nja monada kao �ivotni princip, ali ona se odmah, jo� pre rođenja, u trenutku začinjanja, razdvaja u dvopolne pojave čovekove prirode i �ivota, sjing i ming. Reč koja označava čovekovu prirodu sjing sastavljena je od reči za srce ili um, sjin i rođenje, �eng. Srce je, prema ovom učenju, sedi�te emocionalne svesti, koji bude pet čula svojim reakcijama na utiske primljene iz spolja�njeg sveta. Ono �to ostaje kao podloga kada se nikakva osećanja ne izra�avaju, ono �to počiva u transcedentnom, nadsvesnom stanju, jeste čovekova priroda, sjing. Menjajući se prema tačnijoj definiciji ovog koncepta, čovekova priroda je ili prvobitno dobra, ako se sagleda sa gledi�ta večne ideje, ili je prvobitno zla, ili je u najboljem slučaju neutralna. Sagledana sa gledi�ta empirijsko istorijske evolucije, ona se mo�e pretvoriti u ne�to dobro samo dugotrajnim razvijanjem moralnih običaja, Sjin Đing.

Čovekova priroda, kao ideja nesumnjivo povezana sa Svebićem, deluje prisno isprepletana sa �ivotom, ming, kada stupa u pojavni svet. Znak ming u stvari označava carsku zapovest, potom sudbinu, sudbinu dodeljenu nekom čoveku, otuda i trajanje �ivotnog veka po meri vitalne energije koju čovek ima na raspolaganju, i odatle proizlazi da je �ivot blisko povezan sa erosom. Čovek kao duhovno biće načinjen je lju-skim bićem pomoću svoje prirode, sjing. Svaki pojedini čovek je poseduje, ali ona prevazilazi granice zbog toga �to čovek mora naprosto da prihvati takvo stanje jer ono ne potiče iz njegove svesne volje. Konfučijanstvo u �ivotu, vidi Nebeski Zakon kojem se čovek mora prilagoditi. Taoizam ga prihvata kao �aroliku igru prirode koja ne mo�e izbeći zakone Daoa.

Ovim dvojnostima odgovaraju određene dvopolne tenzije u čoveku. Telo se aktivira međuigrom dve psihičke strukture: hun, koja se zbog toga �to pripada principu Jang tumači kao animus, i po, koja pripada principu Jin i koja se tumači kao anima. Obe ideje potiču iz posmatranja onoga �to se događa pri umiranju, i stoga obe u svom pisanom obliku sadr�e znak za demona, odnosno, preminuloga, guei. Smatralo se da je anima posebno povezana sa telesnim procesima, prilikom smrti ona tone u zemlju i propada. Animus je, s druge strane, vi�a du�a, posle smrti podi�e se u vazduh, gde je u prvi mah jo� uvek aktivan, a potom isparava u prostor ili se ponovo unosi u zajednički bazen �ivota.

Kod �ivih, ove dve strukture u izvesnoj meri odgovaraju cerebralnom sistemu i sistemu pleksus solarisa. Animus boravi u očima, a anima u trbuhu. Animus je svetao, aktivan i usmeren ka Nebu, dok je anima tamna, pasivna i vezana za Zemlju. Znak za hun (animus) sačinjen je od znakova za "demona" i "oblak", dok je znak za po (anima) sastavljen od znakova za "demona" i "belo". Ovo ukazuje na ideje slične onome �to se u drugim učenjima pojavljuje kao senka-du�a i telo-du�a. Kao zaključak, jasno se uočava da je animus (hun) Svetla, Jang-du�a, a anima (po) Tamna, Jin-du�a.
Uobičajeni protok, u smeru kazaljke na satu, odnosno, nadole usmeren protok �ivotnog procesa, jeste onaj u kojem dve du�e stupaju u odnos kao intelektualni i animalni faktori. Po pravilu, anima, ta volja koja ne pravi razlike, nagnaće, podbadana strastima, animus ili intelekt da joj slu�i. Ako ni�ta drugo, anima će to učiniti da bi se intelekt usmerio prema spolja, zbog čega će energija i animusa i anime isticati i �ivot se tro�iti. Pozitivni rezultat jeste stvaranje novih bića u kojima se �ivot nastavlja, dok se prvobitno biće "pospolja�njuje" i "na kraju ga stvari pretvaraju u stvar". Posledica je smrt. Anima tone, animus se di�e, a ego, li�en svoje energije, ostaje u neizvesnom stanju.

Ako se ego pomirio sa "pospolja�njavanjem", onda sledi smer nani�e i tone u bedu smrti, slaba�no odr�avan iluzornim slikama �ivota koje ga jo� uvek privlače, iako nije u stanju ni u čemu aktivno da učestvuje. Ali ako je ego učinio napor da krene na gore uprkos procesu "pospolja�njavanja", on zadr�ava jo� neko vreme, onoliko koliko je ojačan energijama izra�enim kroz �rtve pre�ivelih, relativno srećan �ivot, i to svako prema svojim zaslugama. U oba slučaja lični element se povlači i dolazi do nevoljnog odgovaranja na "pospolja�njavanje". Biće se pretvara u impotentnog fantoma jer mu nedostaju �ivotne energije, i �ivot mu se primiče kraju. Ono tada ku�a plodove svojih dela u nekom od svetova koji, naravno, nisu spolja�nja, već čisto unutra�nja stanja. �to vi�e biće prodre u ta stanja sve veća postaje nevoljnost, dok napokon ne i�ćezne sa ravni postojanja, bez obzira koje prirode ona bila, i potom, u�av�i u novu utrobu, zapoćinje novu egzistenciju dopunjenu prethodnim zami�ljanjima. To stanje je stanje demona, duha, preminulog, onog koji se povlači. Kineska reć za takvo stanje bića jeste guai (�to se često pogre�no prevodi rečju "đavo"). Ako je, s druge strane, tokom �ivota bilo moguće da se pokrene "unazad usmeren protok", kretanje �ivotnih energija na gore, ako energijama anime ovlada animus, tada dolazi do oslobadanja od spolja�njih stvari. One se prepoznaju, ali se ne �ele. Tako se iluzija li�ava svoje energije. Dolazi do unutra�njeg, silaznog kru�enja energije. Ego se povlači iz sveta, a posle smrti ostaje �iv jer je "pounutra�njavanje" sprečilo gubitak �ivotnih energija u spolja�njem, pojavnom svetu. Umesto da se rasipaju, one su unutar unutra�njeg kru�enja monade stvorile �ivotni centar koji ne zavisi od telesnog postojanja. Takav ego je Bog, �en. Znak za �en znači �iriti, stvarati i suprotnost je od guei. U nastarijem kineskom pismu predstavljen je dvostrukim vijugavim obrascem, koji takođe mo�e da označava grom, munju, električni nadra�aj. Takvo biće �ivi sve dok se unutra�nje kru�enje nastavlja. Ono čak mo�e, premda nevidljivo, i dalje da utiče na ljude i da ih podstiče na velike misli i dela. Sveci i mudraci iz drevnih vremena su takva bića, koja su hiljadama godina podsticala i obrazovala čovečanstvo.

Međutim, jedno ograničenje ostaje. Ta bića zadr�avaju lični karakter, i stoga su podlo�na posledicama prostora i vremena. Ona nisu besmrtna, kao �to ni Nebo i Zemlja nisu Večni. Večan je samo Zlatni Cvet, koji izrasta iz unutra�nje odvojenosti od stvari. Čovek koji dostigne taj nivo preobra�ava svoj ego. On vi�e nije ograničen na monadu, već prodire kroz magični krug polarne dvojnosti svih pojava i vraća se nepodeljenom Jednom, u Daou. U tome le�i razlika između budizma i taoizma. U budizmu je taj povratak u Nirvanu povezan sa potpunim poni�tavanjem ega, koji je, kao i svet, tek iluzija. Ako nirvana ne mo�e da se objasni kao smrt, prekid, ipak je striktno transcedentna. U taoizmu, s druge strane, cilj je da se u preobra�enom obliku sačuva ideja osobe, "tragovi" koje je iskustvo ostavilo. To je Svetlost koja se, sa �ivotom, vraća sebi i koju u ovoj knjizi simbolično predstavlja Zlatni Cvet. To je onaj isti Plamteći Cvet u Dvoranama Amenti o kojem Govori Tot, isti onaj Nehar kojim zrači Sveop�ta Nak�ir u sumerskoj tradiciji.

 

 

Na kraju treba dodati jo� nekoliko reči o upotrebi osam trigrama iz Knjige promena Ji đing koji se pojavljuju u ovoj knjzi.

Trigram D�en, (Grom, Podsticaj) jeste �ivot koji izbija iz dubina Zemlje. To je početak svekolikog kretanja.

Trigram Sun, (Vetar, Drvo, Ne�no) karakteri�e tok stvarnosnih energija u formu ideje. Kao �to vetar pro�ima sva mesta, tako je i princip koji Sun označava svepro�imajući, i stvara "realizaciju".

Trigram Li, (Sunce, Vatra, Sjaj, Prijanjanje) igra veliku ulogu u ovom učenju Svetlosti. On prebiva u očima, tvori za�titni krug i dovodi do ponovnog rođenja.

Trigram Kun, (Zemlja, Prijemčivo) jeste jedan od dva primarna principa, odnosno, Jin princip koji je otelotvoren u energijama Zemlje. To je Zemlja koja, kao obrađeno polje, prima seme Neba i daje mu oblik.

Trigram Duei, (Jezero, Izmaglica, Radost) konačno je stanje na Jin strani,

i stoga pripada jeseni.

Trigram Ćien, (Nebo, Stvaralac, Snaga) otelotvorenje je Jang principa koji oplođuje Kun, Prijemčivo.

Trigram Kan, (Voda, Ambis) jeste suprotnost trigrama Li. On predstavlja područje erosa, dok Li označava Zakon. Li je Sunce, Kan je Mesec. Spajanje Kan i Li je tajni magijski proces koji stvara dete, novog čoveka.

Trigram Gen, (Planina, Mirovanje) simbol je meditacije, koja smirivanjem spolja�njih stvari o�ivljava unutra�nji svet. Stoga je Gen mesto gde se smrt i �ivot sreću, mesto gde se "sve stvari okončavaju".

 

 

 

 

Oslobođenje oslu�kivanjem u posmrtnoj ravni

Knjiga o Smrti

BARDO TODOL

 

Onakva kakva je čovekova �udnja, takva je i njegova sudbina. Jer, kakva je njegova sudbina, takva je njegova volja, a kakva je njegova volja, takvo je njegovo delo, a kakvo je njegovo delo, takva je njegova nagrada, bilo dobra ili lo�a. Čovek se vlada prema �udnjama kojima je privr�en. Posle smrti odlazi u sledeći svet, dr�eći na umu tanane utiske svojih dela, a po�to uzbere �etvu svojih dela, vraća se ponovo u ovaj svet akcije. Tako onaj koji ima �udnje ostaje stalni subjekt ponovnog radanja.

Brihadaranjaka Upani�ada

Onaj kome nedostaje sposobnost razlučivanja, čiji je um nestalan i čije je srce nečisto, nikada ne dosti�e krajnji cilj, već se rađa ponovo i ponovo. Ali, onaj koji ima sposobnost razlučivanja, čiji je um stalo�en i čije je srce čisto, dosti�e krajnji cilj, a dostignuv�i ga ne rada se vi�e.

Katha Upani�ada

Knjiga o smrti izvorno nosi naziv Bardo Todol. Originalni naziv znači: Oslobođenje oslu�kivanjem (Todol) u posmrtnoj ravni (Bardo). Bardo znači stanje između stanja smrti i stanja novog rođenja (bar - između, do - dva), stoga se posmrtna ravan smatra međustanjem između smrti i ponovnog rođenja, odnosno posrednim stanjem svesti. Bardo Thodol je knjiga upustava za mrtve i umiruće. Ona je zapisana da bude vodič mrtvom čoveku tokom perioda njegovog Bardo postojanja, simbolično opisanog kao međustanje u trajanju od četrdeset i devet dana između smrti i ponovnog rođenja. "Tibetanska knjiga mrtvih" je naslov koji je dao dr W. Y. Evans-Ventz prilikom rada na njenom prvom prevodu na engleski jezik 1927. godine.

Tekst knjige je podeljen u tri dela. Prvi deo, ili Čikai Bardo, opisuje psihičke do�ivljaje u trenutku smrti. Drugi deo, ili Čonjid Bardo, opisuje stanje sna koje nastupa odmah posle smrti i onim �to se naziva "iluzije �ivota". Treći deo, ili Sidpa Bardo, odnosi se na početak rađanja i na događaje neposredno pre rođenja.

Najvi�e saznanje i prosvetljenje, pa otuda i najveća mogućnost postizanja oslobođenja podareni su u trenutku smrti, odnosno, tokom stvarnog procesa umiranja. Omah posle ovoga nastupaju "iluzije" koje na kraju vode u novo rođenje. Tokom ovog zbivanja, prosvetljujuća Svetlost postaje sve slabija, a vizije sve u�asnije. Ovaj silazak u Tamu, ilustruje udaljavanje svesti od oslobađajuće Istine i pribli�avanje ponovnom fizičkom rođenju. Svrha uputstva datog u knjizi je da usmeri pa�nju mrtvog čoveka pri svakoj sledećoj obmani i te�koći. Ona ukazuje na stalno prisutnu mogućnost oslobođenja, obja�njavajući prirodu "vizija". Tekst Bardo Todola recituje sve�tenik nad odrom mrtvaca. Sve�tenik recituje, a mrtvac u posmrtnoj ravni oslu�kuje. Ovo je religijski kontekst Knjige o Smrti, ali ona ima svoje dublje, skriveno značenje. Zato ova knjiga ne predstavlja religijsko opevanje mrtvog, poput nama znanog opela. Ona je svojevrstan vodič probuđenoj i samospoznatoj du�i kroz stanje smrti, za koje se priprema dok je u punoj snazi, kako bi sa punom sve�ću u�ao u stanje smrti i do�iveo oslobođenje od Zakona Uzročnosti i tako se oslobodio Točka rađanja i umiranja.

Ko mo�e govoriti o smrti sa autoritetom, ako nije umro i ako se nije iz smrti vratio? Ko je taj koji ka�e: "Ja znam �ta je smrt, i �ta se posle nje de�ava"?

Drevni mudraci bi rekli: "Ne postoji ni jedan čovek, niti jedno �ivo biće, koje se nije iz smrti vratilo. Svi smo mi umrli mnogo puta, pre nego �to smo dospeli u ovaj pojavni �ivot. Ono �to nazivamo rođenjem samo je obrnuta strana smrti. To je Dvostrana Kapija, koja predstavlja "ulaz" spolja ka unutra i "izlaz" iznutra ka spolja.

Niko se od ljudi ne seća svoje smrti, niti prethodnog �ivota. Zbog ovog nedostatka sećanja, većina ljudi i ne veruje da je prethodne smrti bilo. Ali, isto tako, ti se ljudi ne sećaju ni svog nedavnog rođenja, a ipak, sigurni su da su nedavno bili rođeni. Ono �to prosečan čovek ne razume je to da je aktivno pamćenje samo jedan mali deo na�e normalne svesnosti, a da na�e podsvesno sećanje bele�i i čuva svaki pro�li utisak i iskustvo, koje na� um ne uspeva da upamti.
Postoje oni koji su se, zahvaljujući koncentraciji i meditaciji, osposobili da dovedu podsvesno u sferu diskriminativne svesti i da, na ovaj način crpe iz neograničenog blaga podsvesnog sećanja, u kojem su uskladi�teni zapisi, ne samo o na�im pro�lim �ivotima, već i zapisi o pro�losti na�e rase, o pro�losti ljudskog roda i svih predljudskih oblika �ivota, ako ne i oni o samoj svesnosti koja čini mogućim �ivot u celokupnom Svemiru.

Ako bi se dogodilo da se Kapija podsvesti čoveka iznenada otvori, nepriprijemljen um bio bi preplavljen i smlavljen. Zbog toga, Ključ Kapije podsvesti svi posvećenici čuvaju u tajnosti i skrivaju ga iza zastora misterija i simbola.

Spoznaja u koju upućuje Knjiga o Smrti, omogućava oslobođenje iz posrednog stanja između �ivota i ponovnog rođenja. Sadr�aj knjige je izra�en prikriveno, simboličkim jezikom. To je knjiga zapečaćena sa sedam pečata ti�ine.

Ovo znanje je skriveno, ne zato �to ga treba uskratiti neupućenima, već zato �to bi se pogre�no shvatilo. Ljudska rasa je davno pala i duhovno nazadovala, a takav čovek, pojedinac, mogao bi ovo znanje zloupotrebiti i povrediti one koji nisu podobni da ga prime. Na�a je civilizacija već u�la u poslednje Veliko i prelazno Doba u kojem svaki pojedinac mora da odluči hoće li se zadovoljiti podjarmljivanjem materijalnim stvarima, ili će stremiti ovladavanju Duhovnim svetom, potčinjavajući iluzornost uma i prevazilazeći samonametnuta ograničenja.

Bardo Todol je jedna od retkh knjiga koja prenosi drevno učenje Bon-posa. Sr� knjige je Bon učenje, dok su svi prateći tekstovi budistički. Padma Sambava, koji je zapisao Bardo Todol, upeo je u potpunosti da adaptira u budistički sistem tibetanska Bon Bo�anstva, imenujući ih čuvarima vere, čime je Bon, religijsko magijski sistem, uskladio sa principima ortodoksnog Budizma. Zbog toga su danas u svim budističkim zemljama, Bogovi Zemlje i Prostranstava koja okru�uju Zemlju po�tovana i umilostivljavana, budući da su ona za�titnici Zakona (Darma i Karma). To najbolje oslikava sledeća Pali molitva koju jo� uvek recituju, tokom redovnih slavljenja, sledbenici Teravada Budizma �irom Istoka.

Neka Bića Nebesa i ona Zemlje,
Bogovi i Nage (zmije duhovi) velikom moći,
Kao saučesnici u delotvornosti (ovog doba),
Dugo jo� �tite Sveto Učenje.

Bon-pos, kao magijsko religijski sistem, jedan je od retkih koji nije imao ni jednu napisanu knjigu. Tako je nemajući sopstvenu literaturu, preuzeo budističke koncepte i simbole na �irokoj osnovi i na taj način stvorio literaturu i ikonografiju, koja toliko liči na budističku da je jedva razabirljiva običnom posmatraču.

U svakom od jo� postojećih Bon manastira na Tibetu, pravila manastirske discipline su striktnija nego u većini budističkih manastira. Za mnoga najva�nija dela budističkog Kanona mo�e naći paralela u zapisima Bon-posa. Oni imaju svoje Prađnaparamita Sutre, svoju Pratijasamutpadu, svoje Tantre i Mantre, a njihova Bo�anstva opisana su različitim Budama, Bodisatvama, Devatama i Dharmapa lamama Budizma.

Zaista, sa duhovne tačke gledi�ta, moguće je u potpunosti zaći u misterije Bon učenja, u kojem Bardo Todol treba posmatrati kao krunu, učenje o smrti i posmrtnom stanju. Bardo Todol je daleko vi�e od lamaističko budističkog religijskog koncepta. On je ključ za najdublje unutra�nje kutke ljudskog uma, i vodič za upućenike, i za one koji tragaju za duhovnom stazom oslobodenja. Iako je Bardo Todol u dana�nje vreme u �irokoj upotrebi na Tibetu kao molitvenik i čita se, ili recituje, u slučaju smrti - ne treba zaboraviti kako je on, prvobitno, zami�ljen da slu�i kao vodič ne samo umirućima i mrtvima, već pre svega �ivima. Dubokoumna otkrovenja Bardo Todola imaju vrednosti samo za one koji upra�njavaju i ostvaruju Uzvi�enu Nauku Spoznaje tokom svog �ivota.

I dok jedni veruju da je dovoljno pročitati ili recitovati Bardo Todol u prisustvu umiruće osobe, ili čak osobe koja tek �to je umrla, da bi se proizvelo njegovo, ili njeno, oslobođenje, mi magovi pratimo onu drugu nit znajući da je Bardo Todol jedan od najstarijih i najuniverzalnijih činova pri kojem upućenik mora da prođe kroz iskustvo smrti, pre nego �to se mo�e duhovno ponovo roditi. Simbolično, mag mora umreti za svoju pro�lost, i za svoj stari ego, pre nego �to zauzme svoje mesto u novom duhovnom �ivotu, u koji biva uveden.

Bardo Todol se obraća �ivom čoveku i prvenstveno uzvi�enom čoveku iz tri razloga. Prvi je razlog upozoravajući: posvećenik u drevne misterije Tajne Nauke trebalo bi da svaki trenutak svog �ivota smatra poslednjim. Drugi je razlog podsećanje: kada sledbenik ovih misterija oseti dolazak smrti, odmah se treba podsetiti iskustava iz vremena inicijacija, ili na meditaciju, da um u umirućem času ne ostane bez pozornosti tokom kritičnih trenutaka, Treći je razlog razvezivanje: posvećenik u smrtnome času ispunjava um voljenim i korisnim mislima, ne dopu�tajući emocionalnom privr�enju da ga suspregne, ili da izazove stanje morbidne mentalne deprijesije. Saglasno tome, glavna je funkcija Bardo Todola da pomogne onima koji su upućeni da zauzmu pravilan stav prema smrti i da skladno sa svojom sopstvenom Stazom, svesno uđu u međustanje između smrti i novog rođenja.

 

 

Kod primene nauke Bardo Todola, temelj je upamtiti pravu stvar u pravo vreme. Ali, da bi se to tako upamtilo, čovek se mora mentalno priprijemiti tokom svog �ivota. Čovek mora stvarati, izgrađivati i gajiti one ve�tine koje �eli da odlučujuće utiču u času smrti i u posmrtnom stanju - tako da nikad ne mo�e biti uhvaćen u nepa�nji i da mo�e biti u mogućnosti da reaguje, spontano, na pravi način, u kritičnom trenutku kad smrt nastupi. Ovo je jasno izra�eno u sledećim stihovima Bardo Todola:

O, ti koji okleva� i sve odla�e�, i ne misli� o dolasku smrti,
Predavajući se beskorisnim delima ovog �ivota,
Nepredostro�an si ti �to uludo proćerda svoju veliku povoljnu priliku.
Pogre�.na će, zaista, tvoja svrha sada biti,

ako se vrati� praznih ruku (iz svog �ivota).
Po�to je Zakon Uzročnosti poznat kao tvoja istinska potreba,
Neće� li se posvetiti Zakonu ovom čak ni sad?

Sve je ovo jasno opisano u Korenim stihovima �est Bardoa, koji zajedno sa Stazama dobrih �elja čine autentični i originalni nukleus Bardo Thodola, oko kojeg su se prozni delovi kristalizovali kao komentari. To dokazuje da se ova knjiga bavi samim �ivotom, a ne smrću, ili jo� gore ako je shvaćena kao opelo za mrtvog, na koji je Bardo Todol sveden kasnije u religijskim pravcima budizma.

Bardo Thodol obraća se ne samo onima koji vide da se kraj njihovog �ivota pribli�ava, ili onima koji su blizu smrti, već pre svega, onima koji pred sobom imaju jo� mnoge godine �ivota i onima koji, po prvi put, shvataju puno značenje svoje egzistencije kao ljudskog bića. Biti rođen kao ljudsko biće privilegija je, prema svakom učenju Ta privilegija pru�a retku priliku za oslobodenje putem nečijeg odlučnog napora, putem preokreta u najdubljem sedi�tu svesti.

Ovde se nalazi suočavanje sa stvarno�ću u posrednom stanju: Veliko izbavljenje oslu�kivanjem u posmrtnoj ravni koja je dubokouvidna doktrina o uzdignuću svesti putem meditacije nad mironosnim i gnevonosnim Bo�anstvima, Glasnicima smrti:

Svi oni koji su nehatni, niti se obaziru,
U vreme kad se glasnici smrti pojavljuju,
Mora da duge nalete patnje osećaju
U nekom od temeljnih telesnih sastava.
Ali, svi oni dobri i sveti ljudi,
U vreme kad vide glasnike smrti,
Ne pona�aju se nehatno,
već se opominju na Ono �to Plemenito Učenje govori.
I u privr�enosti prepla�enoj vide Rođenja i smrti plodan izvor,
I od privr�enosti razuzdavaju se,
Time rođenje i smrt zatirući.
Bezbedni i srećni su oni,
Rasputati od sveg tog kratkotrajnog privida,
Po�teđeni svakog greha i straha,
Svu bedu oni su prijevazi�li.

 

 

 

 

Učenje o temeljnoj su�tini suptilne Istine

Knjiga o Nečistim Silama

ČOD

 

Knjiga o nečistim silama, uvodi čitaoca u jedno od najčudesnijih tibetanskih učenja, zvano Čod, �to u prevodu znači "odsecanje" i odnosi se na egoizam (sebeljublje), predstavljen čovekovim telesnim oblikom zajedno sa svim strastima i nasleđenim sklonostima koje obrazuju ličnost.

Ova knjiga je napisana u Ningmapa �koli Padma Sambave. Iako je, u splja�njoj formi, budistički tekst, ovo je ipak reprezentativni prebudistički spis magijsko religijskog Bon sistema koji je bio dorninantan na Tibetu u doba dolaska "Dragocenog učitelja". Kako je ovaj spis u veoma maloj meri pretrpeo budističku adaptaciju Padma Sambave, knjiga verno ilustruje rani animizam Tibetanaca koji je kasnije bio preoblikovan u Bon religiju i time ona ima posebnu istorijsku, ali i magijsko upotrebnu vrednost.

Dva rukopisa Čoda koji se nalaze u ovoj knjizi pripadaju jednom nizu okultnih rasprava nazvanih Temeljna su�tina suptilne Istine ili doslovnije prevedeno Kapi srca iz velikog prostora, koji predstavljaju deo Veikog sistema usavr�avanja koji je sastavio Long Čen Rab-jampa. Rab-jampa je stepen u lamaizmu koji se delimično mo�e uporediti sa evropskim stepenom doktora teologije, �to pokazuje da je Long Čen bio učeni profesor svetog karaktera. Njegovi sledbenici su ga smatrali inkarnacijom Velikog gurua Padma Sambave koji je stigao na Tibet 747. godine i počeo da među Tibetancima �iri tantrički, ili duboko ezoterični, vid Budizma. Čini se da je sam Long Čen �iveo oko pet stotina godina kasnije.
Pokojni lama Kazi Dava Samdup smatrao je da je sadr�aj brojnih tibetanskih dela koja obrazuju Veliki sistem usavr�avanja, kompilacija tajnih učenja Ningmapa, ili "Starih", prvobitne duhovne zajednice tibetanskog Budizma, Veliki sistem usavr�avanja izla�u i na praktičan način predaju samo ovla�ćeni posvećenici od kojih je Long Čen bio jedan od najvećih.

Takve du�e, oslobođene svih svetovnih poseda i veza, posvećuju veći deo svog �ivota hodoča�ćima na usamljena i sveta mesta, često se povlačeći tokom određenih perioda vremena u isposnice, s jedinim ciljem proslavljanja Čod obreda u psihički najpovoljnijim okolnostima. Oni lutaju po celom Tibetu, Butanu, Sikimu, Nepalu i Indiji, pa čak i Mongoliji i Kini, neometani opasnostima i te�koćama koje bi malo zapadnjaka moglo da podnese, u nadi da će postići konačnu pobedu nad samim sobom.

Kao �to obja�njavaju veliki učitelji, mag koji se prihvati vr�enja Čod obreda, on se otisnuo u svet na najveću od svih velikih avantura. A onda kad dođe čas najvećeg isku�enja, kad ostane sam u divljini bez ikakve pomoći pri ruci osim svoje magijske moći, on mora da se suoči sa čudnim bićima elementalima koja je ritual dozvao i da ih nadvlada, ili da, ukoliko ne uspe, rizikuje poremećaje duhovne ravnote�e i psihičkog ustrojstva koji mogu da vode u ludilo ili čak i smrt.

Elementali su veoma moćne duhovne sile kojima mag mora ovladati i to kao prvi zadatak na svom razvojnom Putu. Sve dok Elementalima ne ovlada neće uspeti da se otisne beskrajnim Nebesima, niti će moći da stupi i kontakt sa vi�im bićima i Bogovima. Ovi Duhovi nastanjuju četiri elementa, od čijih najtananijih niti su i sačinjeni. Gnomi su Duhovi Zemlje, Nimfe ili Undine su Duhovi Vode, Silfi su Duhovi Vazduha, a Salamaderi su Duhovi Vatre. Nevidljivi su i kao smrtna bića su stvoreni. Besmrtnost mogu steći, a moć vidljive pojavnosti, jedino ako stupe u seksualni čin sa ljudima. Njihovo prizivanje i stavljanje pod kontrolu je prvi nivo magijske ve�tine.

Kao i u svakoj spoznajnoj praksi, tako i u ovoj mag te�i da pretekne normalan i za njega spor i mukotrpan proces duhovnog razvoja, i da, ako Zakon Uzročnosti dopu�ta, postigne Oslobođenje u toku jednog �ivota, kao �to je ovim obredom postigao veliki tibetanski mistik Milarepa. Čod je tako jedan od mnogih tibetanskih obreda koji pripadaju "Tajnom putu", koji se takođe naziva i "Kratkim ili direktnim putem" postizanja Oslobođenja od uslovljenosti Zakona Uzročnosti i nu�nosti sve novih i novih rođenja. Posredstvom tajinskog �rtvovanja svog sopstvenog tela, uspe�ni mag raskida lance ličnosti, strasti, razdvojenosti i celokupne iluzije, i transcendirajući Neznanje, čiji su oni izvori, posti�e direktni uvid u istinsku prirodu ljudske egzistencije. Po�to je jednom shvatio iluzorni karakter svih fenomenalnih pojava, koje neprosvetljeni smatraju stvarnim, spolja�njim i odvojenim, i razvrstavaju ih na �ive i ne�ive, uključujući i bezbrojna stvorenja Nebeskih oblasti čulnih bića, vidljivih i nevidljivih, razasutih po celom Kosmosu, mag vidi mno�tvo kao Jedno, i Jedno kao sve, i zna da je jedina stvarnost Duh.

Na ovaj način, ova knjiga kao i drugi tekstovi kodeksa Zag Nehar, uči da su čovekovo telo kao i svaki fenomenalni pojavni oblik proizvodi duha. Neki su puke vizualizacije, ili misaoni oblici, svesno ili nesvesno projektovani u spolja�nju prirodu, čime im njihov tvorac daje iluzornu egzistenciju. Ovakvu prirodu ima verovatno najveći deo materijalizacija koje stvaraju medijumi. Onako kako čovek, teran karmičkom nu�no�ću, nesvesno stvara telesni oblik koji nosi, isto tako onaj ko je ovladao magijom, svesno i po volji, mo�e da stvori bilo koji broj podjednako nestvarnih tela, ljudskog i neljudskog oblika, i da im da iluzornu odvojenu egzistenciju. On mo�e čak da ih učini fizički isto toliko "stvarnim" kao �to je i njegovo sopstveno telo i da, udahnjujući im deo svoje animalne vitalnosti, upravlja njima kao da su �ivi stvorovi. Mnogo čudnih priča kru�i po Tibetu o ovoj ve�tini, o kojoj zapadni čovek ne zna ni�ta.

Za one koji su jo� uvek uronjeni u iluzornost sopstvene prirode postoje Bogovi i Demoni, ljudi i zveri, Duhovi i različito rangirana nevidljiva bića koja mogu da utiču jedna na druge, kao i na dobro ili zlo.

Ali posvećenik u Čod će reći, kao �to je u Bardo Todolu zapisano, da Osim na�ih halucinacija, u stvarnosti ne postoje van nas takve stvari kao �to su Gospodar Smrti, Bog ili Demon. Ovde je, prema tome, sa�eto su�tinsko učenje koje le�i u osnovi cele ove knjige koja se bavi spoznajom Ne-Ja.

O vi gomile Bogova magijskog Kruga!
Otvorite svoja usta kao Nebo i Zemlju,
stisnite kand�e kao stenovite planine
i spremite se da potpuno pro�derete kosti,
krv i utrobu svih �tetnih i zlih Duhova.

 

 

 

 

 

Put Ispravnosti

Suma učenja Preuzvi�enog Bude

DAMMA-PADAM

 

Dampada se smatra antologijom budističkog učenja zato �to se od ukupno 423 izreke u stihovima ove zbirke, njih 152 nalaze u drugim delima osnovne kanonske budističke knji�evnosti, a neke se strofe nalaze i u drugim, kasnijim delima budističke i ostale indijske klasične knji�evnosti, između ostalih i dvadesetak u Mahabharati. U tom smislu Dampada sadr�i nesumnjivo najva�niji i najneposredniji deo učenja Gotame Bude kroz vekove.

Buda se rodio 563. g. pre nove ere, u Ju�nom Nepalu, u mestu Kapilavatu, manje od 200 kilometara severno od Benaresa, a umro je 483. pre nove ere, u osamdesetoj godini, na povratku u svoj rodni kraj.

Ne verujte mojim rečima samo zato �to ih je Buda izgovorio, već ih dobro preispitajte. Budite sami sebi svetlo.

Ove Budine reči jasno izdvajaju budizam od onog �to uobičajeno nazivamo religijom i pokazuju da je budizam praktičan pristup, namenjen stvarnom �ivotu. Upitan zbog čega i čemu podučava druge, Buda je odgovorio: Prenosim Učenje jer vi i sva ostala bića tragate za srećom, poku�avajući da izbegnete patnju. Ja vam otkrivam stvari kakve jesu.

Budino Učenje je tokom prvih 1500 godina postojalo u Indiji i nazivano Darma, a u narednih 1000 godina na Tibetu, ime mu je bilo Čo. I jedno i drugo znači stvari kakve jesu. Razumevanje stvari kakve jesu predstavlja ključ ostvarenja svekolike sreće. Sam Buda je ujedno učitelj, primer, za�titnik i prijatelj. On svakome otvara mogućnost da izbegne patnju i uplovi u stanje narastajućeg bla�enstva i da pri tom ka oslobođenju i prosvetljenju usmerava i druge.

Buda je pre vi�e od 2500 godina imao jedinstvene uslove da prenosi svoje Učenje: rodio se u visoko razvijenoj kulturi, �iveo okru�en izuzetno nadarenim ljudima i nakon prosvetljenja imao pred sobom punih 45 godina da pokazuje metode koje vode spoznaji uma. To obja�njava bogatstvo i �irinu Učenja (Darme): Kanđur, Budina originalna kazivanja, sastoji se od 108 tomova sa 84000 korisnih predavanja, dok su kasnije nastali komentari Kanđura - Tenđur, uobličeni u jo� 254 isto tako obimne knjige.

Zato je Buda, osvrnuv�i se na svoj celokupni �ivot, mirno zaključio: Mogu srećan da umrem. Ni jedno jedino učenje nije ostalo skriveno u mojoj ruci. Uspeo sam da vam prenesem sve �to vam mo�e pomoći.

Ukazujući �ta postoji apsolutno, a �ta je uslovljeno, Buda je podučavao metode pomoću kojih je moguće ostvariti puno prosvetljenje. Pokazivao je svojim učenicima kako da sve �ivotne situacije koriste kao korake ka prosvetljenju i davao učenja koje vode ka trajnoj, najvi�oj radosti. Podsticao je učenike da budu nezavisni i kritični, da sami pa�ljivo ispitaju da li su učenja sputana dogmama i slepom verom ili su istinski oslobađajuća. Budistički metodi meditacije mogu pokrenuti moćne unutra�nje promene. Kroz iskustvo prostora rađaju se neustra�ivost, spontana radost i aktivno saosećanje, a �ivot poprima narastajuće bogatstvo i smisao. Nivo svesnosti ostvaren meditacijom moguće je učvrstiti tako da se nikad vi�e ne izgubi. Najvi�a učenja, Mahamudra i D�ogćen, omogućavaju spoznaju jedinstva subjekta, objekta i akcije. U budizmu, meditacija predstavlja "nenaporno ostajanje u onome �to jeste". Ovo stanje mo�e biti ostvareno umirivanjem i usredsređivanjem uma, kada se spoznaju mudrost i saosećanje, ili radom sa energetskim kanalima tela i meditacijom na svetlosne forme. Najdelotvorniji metod, ukoliko smo u stanju da ga koristimo, je poistovećivanje sa vlastitom Čistom prirodom, i do�ivljaj da smo u Čistoj Zemlji. Oba metoda pripadaju Dijamantskom Putu. Kada nema odvojenosti između posmatrača, posmatranog i samog čina posmatranja tokom i između meditacija cilj je ostvaren.

Buda je, pre vi�e od 2550. godina, spoznao da je um - nikad rođen i besmrtan, da je jasna Svetlost. Iako se tela, misli i osećanja pojavljuju, menjaju i nestaju, sam um, koji je otvoren, jasan i beskrajan prostor je nepovrediv i neuni�tiv. Kada je Buda ostvario oslobođenje, prestao je da sebe do�ivljava kao metu - nije vi�e bio telo podlo�no bolestima, starosti i smrti, niti misli i osećanja koja se neprestano menjaju i nestaju. Postao je blistava svesnost. To je dovelo do prosvetljenja, spoznaje da nema odvojenosti između prostora i energije ni u jednom trenutku, ni na jednom mestu. Znao je sve i svega bio svestan.

Cilj Spoznaje je ostvarivanje stanja izvan svake dualnosti, kada spoznajemo da je sve savr�eno upravo tako kako jeste, jednostavno zato �to izra�ava beskrajni potencijal uma. Put Ispravnosti je krunski dragulj Budinog učenja. Polazeći od razumevanja uzročnosti i nadahnute spoznaje, kako bi se sva iskustva transformisala u samooslobađajući smisao i prirodnu čistotu, Magijski Put Spoznaje, takođe kao i učenje Bude, koristi metode potpunog poistovećivanja sa Prosvetljenjem.
 

 

 

 

 

Bo�anska Pesma

Kruna učenja vedskog nasleđa

BHAGAVAD GITA

 

Među svim narodima koji koji su razvijali svoju kulturu, gotovo da nema nijednog kod kojeg su se filosofija i religija razvile u tako prisno organsko jedinstvo kao kod Hindusa. Duhovni �ivot Indoarijaca nedosti�no visoko stoji iznad na�eg, zapadnjačkog, jer ne samo �to je filosofija bila religija, i religija bila filosofija, već su filosofija, religija, magija, etika i svetovni �ivot bili nerazdvojivo isprepletani.

Ova doboko religiozna, mistična i individualno samospoznajna filosofija �ivota iskazana je u Bo�anskoj Pesmi u poetsko izra�ajnom obliku na jedan tako organski način, u jednoj takvoj organskoj celini, da se one ne mogu rastaviti jedna od druge. I ta religiozno filosofsko �ivotna delatnost indijskog duha predstavlja se kao naročita osobina čitavog naroda. Takvo stvarala�tvo izrasta iz duha ovog naroda, iako to ne znači da je u Indiji svako bio filosof i sve�tenik, indijsko religiozno filosofsko stvarala�tvo je bilo i ostalo du�a Hindusa. Te osobine određivale su im spolja�nji �ivot i davale oblik sadr�ini njihovog unutra�njeg �ivota. Mogu pesnici Kalidasa i Bavabuti �rikanta, ili mislioci Kapila i �ankara, ili sveci Buda i Ramakri�na, nadma�ivati druge svojom obdareno�ću, ali su oni po su�tini svoga talenta ili genija, i po načinu svoga stvarala�tva, svi slični jedan drugome. Ona ista snaga religiozno filosofskih zanosa koja zrači iz Rigvede i najstarijih Upani�ada razbuktava se i dalje kroz Vedante, �astre i razne zakonike, razbuktava se kroz velike epopeje Mahabharatu i Ramajanu, dobija nove oblike u Budizmu indijskom, tibetanskom lamaizmu i japanskom zenu, kristali�e se u različitim filosofiskim sistemima i komentarima, �ivi i dalje u Puranama, Agamama, Tantrama, i bezbrojnim drugim delima. Bilo je raznih pravaca u indijskoj filosofiji, strogo sistematskih i analitičko diskurzivnih tvorevina, ali svi arijski zanosi, od najstarijih do dana�njih, di�u religijom i filosofijom. Ko nije bio mislilac uzvi�enog kova, taj je kao sledbenik njihovih dela osmi�ljavao svoj �ivot i zauzimao svoj stav u, i prema univerzumu.

Bo�anska Pesma je delo koje će uvesti ne samo u tajnu Hinduizma nego i u duboku tajnu Azije, koja je jedna, iako gigantski Himalaji rastavljaju dve moćne kulture, Kinesku sa Taoizmom i indijsku s individualizmom Veda. Jer, ono �to vezuje te dve kulture, to je ona ljubav ka beskrajnom i univerzalnom, ona ljubav koja je zajedničko duhovno nasleđe svih azijskih naroda i koja ih je osposobila da donesu u �ivot sve svetske religije. Po toj ljubavi, oni se razlikuju od naroda evropskih i drugih zapadnjaka, koji pretpostavljaju da ostanu pri pojedinostima i da tra�e sredstvo, a ne cilj �ivota.

Evropa i ceo zapadni svet danas predstavljaju odsviranu melodiju. Odigranu ulogu evropskoga impulsa u razvitku istorije i duha već je osećao Fridrih Niče, i drugi zapadnjaci posle njega, a od Slovena naročito ju je u dana�nje vreme naglasio čuveni ruski istoriosof Nikolaj Berđajev.

Imperijalistički ideali i tvrdi nacionalni egoizam staroga Rima bili su opasni obrasci za modelatore evropskih dr�ava. Rim je zloupotrebljavao svoju dr�avnu moć, i tu le�i uzrok raspada njegove moći. U tome le�i opasnost i za dana�nje zapadne dr�ave. Iznikla iz grčko rimskoga nasleđa, evropska svest se u svom dugom i slo�enom istoriskom �ivotu i suvi�e izradila i postala jedna duhovna svr�enost. I tu le�i sva te�ina problema Evrope. I ono �to obele�ava dana�nji evroamerički duh to je: prekomerno uva�avanje materijalnog blaga i staranje samo za ono �to godi donjoj polovini čovekovoj.

Mo�e li se �ta, sem nasilničkog cinizma u spolja�njoj i unutra�njoj politici i jednog stra�nog bespuća koje se rasprostrlo među ljudima, izreći kao osobina evroameričke kulture. U nauci zapadnog čoveka vlada duhovna kratkovidost, jalova analiza, i registracija radi registracije. Odmetnuo se zapadnjak od večnih �ivih stvaralačkih snaga Svemira iskazujući očajno odsustvo bogočovečanskog osećanja. Na sve strane caruje tehnicizam, koji je uni�tio vedri mit Bogovskog �ivota, razorio zdravlje čestitog tela i opusto�io elementarnu lepotu proste du�e. Pogledi na svet ne meniaju se vi�e od epohe do epohe, nego iz dana u dan, iz sata u sat. Etičke vrednosti, menjaju se koliko i �ene menjaju suknje. Nemajući korena u dubinama duha, ljudi se danas kupuju i prodaju kao ma koja roba, poput metresa i prostitutki. Svuda se vidi i oseća �ivot in puris naturalibus.

Evroamerički čovek je zaboravio da zlo le�i u samom čoveku. Drugim rečima, Zapadu nedostaje onaj oganj duha i onaj zanos poniranja u sebe koji je osvajao mislioce Indije i koji bi mogao izvr�iti lekovit uticaj na savremenog čoveka, čiji stav prema �ivotu, u ovo materijalističko vreme, liči na vitlanje gladnog kurjaka u stepi. Kad mislim o sutonu dana�njeg zapadnjačkog stvarala�tva, često mi pada na pamet jedna slika: rasko�ni pejza� prolećni, a u prvom planu čovek, oborio oči, a na licu mu izraz dubokog bola. Pored njega, dole, vrzmaju se golubovi. Oko njih svuda samoća, pusta, očajna, u�asna samoća. Ljudi su bez traga pobegli, i samo je ostao on, drugar golubova i brat vetrova i ki�a.

Evropski je čovek, dakle, ispevana pesma, i zbog toga je za razvitak duha najva�nije upoznavanje učenja datih u Svetim Knjigama. Takvo jedno učenje, nazvano Darma, prenosi ova Bo�anska pesma, sumirajući u sebi celokupno vedsko nasleđe Indije. �to je Darma za Hindusa, to je Bo�anska Pravda za nas zapadnjake.

Dana�nja eonska funkcija čoveka, nala�e �to prisnije dodirivanje sopstvenog duha sa snovima i vizljama stare i mudre propovedi proroka i velikuh učitelja. Svaka jedinka ima svoju darmu, koja odgovara njegovoj istorijskoj misiji u Svemiru, i njegova je uzvi�ena du�nost da �ivi po toj darmi i na taj način ostvari autonomnu individualnost kojom svira melodiju Sopstva u kosmičkoj simfoniji Svebića.

 

 

 

 

<<<       O       >>>

 

 

Sva prava rezervisana

Copyright � 2011 by Alexandar Thorn

Poslednje izmene: 23-01-2013 03:20